Opis slučaj 03-01/11-024 - Roditeljska skrb (2)

Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova podnio je pritužbu g. N.N. na Centar za socijalnu skrb u N. zbog   diskriminacije u odnosu na suprugu. U pritužbi navodi da je u tijeku razvod braka, koji se vodi pred Općinskim sudom, da imaju jedno dijete staro 3 god. i 8 mjeseci, da je 2010. donesena privremena mjera o susretima i druženjima s djetetom, da majka djeteta na sve načine otežava i onemogućava te kontakte i nastoji ga isključiti iz života djeteta, te da u svemu ima podršku djelatnika Centra za socijalnu skrb. Navodi dalje da su djelatnici pristrani, unaprijed na strani majke, da pišu izviješća i mišljenja sudu, a da uopće nisi izišli na teren niti znaju stvarne činjenice. Primjerice navode da majka djeteta živi u kući roditelja, opisuju stan, naglašavaju pomoć i podršku roditelja, a ne znaju ili ne žele znati da majka s djetetom živi u podstanarstvu s novim partnerom, te da je njen otac prijavljivan za obiteljsko nasilje.

Kao primjer pristranosti navodi dalje slučaj kada su djelatnici Centra napisali izviješće o njemu tvrdeći da je izrađeno  nakon višekratnih razgovora s njim, koji su se „odvijali“ u vrijeme kada je on plovio izvan Republike Hrvatske. Navodi da majka djeteta konstruira protiv njega prijave za nasilje, manipulirajući s djetetom, na način koji bi stručni djelatnici Centra trebali prepoznati kao manipulaciju, kad ne bi bili pristrani i u svemu na strani majke djeteta. Zbog svega navedenog smatra da je kao muškarac, otac djeteta, diskriminiran u odnosu na majku, ženu, koju Centar za socijalnu skrb štiti u svakom slučaju, a njegova prava krši  na sve moguće načine.

Postupajući po pritužbi Pravobraniteljica je pribavila očitovanje i dokumentaciju nadležnog Centra i dokumentacija koju je uz pritužbu priložio pritužitelj.

U svakom konkretnom slučaju Pravobraniteljica razmatra i utvrđuje postojanje izravne ili neizravne diskriminacije uvjetovane spolom, pri čemu se pod izravnom diskriminacijom, sukladno stavku 1. članka 7. Zakona o ravnopravnosti spolova, smatra svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

Kako  na  više mjesta nadležni Centar ukazuje na problem nenadležnosti za pritužitelja, koje tumačenje Centra može dovesti pritužitelja u nepovoljniji položaj u postupcima u kojima se raspravlja ili odlučuje o dobrobiti zajedničkog djeteta, ali i za ostvarivanje njegovih roditeljskih prava, za razmatranje u konkretnom slučaju potrebno je ukazati  i na odredbe stavka 1., 2. i 3. članka 125. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 57/11), gdje se po stavku 1. članka 125. Zakona  mjesna nadležnost za djecu određuje prema prebivalištu roditelja, odnosno njihovom boravištu ako nemaju prebivalište ili je ono nepoznato.

Za dijete čiji roditelji žive odvojeno, mjesna se nadležnost određuje, sukladno stavku 2. istog članka  prema prebivalištu roditelja s kojim dijete živi prema odluci suda, odnosno njegovom boravištu ako nema prebivalište ili je ono nepoznato.

Prema stavku 3. istog članka do donošenja odluke iz stavka 2. ovoga članka mjesno je nadležna ustrojbena jedinica Zavoda prebivališta, odnosno boravišta roditelja kod kojega dijete pretežno boravi. Kako se radi o određivanju nadležnosti za dijete, dakle za postupke Centra u kojima se radi o utvrđivanju dobrobiti za dijete, odnosno o ostvarivanju njegovih prava i interesa, Pravobraniteljica smatra da  je u cilju cjelovitog postupanja, odnosno cjelovite procjene najbolje skrbi za dijete, kao i u cilju jednakog postupanja prema oba roditelja, nužno imati i cjelovita saznanja o svim okolnostima slučaja, odnosno saznanja o oba roditelja djeteta, kako bi se pored utvrđivanja najboljeg interesa djeteta, omogućilo i jednom i drugom roditelju jednak položaj u svim postupcima.

U slučaju određivanja nadležnosti za dijete po gore navedenim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, potrebno je ukazati i na odredbu članka 10. i 26. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09), po kojima postupaju i centri za socijalnu skrb.

Člankom 10. ZUP određeno je postupanje po načelu  učinkovitosti i ekonomičnosti, po kojem se u upravnim stvarima postupa  što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

Člankom 26. ZUP određena je pravna pomoć u upravnim stvarima na način da su javnopravna tijela dužna  pružati pravnu pomoć drugim javnopravnim tijelima, u granicama svojeg djelokruga i nadležnosti. Javnopravno tijelo zatražit će pravnu pomoć kad su mu potrebna saznanja o činjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima kojima raspolaže drugo javnopravno tijelo ili kad zbog drugih opravdanih razloga ne može samo ili ne može pravodobno provesti potrebne radnje u postupku. Pravna pomoć zatražit će se i kad bi određene radnje u postupku javnopravno tijelo moglo obaviti samo, ali manje učinkovito ili uz znatno veće troškove.

Kako se navodi pritužitelja odnose na diskriminaciju koju Centar provodi na način da ne poduzima sve mjere na koje je ovlašten protiv njegove bivše supruge, koja mu otežava, pa i onemogućava susrete i druženja s djetetom, Pravobraniteljica smatra potrebnim navesti i neke odredbe Obiteljskog zakona o nadležnosti centra za socijalnu skrb u poduzimanju obiteljsko-pravnih mjera i intervencija.

Člankom 109. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11) određeno je da će Centar za socijalnu skrb upozorit roditelje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta i pomoći im da te pogreške i propuste uklone, a može ih uputiti u savjetovalište ili školu za roditelje.

Člankom 110. istog Zakona određeno je da će Centar za socijalnu skrb odredit nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta. Odlukom o nadzoru odredit će se program nadzora nad roditeljima i djetetom te imenovati osoba koja će program provoditi. Nadzor se određuje u najkraćem trajanju od šest mjeseci. Osoba koja provodi program nadzora podnosi centru za socijalnu skrb izvješće najmanje jedanput u dva mjeseca, a na zahtjev centra za socijalnu skrb i češće.

Roditelji, prema članku 99. Obiteljskog zakona, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno, ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je navedenim Zakonom drukčije određeno.

Pravobraniteljica u ovom konkretnom slučaju, polazeći od navoda pritužitelja da ga nadležne institucije, a posebno Centar za socijalnu skrb u Crikvenici svojim postupanjem ili ne postupanjem diskriminiraju kao muškarca u ostvarivanju svojih, odnosno  djetetovih prava na oca, uvidom u očitovanje i dostavljenu dokumentaciju, razmatra da li je postupanje nadležnog Centra bilo uvjetovano spolom, te imalo za posljedicu stavljanje pritužitelja, kao muškarca, oca djeteta, u nepovoljniji položaj od žene, majke djeteta.

U prvom dokumentu od dostavljenih, Opisu rada socijalnog radnika od 29.9.2010. navodi se da je N.N. došao samoinicijativno u Centar da bi ih izvijestio da mu bivša supruga onemogućava viđanje djeteta, kada mu je objašnjeno da Centar u „ovakvim situacijama ne može puno učiniti, osim apelirati na bivše partnere da uspostave kvalitetnu komunikaciju, te da se dogovaraju o kontaktima djeteta i roditelja s kojim ne živi. Ukoliko takav dogovor ne mogu postići traži se ovrha sudske presude.“ Kod savjeta o mogućnosti upućivanja u savjetovalište, naglašeno mu je da mogu uputiti samo gospođu N.N., a da je za njega nadležan Centar N., gdje ima prebivalište.

Dajući pritužitelju krivu ili nedostatnu uputu, ne upoznajući ga sa obiteljsko-pravnim mjerama za koje je prema članku 109. - 110. Obiteljskog zakona nadležan Centar za socijalnu skrb, od upozorenja, pisanog ili usmenog, do određivanja nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, ali i predlaganja drugim tijelima poduzimanja odgovarajućih mjera ili donošenje nekih odluka, nadležni Centar za socijalnu skrb je već pri prvom susretu doveo pritužitelja u otežavajući položaj kod ostvarivanja svojih prava na susrete i druženja s djetetom, kao i na ostvarivanje prava na druge sadržaje roditeljske skrbi.

Pri tome su zanemarili primjenu članka 99. Obiteljskog zakona, po kojem roditelji, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno, ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je navedenim Zakonom drukčije određeno.

Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb, ili je spriječen (stavak 2. članak 99. Obiteljskog zakona)

Nadalje, Centar je barem po obavijesti PU od 30.9.2010. imao saznanja da je majka već u dva navrata osujetila održavanje susreta i druženja djeteta s ocem, iz razgovora s oba roditelja (Opis rada psihologa od 5.10.2010.) razvidno je da je Centar samo evidentirao prigovore roditelja koji jedan drugom upućuju, ali nema podataka o činjenici navedenoj u obavijesti policije da se susreti u dva navrata nisu održali zbog osujećivanja od strane majke,  razgovor završava prijedlogom za uključivanje u savjetovalište pri Obiteljskom centru, te ostavljanjem na volju roditelja da jave termin susreta.

Dakle, Centar opet ne ispituje, odnosno ne utvrđuje da li se susreti i druženja odvijaju prema privremenoj mjeri, kada se nisu održali, iz kojih razloga, ne zaključuje o namjeri majke o daljnjem odvijanju istih (tim više što razgovor vodi psihologinja Centra), nema podataka da li su upozoreni na posljedice, nema  namjere o primjeni neke od obiteljsko-pravne mjere na koju je Centar ovlašten, čime s namjerom, ili bez namjere tim postupanjem otežavaju položaj oca, muškarca u ostvarivanju prava na susrete i druženja, ali i na ostvarivanje drugih sadržaja roditeljske skrbi, iz kojih odlukom suda nije isključen, a sve u odnosu na ženu, majku djeteta.

U Izvješću Centra od 25.10.2010.g. upućenom PU navode se anamnestički podaci, prigovori oba roditelja, te podatak o upućivanju u Savjetovalište, bez podataka o nerealiziranim kontaktima.

Općinsko državno odvjetništvo u dopisu Centru od 16.12.2010. traži od Centra nadopunu gore navedenog Izvješća na način da im Centar dostavi mišljenje da li se u postupanju majke N.N. doista radi o takovom postupanju kojima bi ista uporno i trajno onemogućavala kontakte oca s djetetom, te podatke o realizaciji odlaska u Savjetovalište i ishodu tih odlazaka po pitanju kontakata oca s djetetom.

Tek na izričit upit Općinskog državnog odvjetništva Centar 24.12.2010. telefonski provjerava s Obiteljskim centrom dolaske roditelja i ostvarivanje kontakata, dakle nakon 3 mjeseca od saznanja o problemima u održavanju susreta i druženja djeteta s ocem, odnosno od upućivanja roditelja u Savjetovalište.

PP dopisom od 13.1.2011. od Centra opet traži poduzimanje mjera i radnji iz njihove nadležnosti, jer da su kontakti opet osujećeni, a Centar 25.1.2011. poziva samo majku, te u Opisu socijalnog radnika, navodi samo njene prigovore, bez podataka o nerealiziranim susretima, a prema terminima određenim privremenom mjerom suda.
U zapisničkoj izjavi od istog dana, majka djeteta navodi da se susreti održavaju redovito, te da nema saznanja o intervenciji policije.

Centar njene navode ne provjerava kod oca djeteta koji se obratio policiji, ne pokušava u zajedničkom susretu intervenirati, niti odrediti neku od mjera obiteljsko-pravne zaštite, već u dopisu  od 25.1. 2011. upućenom Općinskom državnom odvjetništvu navodi da se, prema navodima majke i podacima iz Obiteljskog centra može zaključiti da se susreti i druženja djeteta s ocem održavaju prema privremenoj mjeri, a da roditelji redovito odlaze u Savjetovalište Obiteljskog centra.

13.12.2011. g. N.N. podnosi Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, kao i drugim institucijama, pritužbu na rad Centra zbog pristranosti i diskriminacije po spolu, jer da majka na razne načine otežava, pa i onemogućava susrete i druženja, a Centar ništa ne poduzima da je u tome spriječi, navodeći pri tome podatak da dijete nije vidio zadnja 2 tjedna, niti ima informacije o njemu.

U očitovanju Centra Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova od 16.1.2012. (zaprimljenog 16.2.2012.) navodi se da Centar nije imao saznanja o privremenoj mjeri donesenoj 18.1.2010. (u obrazloženju koje se navode problemi oko odvijanja susreta i druženja kao razlog za donošenja iste), iako je Centar pozvao supružnike dana 8.2.2010. na posredovanje prije razvoda braka, te poslao stručno mišljenje 18.2.2010.

U rješenju Općinskog suda od 18.1.2010., kojim se određuje privremena mjera za susrete i druženja djeteta s ocem (koju je dostavio pritužitelj, a ne Centar), navodi se da je ista donesena na prijedlog oca, uz protivljenje majke, ali nakon ocjene suda da postoje određeni problemi u njihovim odnosima, što može prouzročiti incidentne situacije i ozbiljne probleme u realizaciji susreta i druženja, a što se može negativno odraziti na psihofizički razvoj djeteta.

Kako zapisnik o posredovanju, kao ni stručno mišljenje o rezultatima posredovanja, nisu dostavljeni u dokumentaciji, Pravobraniteljica ne može zaključivati o tome da li su roditelji u postupku posredovanja informirali Centar o privremenoj mjeri, niti o tome da li je otac djeteta iznosio probleme oko susreta i druženja s djetetom.

Isto tako Pravobraniteljica nema podatke, odnosno dokumentacije na temelju kojih bi mogla  razmatrati tvrdnju Centra da o problemima u susretima i druženjima djeteta s ocem Centar nije imao informacija sve do 29.9.2010., iako u očitovanju Centar tvrdi da su se isti do 29.9. 2010. odvijali redovito, pa nije jasno na temelju kojih saznanja to Centar može tvrditi.
 
Ako se pođe od tvrdnji Centra da o navedenoj privremenoj mjeri nije imao saznanja do 29.9.2010., nakon tog datuma su imali uvida u istu, posebno u razloge njenog donošenja, te obvezu poduzimanja svih mjera da se susreti i druženja odvijaju, odnosno da se ukaže ista pažnja navodima oba roditelja, te poduzmu sve mjere da otac djeteta ostvaruje to pravo, barem u opsegu određenom privremenom mjerom.

Vezano za prigovore pritužitelja o tome da je Centar izrađivao mišljenja i prijedloge sudu bez kontakata s njim, već samo na temelju onog što je majka izjavila, iako u istima navode da su s njim višekratno razgovarali, u očitovanju Centra navode da dokumenti s takvim navodima nisu poslani iz Centra.

U mišljenju i prijedlogu Centra od 31.5.3010. upućenom Općinskom sudu u predmetu donošenja odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti, te o susretima i druženjima  s drugim roditeljem, (koje je priložio pritužitelj), navodi se da je isto izrađeno na temelju razgovora s majkom, psihološkom obradom majke, očevida u kući gdje žive majka i dijete, te uvida u dostupnu dokumentaciju, a susreti i druženja se predlažu u ograničenom obujmu, manje od uobičajenih.
O razgovoru s ocem, podacima o ocu, odnosima roditelja, podacima centra nadležnog za oca djeteta nema podataka.

Ovaj primjer se ne navodi kao dokaz u prilog tvrdnji Centra da nisu dostavljali dokumentaciju s navodima o ocu, već kao moguće stručno upitno, a svakako diskriminirajuće mišljenje i prijedlog Centra sudu vezano za donošenje odluke o skrbi za zajedničko dijete, te o načinu i opsegu održavanja susreta i druženja, isključivo na temelju saznanja o  majci, dakle jednom roditelju.

Osim što je navedeno mišljenje s  prijedlozima  temeljeno samo na saznanjima o majci, uz to je prijedlog i u ograničenom opsegu  prema privremenoj mjeri, ograničen svakako prema uobičajenom određivanju, a osobito ograničen prema okolnostima konkretnog slučaja i odsustvovanja oca zbog prirode posla.

Centar ne navodi razloge za ograničavanje susreta i druženja ocu, čime je diskriminirao oca, u ostvarivanju njegovih prava i obveza, a bez  navođenja  razloga.
 
U očitovanju Centar nadalje navodi da je g. N.N. bio uključivan i pozivan u Centar kada je to bilo potrebno radi zaštite djeteta, pa navode da je bio pozivan 29.9. i 5.10.2010., uz još nekoliko telefonskih razgovora, a da su nakon što su oba roditelja pokazala motivaciju za odlazak u Savjetovalište Obiteljskog centra, zaključili da nema potrebe za poduzimanjem drugih mjera.

Pravobraniteljica je zabrinuta zbog zaključka nadležnog Centra koji, nakon dopisa PU u dva navrata Općinskog državnog odvjetništva, donošenja odluke suda o  privremenoj mjeri, saznanja o problemima oko održavanja susreta i druženja djeteta s ocem, zaključuje unaprijed, da samo zbog iskazane motivacije za odlazak u savjetovalište nema potrebe za poduzimanjem drugih mjera, a sve u svjetlu razmatranja osiguravanja jednakog tretmana za oba roditelja, nevezano za spol.

U očitovanju se nadalje navodi da se g. N.N. u prosincu 2011. obratio Centru navodeći da je od studenog 2011. svega 3 puta vidio dijete, te da mu majka nastoji onemogućiti susrete i druženja, o kojem obraćanju, kao ni o reakciji, odnosno o poduzimanju  Centra nema dokumentacije.

Pravobraniteljica je uvidom u navode iz pritužbe, pribavljenu dokumentaciju i navode iz očitovanja Centra utvrdila da je pritužitelj, kao otac djeteta i muškarac, postupanjem odnosno nedovoljnim ili neodgovarajućim postupanjem Centra za socijalnu skrb (sada Zavod za socijalnu skrb, Područni centar za socijalnu skrb) u ostvarivanju prava na susrete i druženja s djetetom, kao i ostalih sadržaja roditeljske skrbi,  bio u nepovoljnijem položaju od majke djeteta, jer su mu davane krive ili nepotpune upute, jer Centar nije u cilju sagledavanja cjelokupne situacije i odnosa roditelja, uključivao u odgovarajućoj mjeri oca djeteta u svoje postupke, a osobito nije od centra za socijalnu skrb nadležnog za oca djeteta, zatražio podatke, mišljenja, zapisnike i sl., već je primjerice svoje prijedloge sudu davao samo na temelju saznanja o majci, jer Centar nije pridavao dužnu pažnju prigovorima oca i saznanjima o problemima oko održavanja susreta i druženja s djeteta s ocem, te nije poduzeo sve mjere koje je ovlašten  poduzeti da pomogne ocu djeteta u realizaciji istih.

Pravobraniteljica može zaključivati o razlozima takvog postupanja, odnosno neodgovarajućeg postupanja nadležnog Centra za socijalnu skrb prema pritužitelju kao muškarcu, može tražiti razloge u mogućim predrasudama i stereotipima djelatnica Centra o odlučujućoj ulozi majke i toleriranju njenih postupaka, te o manje važnoj ulozi oca, koji još uz to plovi i izbiva mjesecima iz života djeteta, može tražiti razloge u opterećenosti djelatnika, u neprofesionalnosti i neznanju, u postupanju koje može imati i svjesne i nesvjesne motive i sl.

Međutim,  nevezano za razloge i motive takvog ponašanja nadležnog Centra, učinci takvog postupanja doveli su  pritužitelja, kao oca djeteta i muškarca u nepovoljniji položaj u ostvarivanju svojih prava u odnosu na majku djeteta i ženu, čime je nadležni Centar prema stavku 1. članka 7. Zakona o ravnopravnosti spolova izravno diskriminirao pritužitelja, kao oca i muškarca, stavljajući ga u nepovoljniji položaj prema majci djeteta, ženi, u usporedivoj situaciji.

U skladu s navedenim utvrđenim relevantnim činjeničnim stanjem, a sukladno ovlastima, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova  upozorava  nadležni Zavod  za socijalnu skrb, Područni centar za socijalnu skrb da  u konkretnom slučaju u svom postupanju nije pridavao dužnu pažnju prijavama pritužitelja o problemima koje ima u ostvarivanju susreta i druženja s djetetom, da je pritužitelju davao krive ili nepotpune upute, da  Centar nije u cilju sagledavanja cjelokupne situacije i odnosa roditelja, uključivao u odgovarajućoj mjeri oca djeteta u svoje postupke, a osobito nije od centra za socijalnu skrb nadležnog za oca djeteta, zatražio podatke, mišljenja, zapisnike i sl., već je primjerice svoje prijedloge sudu o zajedničkom djetetu davao samo na temelju saznanja o majci, te da Centar nije  poduzeo sve mjere koje je ovlašten  poduzeti da pomogne ocu djeteta u realizaciji susreta i druženja s djetetom, ali i drugih sadržaja roditeljske skrbi.

Pravobraniteljica smatra da je nadležni Centar tim propuštanjem, ili neodgovarajućim postupanjem doveo pritužitelja, kao muškarca u nepovoljniji položaj od majke djeteta, kao žene, te nevezano za razloge takvih propuštanja i postupanja, morao znati za predvidive učinke svojih postupanja, odnosno ne postupanja, čime snosi suodgovornost za posljedice.
 
Pravobraniteljica daje preporuku Zavodu za socijalnu skrb, Područnom centru za socijalnu skrb da u konkretnom slučaju, držeći se svih zakonskih obveza i ovlasti, pruži  g. N.N.-u svu podršku i pomoć u ostvarivanju nesmetanih i kontinuiranih susreta i druženja s djetetom, kao i  u ostvarivanju drugih sadržaja roditeljske skrbi, te da na taj način osigura jednakopravan položaj roditelja, čime bi istovremeno osigurao, sukladno članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova da žene i muškarci imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, u ovom konkretnom slučaju  roditeljskih prava.

Temeljem st. 2. članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova Zavod  za socijalnu skrb, Područni centar za socijalnu skrb obvezan je u roku od 30 dana od primitka ove odluke izvijestiti Pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s upozorenjima i preporukama.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova