Upozorenje i preporuka PRS - Uznemiravanje na radu

Postupajući po pritužbi pritužiteljice N.N. na odluku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) kojom joj se ne priznaju ozljedom na radu lake tjelesne povrede kao posljedice fizičkog napada poslodavca, zbog čega je dala izvanredni otkaz i liječi se na psihijatriji, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pribavila je očitovanje i odgovarajuću dokumentaciju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Uvidom u navode iz pritužbe, očitovanja i dostavljenu dokumentaciju Pravobraniteljica je utvrdila da je pritužiteljica u vrijeme nastale ozljede bila radnica u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te da je po usmenom nalogu poslodavca, sukladno prethodnom dogovoru, radila kasnije u večernjim satima, dakle da nije sporno da su predmetne ozljede nastale u radnim prostorijama dok je pritužiteljica obavljala poslove za poslodavca, te dana 25.5.2011. u vrijeme vožnje automobilom, za vrijeme dok se pritužiteljica nalazila na bolovanju.

Nadalje je utvrđeno da je predmetne ozljede prouzrokovao poslodavac N.N., koji, temeljem dostavljene dokumentacije, to ne osporava (zapisnik Općinskog kaznenog suda, Rješenje HZZO, Područni ured, Presuda i rješenje Županijskog suda).

Rješenjem HZZO, Područni ured, od 7.9.2011., pritužiteljici N.N. ne priznaje se ozljeda na radu s obrazloženjem da je do ozljede došlo zbog „namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti“, pozivajući se na točku 3. članka 35. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 1/11).

U navedenom rješenju nema obrazloženih i argumentiranih navoda o razlozima primjene točke 3. čl. 35. Pravilnika, osim što se u dostavljenoj dokumentaciji nalazi izjava pritužiteljice da živi u jednom od stanova poslodavca, koji joj je prouzročio predmetne ozljede, a zbog udaljenosti stanovanja i potrebe poslodavca da ponekad radi i tijekom noći, te da mu je zbog te usluge prala rublje i dr., ali da nisu nikada bili u emotivnoj vezi (Zapisnik Općinskog kaznenog suda).

No Pravobraniteljici nije jasno zbog čega Naslov u drugostupanjskom rješenju ističe potrebu pribavljanja pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda o kaznenoj odgovornosti poslodavca, počinitelja kaznenih djela s posljedicom predmetnih ozljeda pritužiteljice, kao osnovu  za donošenje odluke o priznavanju/nepriznavanju ozljeda na radu, ako su HZZO-u bile već poznate činjenice da su se predmetne ozljede dogodile u radnim prostorijama, za vrijeme dok je pritužiteljica obavljala po nalogu poslodavca poslove za njega, te da je isti priznao ta djela.

Ne ulazeći u formalnu ispravnost odluka Naslova Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao neovisno tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova, prati, sukladno st.1.čl.22. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/2008), provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova.

Pravobraniteljica  sukladno  stavku  2. članka 22. Zakona o ravnopravnosti spolova razmatra slučajeve kršenja načela ravnopravnosti spolova, slučajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su počinila tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe.

Ravnopravnost spolova prema članku 5. Zakona znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

U svakom konkretnom slučaju Pravobraniteljica razmatra i utvrđuje postojanje izravne ili neizravne diskriminacije uvjetovane spolom,  pri čemu se pod izravnom diskriminacijom, sukladno stavku 1. članka 7. Zakona, smatra svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

Iz proturječnih i neobrazloženih činjenica u ovom konkretnom slučaju, te iz neobrazloženih i neargumentiranih odluka Naslova s nepovoljnim učincima za pritužiteljicu, Pravobraniteljica zaključuje da je odluka Naslova uvjetovana činjenicom da je pritužiteljica žena, te da se iza te odluke kriju predrasude i stereotipi, nevezano za činjenicu da li je u tome bila namjera ili motiv.
 
Naime, iz podataka da je pritužiteljica stanovala u jednom od stanova poslodavca, počinitelja nasilja, da mu je za protuuslugu prala rublje, Naslov zaključuje da takav odnos ima obilježja osobnog odnosa, koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravnog odnosa, te primjenjuje točku 3. članka 35. Pravilnika, usprkos navodima pritužiteljice o nepostojanju emotivnog odnosa s poslodavcem, da joj je ponudio uslugu korištenja stana zbog blizine radnom mjestu i njegove potrebe da kontinuirano radi prekovremeno i u svako doba, kao i navodima da je povod sukoba bilo njeno traženje pojašnjenja njegovog poslovnog programa da bi mogla poslovno voditi financijsku evidenciju, smanjenja prekovremenog rada, traženja 2 slobodna sata dnevno (Izvanredni otkaz ugovora o radu od 3.6.2011., žalba N.N. od 20.9.2011. na prvostupanjsko rješenje).
 
U dostavljenoj dokumentaciji nema traga koji bi ukazivao na osnovanost takvog zaključivanja Naslova.

Takvo zaključivanje Pravobraniteljici ukazuje na to da je odluka Naslova uvjetovana postojanjem predrasuda i stereotipa o tome da  svaka žena koja prima i daje neke usluge muškarcu (stanovanje, pranje rublja i sl.) mora biti u nekom osobnom, emotivnom, odnosno seksualnom odnosu s tim muškarcem, zbog čega Pravobraniteljica smatra da je takvom odlukom, iza koje se kriju predrasude i stereotipi, pritužiteljica izravno diskriminirana kao žena, dakle po spolu.

Pojednostavljujući, generalizirajući i iskrivljujući svoj način razmišljanja o ženama, stvarajući tako grupni koncept muškog gledanja na žene, navedeni stereotip o ženama često se koristi u kontekstu predrasuda u opravdavanju određenih diskriminatornih ponašanja. U ovom konkretnom slučaju Pravobraniteljica smatra da je predrasuda Naslova prema pritužiteljici temeljena prije svega na društvenim stereotipima prema ženama, ne sumnjajući u osobne predrasude kao negativne sudove ili mišljenja pojedinaca koji su sudjelovali u postupcima Naslova kada se odlučivalo o zahtjevu pritužiteljice.

Navodi iz pritužbe, očitovanja i dostavljena dokumentacija, odnosno način na koji je Naslov vodio postupak i donosio odluke, daju Pravobraniteljici dovoljno osnove za zaključivanje da se u sličnoj, usporedivoj  situaciji u kojoj bi umjesto žene bio muškarac, radnik i muškarac poslodavac, sigurno ne bi zaključivali da je njihova veza osobne, pa i homoseksualne naravi, jer za slične situacije o osobnom odnosu dva muškarca u sukobu na radnom mjestu još uvijek nemamo izgrađene stereotipe i predrasude.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova se neće upuštati u načine rješavanja navedenog problema, odnosno o mogućem rješenju prvostupanjskog tijela, ali u okviru svojih zakonskih ovlasti iz stavka 1. članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje da je svojim postupanjem u donošenju odluka u konkretnom slučaju izravno diskriminirao pritužiteljicu po spolu, jer  su njegove odluke  uvjetovane  postojanjem predrasuda i stereotipa o tome da  svaka žena koja prima i daje neke usluge muškarcu (stanovanje, pranje rublja i sl.) mora biti u nekom osobnom,  emotivnom, odnosno seksualnom odnosu s tim muškarcem.

Pravobraniteljica daje preporuku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da u konkretnom slučaju, kao i u svim sličnim, preispita primjenu točke 3. članka 35. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 1/11), na način da se u tumačenju i primjeni navedene odredbe izbjegnu skrivene predrasude i stereotipi koji mogu dovesti do diskriminacije stranaka.

Temeljem st. 2. članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova  Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan je u roku od 30 dana od primitka ove odluke izvijestiti Pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s obrazloženim upozorenjem i preporukom.

S poštovanjem,  

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova