Okrugli stol povodom Međunarodnog dana protiv homofobije i transfobije
- 18 Svibanj 2012
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je uz podršku Veleposlanstva Velike Britanije i u suradnji s LGBT organizacijama civilnog društva organizirala okrugli stol pod nazivom "Pravni položaj LGBT osoba u Republici Hrvatskoj".
Na okruglom stolu govorili su: Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Nicole Davison, zamjenica veleposlanika Velike Britanije, Jerome Pasquier, veleposlanik Francuske, Hoyt Yee, zamjenik veleposlanika Sjedinjenih Američkih Država, dr.sc. Mirela Holly, ministrica zaštite okoliša i prirode RH, Arsen Bauk, ministar uprave RH, Sonja Konig, potpredsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Sabora RH, Sanja Juras, Lezbijska grupa Kontra, Marko Jurčić, Savez udruga „Centar za LGBT ravnopravnost“, Andrea Grgić, Pravni fakultet Zagreb, Sanja Bezbradica, odvjetnica, prof.dr.sc. Siniša Rodin, Pravni fakultet Zagreb, Goran Selanec, S.J.D., zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Jagoda Botički, pomoćnica ministra uprave RH.
U svom uvodnom izlaganju pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić naglasila je kako smatra da postojeće zakonodavstvo vezano uz zaštitu LGBT osoba nije zadovoljavajuće. Spomenula je da je u svom Izvješću o radu za 2011. godinu, koje je podneseno Hrvastkom saboru, dala preporuke radi adekvatnog uređenja problematike LGBT osoba. Istaknula je i potrebu senzibiliziranja javnosti putem javnih kampanji, ali i kroz obrazovni sustav na svim odgojno-obrazovnim razinama te naglasila ulogu medija vezano uz medijsku zastupljenost tematike vezane uz LGBT osobe.
Nicole Davison, zamjenica britanskog veleposlanika u RH je navela kako je u Velikoj Britaniji homoseksualnost legalizirana 1967. te kako je prvi Gay Pride u Londonu održan 1972., ali da nije bio podržan od strane tadašnje javnosti. Navodi kako je danas po tom pitanju stanje puno bolje jer Gay Pride ima potporu cijele zajednice. Velika Britanija je 2004. donijela Zakon o registriranom partnerstvu iako je po tom pitanju bilo dosta otpora i to najviše od strane crkve. Međutim, postignut je kompromis sa crkvom po tom pitanju. Ističe kako po navedenom zakonu partnerstvo nije isto što i brak, odnosno da nije u potpunosti izjednačeno s brakom, ali registrirani partneri imaju ista prava kao i bračni drugovi. Vlada danas želi ići korak naprijed i registrirano partnerstvo izjednačiti s brakom. Posvajanje djece je omogućeno gay parovima, ali i gay samcima. Spomenula je i problematiku zločina iz mržnje te navela kako se takvi zločini počinju sve više prijavljivati i sankcionirati, što je napredak. Smatra kako je važno održavati ovakve okrugle stolove i raspravljati o toj problematici, a kako bi se promijenio stav društva. Navodi kako se u V. Britaniji unazad par godina provodi kampanja o najboljem poslodavcu za gay osobe.
Jerome Pasquier, veleposlanik Republike Francuske je istaknuo da podupire okrugli stol i borbu protiv diskriminacije. Naveo je kako još uvijek postoje zemlje u kojima je homoseksualnost kažnjiva, a ponegdje su to i smrtne kazne. Spomenuo je i Deklaraciju protiv diskriminacije temeljem spolne orijentacije i rodne ravnopravnosti te istaknuo kako je borba protiv diskriminacije dugotrajna borba odnosno proces koji Republika Francuska podupire. Smatra da treba omogućiti ostvarenje braka za sve osobe bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju kao i pravo na posvajanje djece. Ističe i važnost obrazovnog sustava koji treba promicati prava LGBT osoba.
Hoyt Yee, zamjenik veleposlanika Sjedinjenih Američkih Država govorio je o stanju u SAD-u vezano uz prava LGBT osoba. Naveo je kako SAD pokušava napraviti pomak te istaknuo kako su LGBT prava dio ljudskih prava, ali da je netolerancija i diskriminacija još uvijek prisutna. SAD podupire prava LGBT osoba ne samo riječima već i djelom - u tom smislu je predsjednik Obama uputio zahtjev svim vladinim federalnim uredima radi poštivanja prava LGBT osoba. Nadalje je naveo kako se u Godišnjem izvješću o stanju ljudskih prava objavljuje i situacija vezana uz prava LGBT osoba. Potrebna je borba za prava LGBT osoba putem medija, ali i kroz obrazovni sustav. Važna je i suradnja svih nacionalnih institucija u borbi protiv diskriminacije LGBT osoba. Istaknuo je kako je zaštita LGBT osoba zadaća demokracije.
Arsen Bauk, ministar uprave RH naveo je kako je značajan pomak u RH bio 2003. kada je donesen Zakon o istospolnim zajednicama koji od svojega donošenja uopće nije mijenjan. Ministarstvo uprave radi nekoliko zakona vezano uz prava LGBT osoba i to: Zakon o registriranom partnerstvu te Zakon o državnim maticama kao i provedbene propise odnosno pravilnike i naputke. Tim zakonima registrirano partnerstvo se ne bi zvalo brak, ali bi u najvećoj mjeri bilo izjednačeno s njime. Pitanje je je li hrvatsko društvo spremno na takvu promjenu. Međutim smatra kako se političari po tom pitanju ne bi trebali brinuti za potporu građana jer se radi o ljudskim pravima. Spomenuo je uskoro održavanje Gay Pride-a Split i Zagreb te naveo da je Gay Pride test Vlade i društva.
Mirela Holly, ministrica zaštite okoliša i prirode navela je kako nije dovoljno samo pravno djelovati već da političari trebaju djelovati i vlastitim primjerom te na taj način dati do znanja kako diskriminacija drugačijih ljudi nije društveno prihvatljiva. Treba postojati prava politička volja za poštivanje LGBT prava, a prava seksualnih manjina su ljudska prava i ne treba praviti nikakvu razliku između diskriminacije LGBT skupina i skupina koje su diskriminirane po nekoj drugoj osnovi (nacionalnost, rasa, vjera…). Prava LGBT osoba još uvijek nisu izjednačena s pravima ostalih skupina koje su diskriminirane po nekoj drugoj osnovi. Političari trebaju svojim akcijama pokazati da je diskriminacija LGBT osoba društveno neprihvatljiva te da se ne bi trebalo reagirati samo na nasilje tijekom Pride-a već i na nasilje koje se odvija tijekom cijele godine. Posebno ističe diskriminaciju transrodnih osoba, a vezano uz Zakon o osobnom imenu i Zakon o državnim maticama.
Sonja Konig, zamjenica predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora navela je kako policija treba primjenjivati zakone na nediskriminirajući način te da način ophođenja policije prema građanima i građankama pokazuje koliko se poštuju ljudska prava i koliki je stupanj diskriminacije u društvu. Navela je kako pol. službenici/ice ne smiju imati predrasude prema određenim skupinama te da je svaka diskriminacija po bilo kojoj osnovi neprihvatljiva. Država treba svakome osigurati da ima pravo izbora te treba građane po tom pitanju obrazovati. Također je neophodna edukacija pol. službenika/ica na način da se u program obrazovanja na Policijskoj akademiji pojača predmet o ljudskim pravima i Ustavu RH te o etici pol. zvanja.
Marko Jurčić, predstavnik saveza udruga "Centra za LGBT ravnopravnost" naveo je kako se prema provedenim istraživanjima najviše krši zabrana diskriminacije temeljem rodnog identiteta te da postojeća zaštita LGBT osoba nije zadovoljavajuća. Naveo je kako su u protekloj godini udruge dobile 38 pritužbi, ali da je u samo 20 slučajeva pokrenut određeni pravni postupak. Udruge su sudjelovale u tri udružne tužbe radi diskriminacije, pet kaznenih postupaka, pet antidiskriminacijskih parničnih postupaka te u tri predstavke pred javnim tijelima. LGBT osobe u hrvatskom društvu trpe stalni strah od nasilja i društveno su marginalizirane. Smatra nužnim uvođenje građanskog obrazovanja u škole. 38 % građana/ki podupire Gay Pride, a više od 50 % ljudi smatra kako LGBT osobama ne treba zabraniti javno okupljanje. U odnosu na nasilje nad LGBT osobama naveo je kako novi Kazneni zakon (koji stupa na snagu 01.01.2013.) povećava kaznu za zločin iz mržnje obzirom da se uvodi kvalificirani oblik toga djela u slučaju da je osnova diskriminacije spolna orijentacija. Spomenuo je i pravo na obiteljski život istospolnih parova.
Sanja Juras, predstavnica udruga Iskorak i Kontra navela je problem u implementaciji postojećeg zakonodavstva zbog homofobnog sudstva obzirom da su suci/sutkinje pristrani/e i nisu educirani/e za implementaciju novog zakonodavstva. Različit je i pristup sudaca/sutkinja diskriminaciji i nasilju obzirom da se nasilje sankcionira, ali diskriminacija ne. Spomenula je određene slučajeve i to slučaj Osnovne škole Bartol Kašić – vjeroučiteljica je učenike 8. razreda na satu vjeronauka podučavala da je homoseksualnost bolest, radi se o negativnim predrasudama, slučaj Dario Krešić (FOI Varaždin) – u tom sudskom postupku tražilo se izuzeće dviju sutkinja zbog pristranosti a na kraju i izuzeće cijelog suda u Varaždinu. U odnosu na područje obrazovanja istaknuto je kako nema spolnog odgoja te da se ljudska seksualnost unutar obrazovnog sustava najviše obrađuje u sklopu vjeronauka. Analizirani su i udžbenici iz biologije u kojima se navodi kako je virus HIV-a prvi puta pronađen kod homoseksualnih muškaraca te su u tom kontekstu homoseksualne osobe prikazane negativno. Govornica je navela kako sadašnji zakoni ne pružaju nikakvu zaštitu istospolnim parovima vezano uz pravo na zaštitu njihovog obiteljskog života. Reproduktivna prava se uređuju Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji (ZMO). U odnosu na problematiku zločina iz mržnje navela je kako je 2006. to kazneno djelo po prvi puta uvedeno u Kazneni zakon, a napredak je vidljiv i u novom Kaznenom zakonu koji stupa na snagu 01.01.2013. obzirom da se u njemu kao diskriminatorna osnova navodi i rodni identitet. Istaknula je problem prijavljivanja zločina iz mržnje obzirom da žrtve nemaju povjerenja u MUP, ali se boje i da će se otkriti njihova seksualna orijentacija. Navodi kako se od strane institucija učinkovito rješavaju samo oni slučajevi koju su medijski popraćeni te da institucije još uvijek nisu dovoljno senzibilizirane za tu problematiku. Spomenula je slučaj napada na Nevena Rauka gdje su punoljetni napadači bili sankcionirani, ali maloljetni počinitelji nisu kažnjeni do danas. U odnosu na javna okupljanja i gay pride navela je kako je 2002. održan prvi Gay Pride u Zagrebu na kojem su se dogodili nasilni napadi. U periodu od 2003. do 2006. nije bilo incidenata dok su se 2007. i 2008. zbili napadi. Na povorkama ponosa 2009. i 2010. došlo je do fašističkog okupljanja političkih stranaka, a eskalacija nasilja bila je 2011. u Splitu. Iz navedenog je vidljivo kako su pojedine povrke Gay Pride-a prošle bez incidenata dok je na nekima bilo dosta nasilja i napada. Stoga smatra kako policija može dobro obaviti svoj posao, ali da to ovisi o političkoj volji.
Zahtjeva se ukidanje diskriminacije istospolnih parova, donošenje Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji koji neće biti diskriminatoran za istospolne parove i osobe homoseksualne orijentacije, uklanjanje homofobnih sadržaja iz školskih udžbenika te izmjena Zakona o osobnom imenu i Zakona o državnim maticama.
Sanja Bezbradica, odvjetnica govorila je o problemu sklapanja brakova istospolnih partnera izvan RH, a zbog sadržaja obrasca koji se treba popuniti kako bi se brak mogao sklopiti u inozemstvu. Osvrnula se i na pojedine zakone: Zakon o strancima – spajanje obitelji temeljem istospolne zajednice je zabranjeno, Nasljeđivanje istosponih partnera – samo oporučno obzirom da oni ne ulaze u krug zakonskih nasljednika, Zdravstveno osiguranje – istospolni partneri to ne mogu ostvariti, Dioba bračne stečevine – partneri plaćaju porez na promet nekretnina. Potrebne su izmjene i dopune Obiteljskog zakona te je potrebno donijeti novi Zakon o istospolnim zajednicama.
Andrea Grgić, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, govorila je o pravnom položaju LGBT osoba prema radnom i socijalnom pravu. Navela je kako se LGBT osobe štite kao pojedinci/ke, ali ne i u istospolnoj zajednici te je stoga potrebno mijenjati zakone. Propisi daju određeno materijalno pravo ili daju pravo na jednakost (uključujući), ali postoje i isključujući propisi u kojima se prava vežu uz bračnu/izvanbračnu zajednicu. Zakon o suzbijanju diskriminacije odnosi se i na područje rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti te sadrži zabranu asocijativne diskriminacije. Iznimke od zabrane diskriminacije su: 1) stvarna i odlučujuća karakteristika posla, 2) pri zasnivanju radnog odnosa sa vjerskom zajednicom. Socijalna prava su prilagođena heteroseksualnim zajednicama: 1) vezivanje prava uz institute iz Obiteljskog zakona, 2) autonomno definiranje članova obitelji, 3) upućivanje na Zakon o nasljeđivanju. LGBT osobe ne mogu ostvariti zdravstveno osiguranje kao članovi obitelji temeljem istospolne zajednice. U odnosu na mirovinsko osiguranje, homoseksualni parovi nemaju pravo na obiteljsku mirovinu, ali postoji mogućnost oporučnog nasljeđivanja u II. i III. stupu.
Siniša Rodin s Pravnog fakulteta u Zagrebu govorio je o istospolnim zajednicama u pravu EU i o potrebi usklađivanja prava RH sa pravnom stečevinom EU. Nacionalni sudovi trebaju izuzeti od primjene odredbe koje nisu u skladu s EU pravom. Ističe kako EU nema nadležnost uređivati građanske stvari. LGBT parovi često gube svoja prava uslijed seljenja iz jedne države članice u drugu državu članicu EU – to je srž problema. Stoga se temeljni status građana treba prenijeti iz jedne države članice u drugu državu članicu EU. Spomenuo je i problem neizravne diskriminacije u pravu RH. Ističe kako Europski parlament poziva na uzajamno priznavanje građanskog statusa za istospolne parove. Građanski status je u isključivoj nadležnosti nacionalnih sudova, ali nacionalni propisi trebaju biti u skladu sa preostalim dijelom pravne stečevine EU. Spomenut je predmet C-267706 Tadao Maruko.
Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova govorio je o zahtjevima sustava zaštite ljudskih prava Vijeća Europe. Ističe kako pravni okvir zaštite LGBT osoba nije u skladu sa Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP). Temeljno načelo je da je različito nepovoljnije postupanje prema LGBT osobama temeljem njihove seksualne orijentacije načelno zabranjeno. Spomenuto je pitanje uskraćivanja skrbničkih prava nad djecom nakon rastave braka temeljem stereotipnog poimanja o LGBT roditeljima. Raspravljano je i o istospolnim zajednicama kao obiteljskim jedinicama. „Oblik obiteljskog života“ – ima određeni skup (minimum) prava bez kojih „obiteljski život“ gubi smisao.
a) pristup otvorenog načela
b) prava koja je država priznala heteroseksualnim parovima priznaju se i homoseksualnim parovima – sva prava priznata heteroseksualnim parovima pripadaju i stabilnim istospolnim parovima.
Pravo na roditeljstvo: temeljno načelo + Karner doktrina
Roditeljsko pravo ne može biti uskraćeno zbog seksualne orijentacije.
Jagoda Botički, pomoćnica ministra uprave Republike Hrvatske govorila je o zaštiti prava privatnosti transrodnih osoba i o promjeni osobnih dokumenata. Navela je kako je pri ministarstvu sastavljena stručna skupina koje će izmijeniti propise koji se odnose na osobna stanja. U tom kontekstu spomenuti su Zakon o osobnom imenu te je spomenut slučaj u kojem je Ministarstvo uprave poništilo rješenje prvostupanjskog tijela kojim je odbijen zahtjev za promjenom imena transrodnoj osobi. Navodi kako se više ne moraju iznositi razlozi promjene osobnog imena te da državni službenici više neće ocjenjivati da li je ta promjena opravdana. Jedini uvjeti za promjenu osobnog imena će biti hrvatsko državljanstvo te nevođenje kaznenog postupka. Po sadašnjem Zakonu o državnim maticama promjena spola se unosi u rubriku „naknadni upisi i bilješke“ te je stoga i trećim osobama vidljiva promjena spola. Sada se planira donošenje skroz novog zakona po kojem se iz isprava više uopće neće vidjeti da je došlo do promjene spola i/ili imena. Spomenuta je i medicinska dokumentacija koja je potreban kod promjene spola, ali niti jedan propis ne govori koja je to točno dokumentacija. Pravilnikom je propisano da se mišljenje donosi temeljem dokumentacije, ali nije točno navedeno koje te u tom smislu potrebna suradnja s nadležnim ministarstvom i neophodna dorada spornog pravilnika.
Zaključna razmatranja:
1. potpuno usklađivanje postojećeg zakonodavstvo RH sa zakonodavstvom EU, a vezano uz prava LGBT osoba,
2. promicati prava LGBT osoba kao ljudska prava i to putem medijskih kampanja, ali i kroz obrazovni sustav,
3. učinkovitije pravosudno sankcioniranje zločina iz mržnje počinjenih prema homoseksualnim osobama kao i društvena osuda takvog ponašanja.
FOTOGRAFIJE s okruglog stola
Homofobni ispadi nisu sloboda govora, T-portal, 18.5.2012.
Okrugli stol "Homofobija je diskriminacija", Dnevnik.hr, 18.5.2012.