C 318/13 - Jednako postupanje u pitanjima socijalne sigurnosti

PRESUDA SUDA (drugo vijeće) 3. rujna 2014.

U predmetu C 318/13, X,

„Prethodno pitanje – Direktiva 79/7/EEZ – Jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti – Osiguranje za slučaj nesreće zaposlenih radnika – Iznos fiksne naknade za trajni invaliditet – Aktuarski izračun koji se temelji na očekivanom prosječnom trajanju životnog vijeka ovisno o spolu korisnika navedene naknade – Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije“

Ključni djelovi:

12       X, rođen 1953., ozlijeđen je u nesreći na radu koja se dogodila 27. kolovoza 1991. Vakuutusoikeus (socijalni sud) je odlukom od 18. listopada 2005. utvrdio da X ima pravo na fiksnu naknadu za trajni invaliditet na temelju Zakona o osiguranju za slučaj nezgode.

13      Slijedom te odluke nadležno je osiguravajuće društvo odlukama od 16. prosinca 2005. utvrdilo da se X u treba isplatiti fiksni iznos od 4.197,98 eura, uključujući sva uvećanja, na ime naknade štete.

14      X je protiv tih odluka podnio žalbu, tvrdeći da se naknada koja je jednokratno isplaćena za trajni invaliditet trebala izračunati na temelju istih kriterija koji su bili predviđeni i za žene. Povjerenstvo za žalbe u slučajevima nesreće na radu odbilo mu je žalbu 31. kolovoza 2006. Tu je odluku vakuutusoikeus potvrdio27. svibnja 2008.

15      X je u pismu koje je 13. listopada 2008. uputio Ministarstvu istaknuo da je prilikom utvrđivanja fiksnog iznosa koji mu je bio isplaćen kao naknada za trajni invaliditet došlo do povrede odredaba prava Unije o jednakosti postupanja prema muškarcima i ženama. X je prema tome zatražio iznos od 278,89 eura, uvećan za zatezne kamate. Taj iznos odgovara razlici između odštete koju je X već dobio i iznosa koji bi dobila žena iste dobi u sličnoj situaciji. Ministarstvo je 27. svibnja 2009. odbilo platiti traženi iznos.

18      Što se tiče merituma, sud koji je uputio zahtjev pita se je li nacionalni propis na temelju kojeg je iznos zakonske socijalne naknade isplaćene zbog nesreće na radu uslijed primjene aktuarskih čimbenika utemeljnih na spolu drugačiji ovisno o tome je li korisnik muškarac ili žena, protivan odredbama prava Unije o jednakosti postupanja prema ženama i muškarcima i osobito odredbama članka 4. stavka 1. Direktive 79/7.

 Nadležnost Suda

21      Finska je vlada na raspravi istaknula da su se činjenice iz postupka, odnosno nesreće na radu X a dogodile tijekom 1991., dakle prije pristupa Republike Finske Europskoj uniji. Iako fiksna naknada u pitanju ima za cilj popravljanje trajnog invaliditeta nastalog uslijed navedene nesreće na radu, za primjenjivost prava Unije od važnosti je samo datum činjenice zbog koje je taj invaliditet nastao. U tim okolnostima finska vlada smatra da Sud nije nadležan za odgovor sudu koji je uputio zahtjev.

22      U tom pogledu valja napomenuti da je pravni akt koji je predmet glavnog postupka usvojen tijekom 2008. odlukom vakuutusoikeusa. Također je utvrđeno da je svrha predmetne naknade za trajni invaliditet popraviti posljedice nesreće koje će X trpjeti cijeli život.

24      Stoga je Sud nadležan za odgovor na pitanje sudu koji je uputio zahtjev.

 O prethodnim pitanjima

26      Valja napomenuti da članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 osobito zabranjuje svaku diskriminaciju na temelju spola, bilo izravnu ili neizravnu, prilikom izračuna njime predviđenih naknada.

27      Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se glavni predmet odnosi na načine izračuna naknade na temelju invaliditeta koji je posljedica nesreće na radu, a koja se jednokratno isplaćuje u obliku fiksne naknade. Navedeni izračun treba izvršiti osobito uzimajući u obzir dob radnika kao i očekivano trajanje njegovog životnog vijeka. Za određivanje posljednjeg čimbenika uzima se u obzir spol radnika.

28      Utvrđeno je da, na temelju načina izračuna fiksne naknade o kojoj je riječ u glavnom postupku, žena iste dobi kao X koja je istog dana kao i on pretrpjela identičnu nesreću na radu i koja je uzrokovala isti invaliditet ima pravo na fiksnu naknadu koja je viša od one na koju ima pravo X.

30      Finska vlada pojašnjava da je razlikovanje na temelju spola nužno da bi se izbjeglo stavljanje žena u nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce. Naime, kako žene statistički imaju dulje očekivano trajanje životnog vijeka, naknada čija je svrha fiksno popraviti doživotni invaliditet ozlijeđene osobe treba biti viša za žene nego za muškarce. Stoga ne postoji diskriminacija između žena i muškaraca.

31      U tom pogledu, kao što je primijetila nezavisna odvjetnica u točki 29. svojeg mišljenja, važno je istaknuti da takva argumentacija može opravdati nejednako postupanje prema muškarcima i ženama prilikom dodjeljivanja naknade poput ove iz glavnog postupka, ali ne može, kao što je na raspravi priznala finska vlada, nijekati stvarnu nejednakost postupanja do koje dovodi primjena odredaba nacionalnog prava rezultirajući u identičnim okolnostima različitim naknadama.

32      Valja dakle ustvrditi da odredbe sustava osiguranja za slučaj nesreće iz glavnog postupka sadrže nejednako postupanje koje može dovesti do diskriminacije suprotno članku 4. stavku 1. Direktive 79/7.

33      U tim okolnostima valja utvrditi može li to nejednako postupanje biti opravdano.

34      Što se tiče mogućih razloga za odstupanje od načela jednakog postupanja utvrđenog u članku 4. stavku 1. Direktive 79/7, valja ustvrditi da uzimanje u obzir čimbenika utemeljenog na očekivanom trajanju životnog vijeka nije predviđeno ni u članku 4. stavku 2. te direktive čiji su predmet odredbe o zaštiti žena na temelju majčinstva, ni u članku 7. stavku 1. te direktive koji državama članicama dopušta da iz njenog područja primjene izuzmu određen broj pravila, povlastica i naknada iz područja socijalne sigurnosti.

35      Usto, iz teksta članka 7. stavka 1. Direktive 79/7 ne proizlazi da u njemu navedeni razlozi za odstupanje nisu taksativne naravi i da su države članice slobodne navesti druge razloge za odstupanje od načela jednakog postupanja. Činjenica da uzimanje u obzir takvog čimbenika nije izričito zabranjeno odredbama te direktive ne smije se tumačiti kao odobrenje nacionalnom zakonodavcu da taj čimbenik predvidi kao element za izračun naknade poput ove iz glavnog postupka.

37      Važno je u tom pogledu napomenuti da, neovisno o činjenici da je fiksna naknada iz glavnog postupka predviđena sustavom koji također utvrđuje naknade za invaliditet zbog nesreće na radu koje se isplaćuju tijekom ostatka života ozlijeđene osobe, izračun te naknade ne smije se izvršiti na temelju poopćenja očekivanog prosječnog trajanja životnog vijeka muškaraca i žena.

38      Naime, takvo poopćenje može dovesti do diskriminatornog postupanja prema osiguranicima muškog spola u odnosu na one ženskog spola. Među ostalim, uzimanje u obzir općih statističkih podataka, temeljenih na spolu dovodi do nesigurnosti u pogledu toga da će očekivano trajanje životnog vijeka osiguranice uvijek biti dulje od onoga osiguranika iste dobi u sličnoj situaciji.

39      Iz tih razmatranja slijedi da se nacionalni sustav iz glavnog postupka ne može opravdati.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti treba tumačiti tako da mu je protivan nacionalni propis koji za izračun zakonske socijalne naknade isplaćene zbog nesreće na radu predviđa primjenu kao aktuarskog čimbenika razlike u očekivanom trajanju životnog vijeka između muškaraca i žena, pri čemu primjena tog čimbenika dovodi do toga da je naknada štete koja se jednokratno isplaćuje na temelju te naknade manja kad se isplaćuje muškarcu od one koju bi dobila žena iste dobi u sličnoj situaciji.

Attachments:

Presuda C 318/13

[cjelovita]

83 Kb