Komentar pravobraniteljice za T-portal

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić odgovorila je na upit T-portala kako komentira izjave svećenika Damira Stojića na tribini u Studentskom domu, a koje su citirane u nekim medijima. Pravobraniteljica je napomenula da izjave svećenika Damira Stojića na tribini u Studentskom domu ne krše zakone RH. Međutim da kao osoba koja obnaša javnu dužnost studentskog kapelana, svećenik Stojić snosi društvenu odgovornost za ono što govori zbog posljedica koje izjave mogu imati na percepciju mladih o silovanim ženama, kao i o razlozima za prekid trudnoće. Treba naglasiti da je u Republici Hrvatskoj prekid trudnoće zakonom dopušten i da žene imaju pravo donijeti odluku žele li trudnoću prekinuti.

Pobačaj nije, kako svećenik Stojić kaže „ubijanje djece“, jer je u Republici Hrvatskoj ubojstvo kazneno djelo, kao što je to i silovanje. Zakoni se temelje na znanstvenim činjenicama, a ne na svjetonazorima. Iako je Damir Stojić pokušao demantirati da je rekao da silovane žene ne mogu zatrudnjeti, iz medijskih članaka u kojima je citiran, a i iz nastupa u živo u Dnevniku 3, očito je omalovažavanje s kojim se odnosi prema kaznenom djelu zločina silovanja, odnosno posljedica trudnoće i trauma koje zbog toga žene prolaze. Iako je u pojedinim naknadnim izjavama pokušao istaknuti da je silovanje zločin, i dalje ostaje činjenica da je silovanje nazvao „najmarginalnijim slučajem“, „pucanjem na emociju“ i „najmarginalniji slučaj jesu djevojke koje su silovane“.

 Neovisno o činjenici da svećenik Stojić progovara sukladno nauku crkve iz koje dolazi i njezinog  svjetonazorskog stava o pobačaju koji je poznat i koje pobornici istog imaju pravo i javno zagovarati, neprihvatljivo je da istovremeno omalovažava zločin silovanja, jednog od najgorih oblika nasilja nad ženama, dovodeći ga u kontekst seksualne predigre među partnerima koji slobodno i bez pritiska stupaju u spolne odnose. Svećenik Stojić, zbog same svoje vokacije nema, i ne bi smio imati, praktičnih iskustava u sferi ljudske seksualnosti, a nije ni stručnjak u području medicinskih znanosti da bi mogao tvrditi da je „medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni u tom slučaju“ (slučaju silovanja !), pogotovo što ga sama znanosti i slučajevi iz života u tome pobijaju.

Smatrati silovanje marginalnim, neovisno u kakvom je kontekstu takva fraza korištena, znači s jedne strane smatrati kazneno djelo marginalnim, a s druge omalovažiti patnju žrtve. Prema podacima Ženske sobe u 10 godina (od 2000. - 2010.) prijavljeno je bilo 1.228 kaznenih djela silovanja, a svjetska iskustva pokazuju da na svaki prijavljeni slučaj dolazi između 15-20 neprijavljenih uglavnom zbog stigme s kojom se žrtva prisiljena suočiti i zbog sekundarne viktimizacije koju mora proći ukoliko se pokrene sudski postupak.
Prema podacima MUP-a, samo prošle godine bilo je 75 kaznenih djela silovanja od čega 37 među bliskim osobama. Broj silovanih žena i djece rođene nakon silovanja u Domovinskom ratu, još je uvijek nepoznat. Tek sada se više javno progovara o patnjama tih žena i zapisano je 200 svjedočanstava žrtava. 

U takvom kontekstu govoriti o tome da se kao argument za pobačaj navodi ili bi se moglo navesti silovanje, a onda ga nazvati marginalnim razlogom, pokazuje neosjetljivost za patnju silovanih žena. Osim toga, dovoditi u vezu silovanje i pobačaj znači indirektno optužiti žene da manipuliraju razlogom za prekid trudnoće igrajući, kako svećenik Stojić kaže, na emocije. Time je svećenik Stojić pokazao duboko nepoznavanje činjenica vezanih uz zločin silovanja i njegove posljedice kao i razloge za prekid trudnoće onih žena koje se na njega odlučuju.

Damir Stojić omalovažava silovane žene, T-portal, 8.4.2014.