Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uvažilo je stav Pravobraniteljice vezano za nepovoljno postupanje temeljem trudnoće za vrijeme rada u predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu. Nakon što je zaprimila niz pritužbi zaposlenica Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koje su se pritužile na nepovoljno postupanje Ministarstva prema zaposlenicama koje za vrijeme trajanja svog diplomatskog mandata u predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu zatrudne, Pravobraniteljica je objedinila sve predmete te donijela jedinstvenu odluku sukladno ovlastima iz Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08).
Svim pritužbama bila su zajednička dva aspekta. S jedne strane, u pritužbama se navodi kako zdravstveno osiguranje koje Ministarstvo osigurava svojim zaposlenicama i zaposlenicima koji se nalaze u diplomatskim predstavništvima u inozemstvu često ne uključuje troškove zdravstvene usluge vezane uz trudnoću. S druge strane, u pritužbama se također navodi kako je ustaljena praksa Ministarstva da nakon što zaprimi informaciju da je određena zaposlenica koja se nalazi na radu u predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu zatrudnjela, službenu osobu povlači s mandata nazad u Hrvatsku. Pravna osnova za takvu praksu nalazila se u čl.42. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Sporna praksa vodila se ciljem umanjenja rizika negativnih posljedica za zdravlje trudne osobe s obzirom na moguće komplikacije u vrijeme trudnoće u okolnostima gdje zdravstveno osiguranje ne uključuje uslugu vezanu uz tu vrstu zdravstvenih komplikacija.
U odnosu na prvi aspekt, treba reći da Ministarstvo nije sklopilo ugovor sa odgovarajućim trgovačkim društvom koje pruža usluge osiguranja kojim bi pružilo ujednačenu kvalitetnu zdravstvenu zaštitu osobama na diplomatskim mandatima u inozemstvu nego se odlučilo za drugačiju praksu prema kojoj se zdravstveno osiguranje ugovara prema pojedinačnim državama gdje RH ima svoja predstavništva. Prema mišljenju određenog broja pritužiteljica, zbog ograničenih proračunskih sredstva takva praksa pojedinačnih ugovora o zdravstvenom osiguranju dovela je do situacije gdje Ministarstvo osobama u diplomatskim predstavništvima pruža vrlo ograničenu uslugu zdravstvenog osiguranja koja uglavnom pokriva nužne medicinske i bolničke troškove, a u nekim slučajevima osobama nije dostupno niti osnovno zdravstveno osiguranje već Ministarstvo snosi troškove pruženih usluga kako se za to ukaže potreba.
S obzirom da su osobe koje se nalaze na mandatu u diplomatskim predstavništvima RH u inozemstvu u radnom odnosu s Ministarstvom i kao takve jesu dio sustava obveznog osiguranja, proizlazi kako imaju zakonom osiguranu mogućnost korištenja materijalne podrške iz sustava zdravstvenog osiguranja pri korištenju zdravstvene usluge redovnog praćenja trudnoće i poroda u inozemstvu do onog iznosa koji bi za istu uslugu plaćale u Republici Hrvatskoj. Pored toga, Ministarstvo je bilo spremno podmiriti sve troškove zdravstvene usluge do njihove pune cijene, dakle i iznad iznosa zajamčenog Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, uključujući i troškove vezane uz zdravstvenu zaštitu trudnoće odnosno zdravlja trudnice. Stoga je Pravobraniteljica zaključila da prema postojećim zakonodavnim jamstvima način na koji je Ministarstvo do sada organiziralo zdravstvenu zaštitu osoba koje se nalaze na mandatu u diplomatskim predstavništvima RH u inozemstvu, uključujući i osobe koje su zatrudnjele tijekom tog mandata, ne predstavlja nepovoljno postupanje temeljem trudnoće odnosno spola.
U odnosu na drugi aspekt, na koji se odnosio najveći dio pritužbi na postupanje Ministarstva prema trudnicama, vezan za praksu skraćivanja vremena rasporeda na rad onim ženama koje su za trajanja svog mandata zatrudnjele, treba istaknuti da je Ministarstvo koristilo praksu povlačenja zaposlenica iz predstavništva u inozemstvu ako bi saznalo da su zatrudnjele usprkos činjenice da im nije istekao mandat na koji su inicijalno raspoređene.
Ministarstvo je navelo kako je konkretna praksa bila uvjetovana „činjenicom da se radi brige i zaštite djeteta, rodilja ne može odreći obveznog rodiljnog dopusta te da HZZO odbija snositi troškove zdravstvene zaštite za djelatnike veleposlanstva… zbog čega je Ministarstvo bilo prisiljeno na teret vlastitih (ograničenih) proračunskih sredstava sklopiti policu zdravstvenog osiguranja sa tamošnjim osiguravajućim društvom koja pokriva samo hitne slučajeve, a u što ne spada i trudnoća, pogotovo ne rizična trudnoća.“ Pravni temelj za ovakvu praksu Ministarstvo je nalazilo u odredbi čl.42. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova koji je izričito propisivao da će se razdoblje rasporeda na rad u predstavništvu skratiti kada postoje opravdani razlozi među kojima je izričito uključen razlog korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta.
Pravobraniteljica je utvrdila kako praksa povlačenja trudnica nije bila temeljena na bilo kakvoj predrasudi ili iracionalnom stereotipu o trudnicama. Pravobraniteljica je prihvatila obrazloženje Ministarstva kao vjerodostojno, no usprkos legitimnom cilju takve prakse, njeni učinci ostaju nepovoljni po trudnice s obzirom da 1) ograničavaju njihovu slobodu volje te ih 2) u odnosu na osobe koje nisu trudne dovode u nepovoljniji položaj u pogledu mogućnosti da u potpunosti ostvare karijerne ciljeve.
Nakon očitovanja Ministarstva na zahtjev Pravobraniteljice i održana dva zajednička radna sastanka, Ministarstvo je izmijenilo Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova sukladno na sastanku postignutim zaključcima, a izmjene su stupile na snagu 01. ožujka 2014.
Sukladno navedenom, Pravobraniteljica pozdravlja činjenicu da je Ministarstvo izmijenilo čl.42. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova koji je do izmjena predstavljao osnovu temeljem koje je Ministarstvo povlačilo trudne zaposlenice sa rasporeda na radu u predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu. Pravobraniteljica smatra kako je izmjenama nakon kojih korištenje rodiljnog i roditeljskog dopusta više nije navedeno kao osnova skraćenja vremena rasporeda na rad u predstavništvu, Ministarstvo na zadovoljavajući način uklonilo glavni uzrok nedopuštene prakse.
Pravobraniteljica je Ministarstvu dodatno dala preporuku da izradi Protokol postupanja prema trudnim zaposlenicama na radu u predstavništvima Republike Hrvatske kojim bi se jasno odredilo da trudnice na radu u predstavništvu imaju određena prava koja mogu koristiti, kojim bi zasigurno doprinio boljoj informiranosti zaposlenika i zaposlenica.
EU projekti