Priopćenje Pravobraniteljice vezano za uočene trendove u postupcima zapošljavanja u osnovnim i srednjim školama i primjenu pozitivnih mjera iz čl.9. Zakona o ravnopravnosti spolova

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova zaprimila je u relativnom kratkom periodu značajniji broj pritužbi građana i građanki vezanih uz nepovoljno postupanje prilikom natječaja za zapošljavanje u osnovnim i srednjim školama u različitim dijelovima Republike Hrvatske. Iako su povodom konkretnih pritužbi pokrenuti anti-diskriminacijski postupci temeljem čl.19. Zakona o ravnopravnosti spolova (dalje: Zakon) te će se o svakom zasebno očitovati nakon završenog postupka, Pravobraniteljica je kroz konkretne postupke uočila dva trenda koja su zabrinjavajuća i o kojima je odlučila izdati javno priopćenje. Svrha javnog priopćenja je ukazati na nekoliko osnovnih zakonskih postavki koje je nužno poštivati prilikom postupka zapošljavanja, a posebno kada se taj postupak provodi u okviru javnih ustanova osnovanih od strane Republike Hrvatske.

Pravobraniteljica je primijetila kako su se određene školske ustanove počele pozivati na mogućnost korištenja posebnih mjera iz čl.9. Zakona o ravnopravnosti spolova kako bi opravdale zapošljavanje kandidata koji pripada spolu koji je u konkretnoj ustanovi brojčano podzastupljen na radnom mjestu za koje se provodi natječaj. U tom smislu Pravobraniteljica naglašava kako posebne mjere predstavljaju legitiman instrument promicanja stvarne jednakosti žena i muškaraca u društvu, ali samo ako su svrsishodne tom cilju te kao takve zadovoljavaju čvrste uvjete opravdanosti.

Čl.9. navedenog Zakona izričito određuje da posebne mjere ne predstavljaju diskriminaciju pod uvjetom da služe barem jednom od sljedećih ciljeva: 1) omogućuje ravnopravno sudjelovanje u javnom životu (s tim da je ravnopravno sudjelovanje načelno određeno kao razina udjela određenog spola u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske); 2) otklanjaju postojeće nejednakosti; 3) osiguravaju prava kojima osobama ranije bila uskraćena radi njihove spolne pripadnosti.

Sve pogodnosti koje se osobama dodjeljuju temeljem kriterija spola moraju biti krojene i konkretno sposobne ostvariti specifičan cilj koji ulazi u jednu od tri navedene kategorije ciljeva. Kada je cilj ostvaren posebne mjere gube svoju pravnu utemeljenost odnosno one su privremenog karaktera. Pogodnosti koje nisu krojene kako bi ostvarile takav cilj ili se pokazuju nesposobnima ostvariti ga, predstavljaju spolnu diskriminaciju.

Nadalje, s obzirom da se Zakonom o ravnopravnosti spolova implementira Direktiva 2006/54/EZ, mogućnost upotrebe posebnih mjera regulirana je i uvjetima koje proizlaze iz EU pravne stečevine, preciznije prakse Suda pravde Europske unije. Prema doktrini pozitivne akcije koju je razvio Sud pravde Europske unije u području zapošljavanja i radnih odnosa, specifične pogodnosti koje se pružaju isključivo osobama koje pripadaju spolu koji je podzastupljen u određenom okruženju ne predstavljaju spolnu diskriminaciju samo ako nisu „automatske i apsolutne“ tj. ako se primjenjuju kada:
1) dvije osobe koje se natječu za specifičnu korist ili dobro imaju jednake objektivne kvalifikacije temeljem kojih se ta korist ili dobro dodjeljuje;
2) stvarno služe uklanjanju uzroka podzastupljenosti konkretnog spola u konkretnom okruženju;
3) ih je moguće izuzeti iz primjene ako postoje važni osobni socijalni razlozi na strani kandidata koji pripada nadzastupljenom spolu i
4) predstavljaju ishod postupka tijekom kojeg su sveobuhvatno i objektivno utvrđene sve relevantne kvalitete oba kandidata, ali i njihove specifične osobne okolnosti.

Uz navedene uvjete, Zakon o ravnopravnosti spolova također zahtijeva da se prije njenog samog provođenja, posebna mjera izričito propiše općim aktom kao što je statut ustanove ili pravilnik o provođenju posebnih mjera.

Pravobraniteljica je također primijetila kako se prilikom postupka zapošljavanja u školskim ustanovama ne poštuje načelo transparentnosti postupka odlučivanja te često nije jasno, primjerice  temeljem kojih točno kriterija se biralo između prijavljenih kandidata i kandidatkinja. Štoviše, Pravobraniteljica je u određenom broju predmeta primijetila kako školske ustanove neizabranim kandidatima i kandidatkinjama nisu htjeli obrazložiti razloge zbog kojih nisu izabrani pravdajući svoje odluke šturom tvrdnjom kako je druga osoba bila bolje kvalificirana. Pravobraniteljica naglašava da je transparentnost postupka izbora pri zapošljavanju od ključne važnosti za učinkovitu primjenu anti-diskriminacijske zaštite. Kandidati koji nisu izabran u postupku natječaja ne mogu zaštititi svoja prava ako ne znaju točne kriterije prema kojima se odvijao izbor odnosno način na koji su se ti kriteriji primjenjivali u njihovom slučaju.

Sukladno navedenom Pravobraniteljica naglašava kako je u slučajevima u kojima poslodavci nisu osigurali transparentnost postupka izbora u postupku zapošljavanja, a sukladno čl.30. Zakona o ravnopravnosti spolova kao i ustaljenoj praksi Suda pravde Europske unije (C-109/88 Danfoss (1989) ECR 3199; C-127/92 Enderby (1993) ECR 5535; C-54/07 Firma Feryn NV (2008) ECR I-05187), teret dokaza da do diskriminacije nije došlo u potpunosti na poslodavcima.