Osvrt na seksističku primjedbu gradonačelnika Trogira

Temeljem pritužbi, ali i samoinicijativnog praćenja medija i izjava javnih osoba, već sam nebrojeno puta reagirala vezano za seksizam u izjavama javnih osoba, među kojima je nemali broj političara, dakle onih koji po svojoj funkciji postavljaju standarde ponašanja i javnog komuniciranja, te tako snose i veću odgovornost za ono što govore i rade. 

Seksistički pristup u izjavi gradonačelnika Grada Trogira očituje se u patronizirajućem načinu obraćanja vijećnici. Naime, s jedne strane gradonačelnik je smatrao da je u redu, ili možda čak poželjno, da pohvali izgled vijećnice, te da izrazi svoje odobravanje, koje se najčešće u patrijarhalnom odnosu doživljava kao kompliment, a s druge da kritizira njezin stav koji smatra nepoželjnim i/ili u suprotnosti sa svojim, tražeći ili očekujući da se vijećnica, sukladno očekivanjima od žena da se ne suprotstavljaju muškarcima, pogotovo onima koji su na hijerarhijskoj ljestvici na višoj poziciji, povinuje njegovoj volji, bude tiho i ne suprotstavlja i tako zauzme „mjesto koje joj kao ženi pripada“. To sigurno nije način na koji se ostvaruju načela ravnopravnosti spolova, koja su, podsjećam, jedna od ustavnih kategorija najviših vrednota za koju smo se kao društvo opredijelili i koju svi zajedno, svatko u svojoj domeni, mora poštivati i provoditi u praksi.

U više navrata sam apelirala na javne osobe, a poglavito na osobe koje obnašaju odgovorne funkcije u tijelima javne vlasti čija riječ ima posebnu težinu, da posebnu pozornost obrate na svoje izjave te da ne koriste seksizam i spolne stereotipe za koje je brojnim istraživanjima dokazano da su velika prepreka u ostvarivanju ravnopravnosti spolova. Podsjećam i da brojni dokumenti, nacionalni i međunarodni, pozivaju na uklanjanje seksizama i poštivanje načela ravnopravnosti spolova.

U situaciji u kojoj imamo nikad manji postotak žena na funkcijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i dalje svjedočimo seksističkoj praksi vrednovanja i/ili komentiranja žena u politici temeljem njihovog izgleda ili načina oblačenja. Najaktualniji primjer su brojni komentari izgleda i izbora odjeće Predsjednice RH za doček kraljevskog para Velike Britanije. Na takav način se ne govori o muškarcima u politici, što ukazuje na diskriminatornu percepciju žena i njihove uloge u tijelima u kojima se donose važne političke i gospodarske odluke na nacionalnoj ili lokalnoj razini.