Na upit medija o tome kako komentiram nedavnu izjavu kardinala Puljića na propovjedi o tome kako žene trebaju paziti da u odnose ne ulaze prije braka jer bi mogle postati „štrace“, želim prije svega reći da Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova nije nadležna za propovjedi ili poruke koje crkveni velikodostojnici upućuju tijekom mise ili drugih vjerskih obreda u okviru događanja vezanih za crkvene blagdane.
Vjerske zajednice ne predstavljaju tijela državne ili javne vlasti, koja je Pravobraniteljica nadležna upozoravati, kao što je nadležna upozoravati predstavnike/ce, odnosno zastupnike/ce, dužnosnike/ce, službenike/ce, političare/ke koji/e aktivno sudjeluju u političkom životu, zbog neprimjerenih stavova, predrasuda ili stereotipova kojima se javno omalovažavaju žene i muškarce kao manje vrijedni pripadnici/e društva te potiče diskriminacija prema njima, već predstavljaju zasebnu vrstu institucija koje u hrvatskom pravnom poretku uživaju specifičnu zakonsku i ugovornu zaštitu slobode izražavanja svojih vjerskih uvjerenja, a stavovi koje iznose predstavnici vjerskih zajednica predstavljaju odraz njihovog privatnog svjetonazora. Štoviše, s obzirom da kroz svoje stavove u javnim nastupima izražavaju postavke vjerskog učenja kojeg promiču, a koje uživa posebnu zaštitu u smislu slobode izražavanja, na građanima i građankama je da samostalno procjene jesu li ta stajališta sukladna njihovim osobnim stajalištima i vrijednostima, odnosno vrednotama društva kojem pripadaju te ih izlože svojoj kritici ili im nastave pružati podršku. U ovom slučaju su upravo građani i građanke pokazali kako im je ovakva retorika u javnom prostoru neprihvatljiva, a što pokazuje njihova reakcija po društvenim mrežama.
Pravobraniteljica inače sustavno upozorava na praksu omalovažavanja žena koje se često, za razliku od muškaraca, temelji ili povezuje sa njihovim privatnim životom. Svjedočimo učestalim izjavama javnih osoba koje smatraju prihvatljivim da o ženama govore kao o onima kojima upravljaju drugi, uglavnom muškarci, pa tako postaju lutke na koncu, ili o onima čiji je mozak „hendikepiran“ u odnosu na muški, ili ih se uspoređuje s dotrajalim građevinama kojima više ništa ne može pomoći da ponovo budu ono jedino što je za njih bitno, a to je mlade i lijepe.
Mediji također svakodnevno putem svojih sadržaja doprinose klimi u kojoj se žene prikazuje kao objekte, kao one izložene pogledima, kao one koje su tu da bi ih se koristilo, iskoristilo i odbacilo kada naiđe zgodniji, mlađi „model“. I o takvoj medijskoj praksi izvještavam i Hrvatski sabor i javnost, ali rijetko kada takva naša upozorenja postaju dio zanimanja medija ili javnosti sve dok se ne desi neki konkretan slučaj poput navedenog.
Glede izjava javnih osoba, načelno smatram da svaka javna osoba, neovisno o kome se radi, mora biti svjesna da snosi odgovornost za riječi izgovorene u javnom prostoru, a osobe koje obnašaju bilo koju javnu funkciju dužne su i svojim ponašanjem i svojim izjavama biti primjer drugima jer su upravo one te koje, izložene očima i prosudbi javnosti, postavljaju standarde i kreiraju društveno okruženje u kojem se vrijeđanje bilo koga po bilo kojoj osnovi prihvaća kao uzor ili osuđuje kao neprihvatljivo.
Dobro je da se kardinal Puljić ispričao zbog, kako je rekao „pregrube“ riječi, ali da je želio reći „da žene moraju čuvati svoje dostojanstvo“, što nije sporno, ali bih dodala da svi trebaju čuvati svoje dostojanstvo neovisno o spolu. Demokratsko društvo počiva na načelu poštovanja svake osobe i na ustavnoj vrednoti ravnopravnosti spolova, odnosno jednakih prava i mogućnosti, a u ovom kontekstu i dostojanstva i žena i muškaraca.
Iz medija:
"Slučaj štraca" i zašto se samo žene proziva za seksualno ponašanje, Jutarnji.hr, 13.5.2016.
EU projekti