Javno priopćenje povodom sve većeg broja ubojstava žena od strane njima bliskih muškaraca

Pravobraniteljica je već u nekoliko navrata javno upozoravala na tzv. problem femicida kao i na brutalizaciju nasilja nad ženama koje iz sfere prekršajnog sve više seli u sferu kaznenog prava, te u sve većem broju slučajeva završava tragično - ubojstvima žena od strane njima bliskih muškaraca, a zatim najčešće i samoubojstvima muškarca.  Prema policijskoj statistici, u prvih osam mjeseci ove godine na području Republike Hrvatske od ukupno 90 zabilježenih ubojstava i pokušaja ubojstava (22 ubojstva i 68 pokušaja ubojstva) njih 22 počinjeno je na štetu osoba ženskog spola, dok je od tog broja 11 osoba ženskog spola i ubijeno.

Dva najnovija ubojstva žena od strane njima bliskih muškaraca nisu dio navedene statistike što brojku ubijenih žena u ovoj godini podiže na 13. Jedno ubojstvo dogodilo se na području Splita (suprug ubio suprugu pa pokušao ubiti sebe), a drugo u blizini Krapine (sin ubio majku). Naime, u oba navedena slučaja nasilje nad ženama bilo je prisutno od ranije te poznato nadležnim institucijama. Međutim, u oba slučaja nasilnici su se za ranije nasilje „izvlačili“ uglavnom bez zatvora i/ili s blagim, isključivo novčanim kaznama. Pravobraniteljica ponovo upozorava sve nadležne institucije, prvenstveno policiju, državno odvjetništvo i sud, na uzroke porasta nasilja nad ženama kao i na uzroke porasta broja ubojstava žena od strane njima bliskih muškaraca.

Pravobraniteljica prvenstveno skreće pozornost svim nadležnim institucijama uključenim u suzbijanje i procesuiranje nasilja nad ženama kako se svako nasilje nad ženama smatra oblikom spolne diskriminacije sukladno Deklaraciji UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama (donijeta 20. 12. 1993.) koju je Republika Hrvatska ratificirala još 2001. godine. Uz deklaraciju, Republika Hrvatska ima obvezu primjenjivati i UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (NN 03/01) te Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe s pripadajućim provedbenim protokolima.

Pravobraniteljica opetovano upozorava da je još 22. siječnja 2013. godine, Republika Hrvatska potpisala Konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (tzv. Istanbulska konvencija) no da istu još nije ratificirala za razliku od većine zemalja u okruženju, od kojih neke nisu još ni članice Europske unije. Stoga, Pravobraniteljica poziva nadležne na hitnu ratifikaciju ove Konvencije. U preambuli navedenog dokumenta nasilje nad ženama definirano je kao „rodno uvjetovano nasilje“ i „sredstvo dominacije muškaraca nad ženama“. Konvencija ujedno predstavlja i prvi međunarodni ugovor koji daje definiciju roda te traži od država koje su je ratificirale da urede svoj zakonodavni sustav i sustav suzbijanja, procesuiranja i kažnjavanja nasilja nad ženama na način da on bude jasan, precizan i učinkovit.

Pravobraniteljica drži da politika nulte tolerancije prema nasilju nad ženama za koju se Republika Hrvatska opredijelila znači najstrože kažnjavanje svakog počinitelja nasilja te potpuno odsustvo primjene odredbi o sporazumijevanju o krivnji i/ili o svrhovitosti pokretanja kaznenog progona, odnosno odredbi o ublažavanju kazni nasilnicima. Prema stajalištu Pravobraniteljice, jedino se ovakvim tumačenjem načela nulte tolerancije prema nasilju nad ženama ono može efikasno suzbijati te potencijalnim počiniteljima slati nedvojbena poruka o potpunoj društvenoj neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilničkog ponašanja nad ženama.

Također, Pravobraniteljica upozorava da je u svom radu uočila kako je problem blagog kažnjavanja nasilnika ili neprepoznavanja nasilja nad ženama, nerazlikovanja žrtve od počinitelja, odnosno kasnog i neadekvatnog reagiranja na nasilje, uglavnom posljedica loše izobrazbe o ovom fenomenu i to baš onih osoba koje su odgovorne za suzbijanje, procesuiranje i kažnjavanje nasilja nad ženama. U tom smislu, Pravobraniteljica već godinama provodi edukativne seminare u suradnji s policijskom i pravosudnom akademijom te određenim obrazovnim ustanovama. No, naglašava kako se u izobrazbu i edukaciju o ovom fenomenu trebaju uključiti svi društveni dionici, prvenstveno cjelokupni obrazovno-stručni kadar koji mora ponuditi sustavnu i adekvatnu naobrazbu o nasilju nad ženama dobno prilagođenu edukaciji svih subjekata odgojno-obrazovnih procesa unutar svih faza redovnog i stručnog obrazovanja.