Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić komentirala je za Večernji list pritužbe na seksualno uznemiravanje i uznemiravanje temeljem spola na radnom mjestu. Na temelju iskustva rada na pritužbama, istaknula je da žrtve seksualnog uznemiravanja svoju odluku o tome hoće li ga prijaviti donose temeljem svog povjerenja u mehanizme zaštite i upoznatosti s njima. Na primjer, ukoliko je osoba zadužena za postupke zaštite dostojanstva zaposlenih stručna i uživa ugled među zaposlenicima, to će žrtva biti spremnija zatražiti zaštitu u okviru svog radnog mjesta sukladno čl. 134. Zakona o radu. Dio osoba koje se nisu pritužile povjereniku za zaštitu dostojanstva u okviru svog radnog mjesta ipak se odlučuje pokrenuti antidiskriminacijski postupak koji provodi Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. U takvim slučajevima kroz ispitni postupak se donosi odluka o opravdanosti pritužbe temeljem prikupljenih dokaza.
Posebnu pažnju posvećuje se razlozima zbog kojih pritužiteljica nije mogla ostvariti učinkovitu zaštitu u okviru svog radnog mjesta sukladno Zakonu od radu. Ako se radi o težim oblicima seksualnog uznemiravanja, žrtve takve spolne diskriminacije dovode se u kontakt s policijom radi kaznenog progona počinitelja. Broj prijava seksualnog uznemiravanja povećava se u zadnjih nekoliko godina što pokazuje da su žrtve osvještenije o svojim pravima i mehanizmima zaštite koji su im na raspolaganju.
U Hrvatskoj postoji znatan broj presuda kako kaznenih tako i parničnih sudova kojima se odlučivalo o odgovornosti počinitelja za seksualno uznemiravanje. No istovremeno, Pravobraniteljica već niz godina upozorava kako je sudska praksa neujednačena. Postoji određen broj presuda koje mogu služiti na primjer, ali postoji i značajan broj presuda koje ukazuju ili na upitnost razumijevanja antidiskriminacijskih jamstava ili na ozbiljnu neosjetljivost prema položaju žrtve i činjenici da seksualno uznemiravanje uz nasilje nad ženama predstavlja najgori oblik spolne diskriminacije.
EU projekti