Reagiranje na slučaj paljenja slikovnice „Moja dugina obitelj“

Zajedničko svim načinima slavljenja ili obilježavanja fašnika je traženje krivca za sve nedaće iz protekle godine. Fašniku se sudi, on priznaje krivnju i spaljuje ga se na glavnom trgu. U Kaštelima su odlučili spaliti slikovnicu "Moja dugina obitelj" i tako indirektno zaprijetiti nasiljem svim istospolnim obiteljskim zajednicama. 

Nezamislivo je da se čak i figurativno za sve nedaće tijekom godine odabiru oni koji su bez moći, oni koji su manjina unutar manjine. I to samo zato što su drugačiji od većine, iako ne predstavljaju nikakvu prijetnju niti utječu na živote onih koji su ovim svojim činom javno obznanili svoju mržnju. 

Gdje su u tome tolerancija različitosti i ljubav prema bližnjemu, gdje je humanost, gdje je svijest o činjenici da se i među tom djecom koja su prisustvovala i/ili sudjelovala u činu paljenja lomače, nalaze i oni koji će možda sutra otkriti svoju istospolnu orijentaciju. I kojoj je ovime poručeno da ju trebaju duboko sakriti kako bi izbjegli nasilje nad sobom. No, za razliku od Fašnika koji se spaljuje, stvarnost je nemoguće i spaliti i zaustaviti. Jer spolne manjine nisu apstraktni pojam već osobe iz našeg okruženja - naša vlastita djeca, naši prijatelji, članovi naših obitelji ili obitelji koje poznajemo. Oni su ti kojima se na ovaj način poručuje da ne zaslužuju bolje od nasilja. Jer govor mržnje i svi oblici manifestacije takvog govora jesu nasilje. Stoga, oštro osuđujem ovaj incident koji svojom zastrašujućom i nehumanom porukom nadilazi narodne običaje jer progovara govorom mržnje prema jednoj ranjivoj skupini onih čija ljudska prava još uvijek nisu u potpunosti zaštićena.

Iz medija:

Novosti, 8.2.2018.