Posjetite nas na:
Pravobraniteljica za Večernji o seksualnom nasilju
- 14 Rujan 2019
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, komentirala je za Večernji list problematiku seksualnog nasilja prema ženama. Naglasila je kako nadležnost za progon počinitelja kaznenih djela ima isključivo policija i državno odvjetništvo. Seksualno nasilje, uz obiteljsko, ulazi u dominantne oblike rodno uvjetovanog nasilja, odnosno nasilja u kojem je u većini slučajeva počinitelj muškarac, a žrtve žene. U odnosu na podatke o ukupnom broju predmetnih kaznenih djela evidentiranih u 2018., proizlazi kako je kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka evidentirano u 69 slučajeva (pri čemu na bliske osobe otpada udio od 39%, a što predstavlja pad u odnosu na 2017., kada je taj udio iznosio 49%) dok je kazneno djelo silovanja bilo evidentirano u 56 slučajeva (pri čemu na bliske osobe otpada udio od 54%, a što je porast u odnosu na 2017., kada je taj udio iznosio 40%). Usporedbe radi, tijekom 2017., kazneno djelo silovanja bilo je evidentirano u 61 slučaju iz čega je u 2018., vidljiv pad (za 8%) broja kaznenih djela silovanja u ukupnoj populaciji (odnosno bez obzira da li se radi o bliskim osobama).
Kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka je tijekom 2018., bilo evidentirano 69 puta, što u odnosu na 2017., kada je zabilježeno 67 takvih kaznenih djela predstavlja blagi porast (od 3%). Silovanje u pokušaju je tijekom 2018., zabilježeno u 11 slučajeva od kojih se u dva slučaja radilo o bliskim osobama. Spolno uznemiravanje (iz čl.156. KZ-a) evidentirano je 49 puta od čega se u tri slučaja radilo o bliskim osobama.
Silovanje i ostali seksualni delikti puno su veći problem nego što se to može zaključiti iz službenih statistika. Naime, stvarni broj počinjenih seksualnih delikata može se samo nagađati, ali sigurno je kako nije riječ o maloj brojci. Seksualni delikti skupina su delikata kod kojih je tamna brojka izrazito velika. Žrtve se često odlučuju ne prijaviti ova kaznena djela zbog više razloga. Neki od njih su strah od počinitelja, osuda i nepovjerenje okoline, samookrivljavanje, potiskivanje izrazito traumatičnog iskustva i slično. Sve ovo skupa još je izraženije ako počinitelj ima društvenu, financijsku, političku ili bilo kakvu drugu moć i značaj u društvu. Naime, žrtve koje ipak odluče prijaviti kazneno djelo, nerijetko su izložene nevjerici i optuživanju okoline i medija, pa i okrivljavanju da su same krive za proživljeno seksualno nasilje.
Iako u kombinaciji s diskriminacijom temeljem trudnoće i majčinstva, jaza u plaćama i efekta 'staklenog stropa', ovaj oblik diskriminacije značajno i direktno ugrožava poziciju žena na tržištu rada te umanjuje napore u postizanju pune ravnopravnosti među spolovima, ali i narušava pokušaje kreiranja stabilne i učinkovite politike demografske revitalizacije Republike Hrvatske, ipak ne možemo govoriti o obrascu ponašanja. Unatoč velikoj tamnoj brojci neprijavljenih slučajeva, od ukupnog broja pritužbi građana i građanki u 2018. godini na kojima je Pravobraniteljica radila, gotovo jedna trećina (26,4%) pritužbi odnosila se na neki od oblika spolne diskriminacije u području zapošljavanja i rada, od čega se 8,5 % pritužbi odnosilo na diskriminacijske osnove iz čl. 8. Zakona o ravnopravnosti spolova – dakle na uznemiravanje i spolno uznemiravanje.
U RH ne postoji posebna strategija borbe protiv seksualnog nasilja, a koja bi mogla uslijediti nakon ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska konvencija. No, Republika Hrvatska donijela je Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji je donesen kako bi se osigurala trenutna, rodno osjetljiva sveobuhvatna pomoć i potpora žrtvama seksualnog nasilja.
Iz medija:
EU projekti
Powered by Easytagcloud v2.1