Posjetite nas na:
Javno priopćenje povodom obilježavanja 22. rujna - Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama
- 21 Rujan 2020
Odlukom od 15. listopada 2004. godine Hrvatski sabor proglasio je 22. rujna - Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama kao spomendan na dan kada je u zgradi Općinskog suda u Zagrebu, 22. rujna 1999. godine, Mato Oraškić usmrtio sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu supruge od koje se razvodio Hajru Prohić i suprugu Gordanu Oraškić, te teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Problematika nasilja prema ženama i nasilja u obitelji kontinuirano je u fokusu rada Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bilo da se radi o postupanju po pritužbama žrtava, vlastitoj inicijativi ili kroz aktivno sudjelovanje u javnim raspravama i davanje prijedloga za poboljšanje zakona koji reguliraju zaštitu žrtava od nasilja i sankcioniranje počinitelja, kao i aktivnostima usmjerenima ka prevenciji nasilja.
Iako se ratifikacijom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija) omogućio početak rada na značajnijem unapređenju zakonodavnog okvira i prakse u suzbijanju rodno utemeljenog nasilja, nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, to se nažalost nije dogodilo na sustavan i integrativan način uz vodstvo struke. Ne samo da je niz relevantnih zakonskih izmjena i dopuna nastupio neposredno prije same ratifikacije, već se zakonodavac odlučio mijenjati zakone na temelju individualnih slučajeva koji su svojom brutalnošću i posebno sudskim epilogom uznemirili javnost. Tako je i dalje značajan broj propisa u ovom području ostao neusklađen s Konvencijom: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon, Prekršajni zakon, Obiteljski zakon ključni su zakoni u području suzbijanja rodno utemeljenog nasilja koji i dalje ne prepoznaju nasilje prema ženama kao rodno utemeljeno ili ga ne kriminaliziraju ili ne određuju gonjenje po službenoj dužnosti ili u konačnici ne pružaju stvarnu, već samo deklaratornu zaštitu žrtvama.
Pravobraniteljica pozdravlja neke od predloženih izmjena Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu jednu od najvažnijih novina predstavlja izmjena čl.10.toč.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je izmijenjen na način da se sada prekršajno goni primjena fizičke sile u slučaju kad nije nastupila tjelesna ozljeda, dok će se kazneno goniti svaka ostala primjena fizičke sile u obitelji. Svakako je pozitivno i redefiniranje kaznenog djela silovanja u odnosu na kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka koje je posljednjim izmjenama Kaznenog zakona kao posebno kazneno djelo brisano iz zakona. Međutim, Pravobraniteljica često upozorava kako ključ rješenja problema nije isključivo u mijenjanju zakonodavnog okvira, već prvenstveno u kontinuiranoj edukaciji onih koji primjenjuju te zakone i propise. Naime, nerijetko se teška nasilnička djela rodno utemeljenog nasilja procesuiraju prekršajno dok se ozbiljni slučajevi spolnog, obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja niti ne prepoznaju dok ne bude prekasno.
Pravobraniteljica upozorava kako već godinama pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama. Razlog za ovakvu blagu penalnu politiku upravo je nedostatak edukacije sudaca/sutkinja i državnih odvjetnika/ca te kroničan deficit ranog stručnog i preventivnog rada s obiteljima u problemima i počiniteljima nasilja, a čiji rad onda nerijetko i sudovi preuzimaju na sebe svjesni činjenice da se isključivo kažnjavanjem, ne može riješiti problem obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja.
Jedno od ključnih, a zanemarenih pitanja je i problem visine sankcija izrečenih počiniteljima od strane sudova, odnosno primjena postojećih propisa. Pravobraniteljica već godinama ističe stajalište da počinitelje nasilja treba izložiti najstrožim kaznama (tzv. zakonskim maksimumima), čime bi se slala puno jasnija društvena poruka o nultoj toleranciji na nasilje u obitelji, a počinitelje učinkovitije odvraćalo od ponovnog počinjenja nasilja. No, preduvjet za ovakvu penalnu politiku jest ustrojen učinkovit sustav rane prevencije i resocijalizacije počinitelja te zajednički stav i shvaćanje pravosuđa o tome što je to nasilje u obitelji i zašto je ono rodno utemeljeno, iz čega bi proizašla pravilna selekcija slučajeva koji zaslužuju biti kažnjeni.
Unatoč brojnim izmjenama zakona, problem sankcioniranja partnerskog nasilja, odnosno zaštita žrtava iz kratkotrajnih veza ostala je izvan zakonskog obuhvata. Pa tako i dalje partneriice u intimnim vezama nemaju odgovarajuću pravnu zaštitu od rodno utemeljenog nasilja kojemu su izloženi/e od strane partnera. Postojeći zakoni vežu se uz pojam obitelji i bliskih osoba ili uz brak, izvanbračnu zajednicu, formalno i neformalno životno partnerstvo, srodstvo, tazbinu, odnosno zajedničko kućanstvo, ali žrtve kratkotrajnih partnerskih veza, odnosno žrtve u onim vezama u kojima partneri ne dijele zajedničko kućanstvo i nemaju zajedničko dijete, ostale su nezaštićene.
Kao vlastiti doprinos borbi protiv nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja, Pravobraniteljica je nastavila rad u okviru Promatračkog tijela za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje – „Femicide Watch“, kojeg je osnovala 2017. godine. U suradnji s drugim resornim tijelima i ministarstvima, tijekom izvještajnog razdoblja pozorno je pratila i analizirala sve slučajeve obiteljskog nasilja, nasilja prema ženama, a posebno sve slučajeve ubojstava žena koja su počinili njima bliski i/ili intimni muškarci. Naime, tragične posljedice kod obiteljskog, partnerskog i općenito nasilja muškaraca prema ženama, u najvećem broju slučaja nastupaju kada neko tijelo iz sustava prevencije, zaštite žrtve i/ili progona počinitelja zakaže, odnosno izvrši krive procjene rizika za žrtvu ili ne poduzme sve mjere iz djelokruga svojih nadležnosti. Detaljno i sustavno se pratila pojavnost svakog pojedinačnog ubojstava i to iz rodnog aspekta te su se analizirali podaci radi uočavanja ključnih propusta nadležnih tijela koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga ili bivših i sadašnjih partnera, odnosno bliskih osoba.
Od 2017. do 2019. godine Pravobraniteljica je bila nositeljica EU-projekta „Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama“ koji se bavio ulogom policije, pravosuđa i medija u slučajevima nasilja prema ženama s posebnim naglaskom na slučajeve femicida. Tijekom trajanja projekta, u okviru različitih aktivnosti provedenih od strane Pravobraniteljice i partnerske organizacije Ženske sobe, izravno je bilo obuhvaćeno više ciljanih skupina – suci/sutkinje općinskih i županijskih sudova, državni/e odvjetnici/e (120), policijski/e službenici/e (160), predstavnici/e medija (75) te 464 žena žrtava nasilja u okviru savjetovališta za žene Ženske sobe. Tijekom cijelog trajanja projekta, posebni napori bili su usmjereni senzibiliziranju šire javnosti o važnosti suzbijanja nasilja prema ženama i femicida.
Pravobraniteljica je (2019.) objavila dva dubinska istraživanja: „Stručna analiza pravomoćnih kaznenih presuda o nasilju prema ženama u razdoblju, 2012. - 2016. godine“, na uzorku od 655 kaznenih presuda i „Stručna analiza pravomoćnih prekršajnih presuda o nasilju prema ženama, 2012. - 2016.“, na uzorku od 470 pravomoćnih prekršajnih presuda. Obje publikacije dostupne su u pdf formatu na http://vawa.prs.hr/publikacije/.
Temeljem provedenih analiza, Pravobraniteljica je organizirala i provela ukupno 9 dvodnevnih edukacija u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Trilju za suce/tkinje općinskih i županijskih sudova, državne odvjetnike/ce i zamjenike/ce općinskih i županijskih državnih odvjetnika/ca te policijske službenike/ce, svrha kojih je bila jačanje kapaciteta ovih društvenih dionika za suzbijanje nasilja prema ženama. Izrazito visok postotak polaznika/ca ovih edukacija (90%) zadovoljan je bio održanim edukacijama. Najizraženije zadovoljstvo edukacijom evidentirano je na edukacijama za suce/sutkinje OS-a i ŽS-a, koji/e su ujedno dodijelili najvišu ocjenu održanim edukacijama (4,72), a od ukupnog broja ispitanika/ca, njih 66% smatra da je sadržaj edukacija primjenjiv u praksi. Više o projektnim rezultatima na http://vawa.prs.hr
Prema stajalištu Pravobraniteljice tri su osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja:
(1) Rani preventivni i stručni psihoterapijski rad s obiteljima u konfliktnim situacijama, prije eskalacije rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja, te prije nego što dođe do raspada obitelji i/ili raspada partnerskih odnosa i često posljedičnog nasilja;
(2) Društvena reintegracija počinitelja nasilja u obitelji kroz dugotrajni psihosocijalni tretman;
(3) Sveobuhvatna edukacija o rodno utemeljenom nasilju i nenasilnim metodama rješavanja sukoba na svim društvenim razinama.
Pravosudna represija i kažnjavanje trebali bi biti zadnja opcija u borbi protiv ove vrste nasilja i izuzetak, a ne pravilo. Samim tim, kazne bi bile strože i društvena poruka nulte tolerancije na (obiteljsko) nasilje jasnija. Nažalost, naš sustav suzbijanja (rodno utemeljenog) nasilja oslanja se prvenstveno na represiju stoga nasilje uglavnom 'seli' iz sfere prekršajnog zakonodavstva u sferu kaznenog. Prekršajno kažnjavanje kao jedini preventivni mehanizam ne funkcionira bez drugih oblika društvene prevencije i dugotrajne resocijalizacije počinitelja.
Detaljna obrazloženja, podatke, zaključke i preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, vezano za problematiku nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja dostupna su u okviru izvješća o radu po godinama na: http://www.prs.hr/index.php/izvjesca
Višnja Ljubičić, dipl.iur.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Objavili:
EU projekti
Powered by Easytagcloud v2.1