U članku "Obiteljska religija", objavljenom u rubrici "Domoljubna zanovijetanja" u Večernjem listu od 5. siječnja 2007., autor teksta Milan Ivkošić, navodno kroz šalu, tvrdi da je božićno pismo kardinala Bozanića uvjerljivije zbog činjenice da njegov najdjelatniji crkveni čovjek ima „šestero djece i dvanaestero unučadi“, dok je na čelu Ministarstva obitelji „rastavljena žena (bračni status se ne podrazumijeva, autor teksta ima potrebu to naglasiti) s jednim djetetom“. Niti je šaljivo (a autor članka prije navođenja sporne rečenice upućuje nas na to da bismo se iznesenim tvrdnjama trebali nasmijati) niti dopustivo da bračni status i broj djece bilo kome budu preduvjet za obavljanje određenog posla ili državne dužnosti, odnosno da se na temelju bračnog statusa ili broja djece prosuđuje bilo čija kompetentnost za obavljanje bilo koje dužnosti. Zakrivanje „šalom“ trebalo je prikriti da se radi o diskriminacijskom ponašanju.
Medijski stereotipi (i njihov učinak) i uvredljiv način prikazivanja žena svojevrstan su oblik diskriminacije po sebi, odavno prepoznat kao put k diskriminaciji ili održavanju diskriminacije na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa u stvarnosti. Potreba autora članka da baš taj dio teksta prikaže kao šalu, jasno ukazuje na to da je i on sam toga svjestan.
Očiti je stereotip od žena ili od muškaraca očekivati da imaju puno djece i da budu u braku da bi bile/i podobne/i kao ministrice/i u čiji resor spada obitelj, a osim toga obitelj ne čine samo bračni drugovi s djecom, o čemu svojim definicijama svjedoče brojni hrvatski zakoni. Osim toga, po našim zakonima zabranjeno je pitati o bračnom statusu i broju i starosti djece kod izbora kandidata/kinja za bilo koji posao jer je zakonodavac pretpostavio da bi se na temelju odgovora moglo te osobe diskriminirati i temeljem bračnog i obiteljskog statusa.
EU projekti