Javno priopćenje pravobraniteljice

Javno priopćenje povodom neetičkog načina izvještavanja o slučaju silovanja u Podstrani

Od dana kada se saznalo za počinjeno silovanje u Podstrani (17.11.2012.) s teškim posljedicama po djevojku koja je pala u komu, Jutarnji list je svakodnevno danima na krajnje neetički način izvještavao o slučaju pišući o neprovjerenim informacijama, iznoseći u javnost podatke iz istrage koja je tajna te senzacionalističkim naslovima zanemarujući osnovno, a to je zaštita žrtve. Novinari/ke i urednici/ce ovakvim su neprofesionalnim i, u krajnju ruku, ljudski neetičkim načinom pisanja o tragediji silovanja jedne mlade osobe, koja će biti primorana živjeti s teškim posljedicama cijeloga života, bezobzirno napravili medijsku senzaciju korištenjem izraza i sklopova rečenica kojima ovdje ne želim davati novi publicitet.

Premda nitko ne spori pravo medijima  da pravovremeno obavještavaju javnost o svemu što drže bitnim, u ovom slučaju, objava opisanih detalja ne može se opravdati interesom javnosti. Naprotiv,  jedini interes koji u ovom slučaju valja zaštititi je identitet žrtve ovog kaznenog djela, koji daleko nadilazi ad hoc iskonstruirani interes javnosti za objavljivanjem informacija.

Referirat ću se na odredbe Kodeksa časti hrvatskih novinara i postaviti pitanja: zar se takvim načinom izvještavanja o silovanju čuva ugled i dostojanstvo novinarske profesije? Zar je iznošenje u javnost intime žrtve od javnog interesa? Zar je nagađanje o predmetu kojim su nanesene teške, po život opasne ozljede najintimnijih dijelova tijela žrtve iz dana u dan, iznošenje točne, potpune i provjerene informacije? Jesu li oni koji su izvještavali o ovome slučaju, koji su davali informacije i koji su određivali koji će se naslovi objaviti svjesni da u Kodeksu časti hrvatskih novinara pod Temeljnim ljudskih pravima i slobodama stoji da „novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti“ i da je „obvezan poštivati svačije pravo na privatnost“. Štiti li se intima od senzacionalizma senzacionalizmom kakvim se poslužio Jutarnji list? Isti Kodeks časti navodi da se „posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju (između ostalog) o nasilnim djelima“. Nije li silovanje jedno od najtežih nasilnih djela?

Člankom objavljenim u Jutarnjem listu dana 21. studenog 2012. objavljeno je ime i prezime te slika muške osobe osumnjičene za silovanje djevojke, kao i fotografija kuće u kojoj je kazneno djelo počinjeno. U istom članku objavljeno je i da istragu vodi Županijsko državno odvjetništvo u Splitu.

Zakoni Republike Hrvatske štite žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode, pa je tako člankom 231. st. 1. Zakona o kaznenom postupku utvrđeno da je istraga  tajna, a da ta odredba obvezuje sve one koji u njoj sudjeluju te im garantira tajnost osobnih podataka, pa i isključenje javnosti iz rasprave, na njihov zahtjev. U ovom slučaju, zbog izvještavanja medija teško je više govoriti o tajnosti osobnih podataka.

Izjave o zdravstvenom stanju silovane djevojke, vrsti ozljeda, načinu njihovog nastanka i (ne)tipičnosti istih, a koje su pojedini liječnici davali novinarima protivne su Kodeksu medicinske etike i deontologije, budući da izneseni podaci koje je Jutarnji list prenosio, svakako ne predstavljaju poštovanje prava pacijentice - žrtve kaznenog djela silovanja - niti brigu za njezinu dobrobit. Jer silovanje ne ostavlja „samo“ fizičke posljedice na žrtvu, već i psihičke, a teško je reći koje su teže.  

Uzevši u obzir sve podatke o predmetnom kaznenom djelu koji su zadnjih dana izašli u javnost, postoji velika vjerojatnost da bliske osobe, rodbina, susjedi, poznanici/e iz radnog okruženja žrtve prepoznaju njezin identitet. Zahvaljujući liječnicima i novinama koje su ih u detalje prenosile i naglašavale, svi oni, ali i šira javnost, sada znaju i sve (morbidne) detalje počinjenja istog djela. U tom kontekstu, izjave pojedinih liječnika mogu se smatrati i kršenjem liječničke tajne.

Ovdje se ne radi o tome jesu li žrtva silovanja i osumnjičeni za silovanje bili „zaljubljeni par“, je li djevojka popila koju više, jesu li svi bili pijani, što se i kako slavilo. Ovdje se radi o medijskom iskorištavanju silovanja od strane medija, korištenjem neprovjerenih informacija, pretpostavki, konstrukcija i nagađanja, od kojih je Jutarnji list to učinio na najgori, neetički i neprofesionalni način. Ovdje se radi o otkrivanju detalja medijima koji su dio tajne istrage te onih koji se tiču zdravstvenog stanja žrtve. Ovdje se radi o nehumanom odnosu prema žrtvi kroz senzacionalističke naslove u kojima se izražava tobožnje zgražanje, ali čija svrha, zapravo, nije informiranje javnosti nego privlačenje pažnje znatiželjnika kojima nije stalo niti do žrtve, niti do osude nasilnika.  

Mediji moraju biti svjesni svoje društvene odgovornosti i u slučajevima nasilja, od kojih je silovanje jedno od najtežih oblika nasilja nad ženama, i ne pribjegavati senzacionalizmu, jer takvim načinom izvještavanja žrtvu silovanja ponovo i kontinuirano stavljaju u poziciju žrtve koja se ne može braniti od medijskih napisa i svega što bi oni mogli uzrokovati.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova