Javno priopćenje povodom članka "Nesuđeni saborski zastupnik silovao vlastitu ženu"

Izjave prof. dr. Vladimira Grudena, onako kako su citirane u članku "Nesuđeni saborski zastupnik silovao vlastitu ženu", objavljenom na portalu Jutarnjeg lista od 24. travnja 2013., zaslužuju javnu kritiku iz nekoliko razloga.

Kao prvo, smatram potpuno neprihvatljivim da stručnjak minorizira nasilni čin te da na žrtvu svaljuje odgovornost za nasilje nad njom počinjeno i da sugerira mogućnost da se radi o lažnoj prijavi zbog dosade. Izjavom da „Ljudima kao da je ponekad dosadno u životu zbog manjka sadržaja pa si animiraju život pozivima policiji, socijalnim službama“ obeshrabruju se žrtve nasilja jer im se daje na znanje da, prijave li ga, neće im se vjerovati. I da im se zapravo i ne treba vjerovati.

Stoga ponovo upozoravam da osobe koje javno iznose svoje procjene iz pozicije struke, moraju biti svjesne utjecaja njihovih izjava na javnu percepciju. Naime, upravo zbog toga što dolaze od stručne osobe, tumače se kao vjerodostojne i služe kao argument prema kojem drugi mogu formirati svoje stavove ili na koje se mogu pozivati.

Nadalje, izjava prof. dr. Grudena da „kokoš uvijek bježi pred pijetlom i time pojačava njegovu seksualnu želju“ nije duhovita nego je veoma opasna jer sugerira da je spolni odnos bez pristanka žene zapravo bezopasna igra između supružnika. Upozoravam da omalovažavanje seksualnog nasilja, sugeriranjem da se zapravo radi o igri između muškarca i žene, koja služi kao predigra normalnom seksualnom odnosu, stvara klimu u kojoj se slučajevi silovanja, koji često imaju i fatalne posljedice po žrtvu, „opravdavaju“ upravo stereotipnom argumentacijom da kad žena kaže „ne“ muškarac treba samo biti uporan jer ona zapravo misli „da“. S tim u vezi podsjećam na slučaj ubojstva djevojke Kristine Šušnjare i svjedočenje njezinog ubojice Luke Pezelja koji je, nakon Kristininog odbijanja njegovih seksualnih nasrtaja zbog kojih je ubijena na izrazito brutalan način, izjavio: „Kakvo bih ja to muško bio da nisam pokušao!“

Također podsjećam da je spolni odnošaj bez pristanka kazneno djelo prema Kaznenom zakonu koji se primjenjuje od 1.1.2013. te da sama činjenica da ga je zakonodavac definirao kao kazneno djelo za koje je predviđena kazna od 1 do 10 godina zatvora ukoliko je počinjeno prema bliskoj osobi, odnosno supruzi, dovoljno govori o težini i ozbiljnosti takvog čina pa svaki senzacionalizam u medijskom izvještavanju o takvom nasilju ili omalovažavanje od strane stručnjaka seksističkim izjavama i doskočicama, zaslužuje i javnu osudu i sankcioniranje od strane struke.

Upozoravam da medijsko izvještavanje o silovanju koje izaziva teške traume za žrtvu nikako ne smije pribjegavati jeftinom populističkom senzacionalizmu. Mediji su odgovorni za način na koji izvještavaju o nasilju i moraju voditi računa o pravu na privatnost žrtve što u ovom članku nije učinjeno. Vrlo ozbiljna i osjetljiva tema o seksualnom nasilju izjavama prof. dr. Grudena dovedena je u kontekst kojim se pitanje kaznenog djela omalovažilo. Neovisno o tome postoje li inače lažne prijave za nasilje, u članku koji govori o konkretnom slučaju, konkretnoj žrtvi i konkretnom nasilju, opasno je dovoditi u sumnju vjerodostojnost žrtvine prijave jer se time nanosi šteta i konkretnoj žrtvi i svim onim žrtvama koje se upravo zbog takve insinuirane sumnje boje prijaviti nasilje od strane partnera. I zbog stvaranja klime u kojoj se žrtve zbog ovakvog omalovažavanja i ismijavanja boje prijavljivati nasilnike, veliki broj njih prolazi nekažnjeno.

Stoga i stručnjaci koji javno govore o bilo kojem obliku nasilja nad ženama, kao i mediji koji o njemu izvještavaju, moraju biti svjesni svoje društvene odgovornosti koja nadilazi broj „klikova“ na određeni članak kao mjerilo „uspješnosti“ i čitanosti, kao i osobnu potrebu stručnjaka za promocijom.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Višnja Ljubičić, dip.iur.