Osvrt pravobraniteljice na inicijativu za raspisivanje referenduma zbog uvođenja odredbe da je brak zajednica muškarca i žene u Ustav RH

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić je na upit novinara T-portala dostavila svoje mišljenje i komentar o inicijativi građana pod nazivom "U ime obitelji" da se raspiše referendum za uvođenje odredbe u Ustav RH da je brak zajednica muškarca i žene. Budući da je u članku samo djelomično preneseno pravobraniteljičino mišljenje, ovdje donosimo integralni tekst radi boljeg razumijevanja.

Ustav je temeljni pravni akt jedne države kojim se utvrđuju prava i slobode njenih građanki i građana, ustrojstvo državne vlasti, način izbora vlasti i sl. Donosi se posebnom većinom glasova zastupnika/ca u vrhovnom zakonodavnom tijelu jedne države. Ustav je ujedno i izvor i temelj za donošenje svih posebnih zakona, ali i podzakonskih akata, kojima se uređuje način funkcioniranja društva i države. To znači ujedno i obvezu zakonodavca da zakone i podzakonske akte koje donosi  u potpunosti uskladi s odredbama Ustava.

S obzirom da je ustav temeljni dokument jedne države, on ne razrađuje pojedine pravne institute, već na načelnoj razini  određuje koja će se dobra posebno štititi.

Mogu  reći i da se ustavno i zakonsko  uređenje svih demokratskih država zasniva na istom ili sličnom principu. Tako Ustav RH u čl.62. određuje da je obitelj  „pod osobitom zaštitom države“, te da se „brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji“ uređuju zakonom. Zakon koji uređuje brak i pravne odnose u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji je Obiteljski zakon. Obiteljskom zakonu izvorište je u Ustavu RH i donijet je upravo temeljem čl.62. Ustava. Obiteljski zakon čl. 5. određuje brak životnom zajednicom žene i muškarca. Člankom 24. Obiteljskog zakona utvrđene su pretpostavke za postojanje braka. Kao prva pretpostavka određeno je da su nevjesta i ženik osobe različitog spola. Člankom 2. Istog Zakona određeno je da pravni učinci braka ne nastaju  ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavki. To znači da brak ne proizvodi pravne učinke (ili kolokvijalno-ne postoji) ukoliko su osobe koje namjeravaju zaključiti brak istog spola. Dakle, u RH osobe istoga spola ne mogu sklopiti brak.

Napominjem da su ovo sve zaključci koji nisu teoretski nego praktični, i koji svoje uporište nalaze upravo u Ustavu RH.

Mora se pojasniti i sama razlika između odredbe Ustava RH o braku i obitelji koja je načelne i deklarativne naravi, ali obvezuje zakonodavca kao i sve građanke i građane RH te samog braka kao pravnog instituta koji postoji već gotovo 2000 godina. Zadaća Ustava nije da posebno štiti pojedine pravne institute, nego da iste propiše zaštićenim dobrima i utvrdi  temeljna načela kojima se isti uređuju. Zatim se pojedini pravni instituti uređuju posebnim zakonima do detalja.

U odnosu na podatak iznijet u javnosti da 90% građana podržava brak kao zajednicu muškarca i žene mogu reći da je  brak upravo kao takav određen Obiteljskim zakonom, koji se temelji na Ustavu RH. Isto tako mogu reći da sam sigurna da je 99% građanki i građana ove zemlje protiv spolnog nasilja nad djecom, pa svejedno to nije zabranjeno Ustavom RH, već je Kazneni zakon takvo ponašanje odredio kao kažnjivo djelo i propisao kazne za spolno zlostavljanje djece. Napominjem i to da je Ustav RH čl. 62. propisao da je obitelj (a pod time sigurno smatra i djecu) pod posebnom zaštitom države.

Ukoliko bi se brak između muškarca i žene kao poseban institut štitio Ustavom RH, to bi automatski značilo diskriminaciju izvanbračne zajednice po obiteljskom statusu (što je protivno Zakonu o ravnopravnosti spolova), koja je također oblik zajednice života između neoženjenog muškarca i neudane žene, a koju Ustav RH također posebno štiti čl. 62.

Članak na T-portalu "Inicijativa "U ime obitelji" traži donacije na nezakonit način? - 6.5.2013.