C 527/13 - Radnici i radnice - Jednako postupanje u području socijalne sigurnosti (2)

PRESUDA SUDA (veliko vijeće)  14. travnja 2015.

U predmetu C 527/13,
Lourdes Cachaldora Fernández protiv
Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS),
Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Radnici i radnice – Jednako postupanje u području socijalne sigurnosti – Direktiva 79/7/EEZ – Članak 4. – Direktiva 97/81/EZ – Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC – Izračun davanja – Sustav premošćivanja razdoblja u kojemu nisu uplaćivani doprinosi – Radnici s nepunim radnim vremenom i radnici s punim radnim vremenom“

Ključni djelovi:

13      L. Cachaldora Fernández uplaćivala je doprinose u španjolski sustav socijalne sigurnosti od 15. rujna 1971. do 25. travnja 2010., odnosno ukupno 5523 dana tijekom kojih je bila zaposlena s punim radnim vremenom, uz izuzetak razdoblja od 1. rujna 1998. do 28. veljače 1999., od 1. ožujka 1999. do 23. ožujka 2001. te od 24. ožujka 2001. do 23. siječnja 2002. u kojima je bila zaposlena s nepunim radnim vremenom. U razdoblju od 23. siječnja 2002. do 30. studenoga 2005. ona nije uplaćivala nikakve doprinose.

14      Dana 21. travnja 2010. L. Cachaldora Fernández zatražila je od INSS-a ostvarenje prava na invalidsku mirovinu.

15      Odlukom od 29. travnja 2010. priznato joj je pravo na mirovinu zbog trajne nesposobnosti za obavljanje svoje uobičajene djelatnosti. Iznos mjesečne osnovice te mirovine bio je određen u visini od 347,03 eura, dok je primjenjivi porez bio određen u visini od 55 %. Taj je iznos određen tako da je kao referentno razdoblje uzeto razdoblje od osam godina koje je prethodilo datumu kada su nastupile okolnosti temeljem kojih se priznaje pravo, i to razdoblje od ožujka 2002. do veljače 2010., te su za razdoblje od ožujka 2002. do studenoga 2005. uzete najniže osnovice doprinosa za svaku od tih godina, osnovice na koje je primijenjen koeficijent umanjenja koji se odnosi na rad s nepunim radnim vremenom povodom kojeg su posljednji doprinosi plaćeni prije ožujka 2002.

16      L. Cachaldora Fernández je protiv te odluke podnijela pritužbu u kojoj je istaknula da bi trebalo, za potrebe izračuna mirovine, za razdoblje od ožujka 2002. do studenoga 2005. uzeti u obzir puni iznos najnižih osnovica doprinosa koji odgovara za svaku od tih godina, a ne da se njihov iznos umanji primjenom koeficijenta koji se odnosi na rad s nepunim radnim vremenom. Prema toj metodi izračuna osnovica mirovine, što INSS nije osporio, dosegnula bi iznos od 763,76 eura.

24      Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita mora li se, imajući u vidu elemente koji su izloženi u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, članak 4. Direktive 79/7 tumačiti tako da mu se protivi nacionalni propis koji predviđa da se razdoblja prekida uplate doprinosa, koja su uključena u referentno razdoblje za izračun doprinosne invalidske mirovine i koja su nastupila nakon razdoblja rada s nepunim radnim vremenom, uzmu u obzir u visini najniže važeće osnovice doprinosa na koju je primijenjen koeficijent umanjenja koji se odnosi na taj rad, iako u slučaju rada s punim radnim vremenom takvo umanjenje nije predviđeno.

25      U tom pogledu, iako nije sporno da pravo Unije poštuje nadležnost država članica da urede svoje sustave socijalne sigurnosti i da je, kada ne postoji usklađenost na razini Europske unije, na zakonodavstvu svake države članice da utvrdi uvjete za ostvarenje prava u području socijalne sigurnosti, i dalje su države članice, prilikom izvršenja svoje nadležnosti, dužne poštovati pravo Unije (vidjeti u tom smislu presudu Watts, C 372/04, EU:C:2006:325, t. 92. i navedenu sudsku praksu te presudu Somova, C 103/13, EU:C:2014:2334, t. 33. do 35. i navedenu sudsku praksu).

26      Stoga, pravo Unije načelno ne utječe štetno na izbor španjolskog zakonodavca da kao osnovicu za izračun invalidske mirovine o kojoj se raspravlja u glavnom postupku zadrži referentno razdoblje koje je ograničeno na osam godina i da primijeni koeficijent umanjenja kada razdoblje prekida uplata doprinosa slijedi odmah nakon razdoblja rada s nepunim radnim vremenom. Međutim, u ovom predmetu potrebno je još provjeriti je li taj izbor u skladu s Direktivom 79/7.

27      Valja najprije utvrditi da nacionalni propis kao što je onaj o kojemu se raspravlja u glavnom postupku ne predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola, s obzirom na to da se primjenjuje bez razlike na radnike i na radnice. Valja stoga ispitati predstavlja li neizravnu diskriminaciju na temelju tog obilježja.

28      U odnosu na pitanje predstavlja li propis, kao što je onaj o kojemu se raspravlja u glavnom postupku, kao što to predlaže sud koji je uputio zahtjev, neizravnu diskriminaciju, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da postoji neizravna diskriminacija na temelju spola kada primjena nacionalne mjere, iako je formulirana na neutralan način, činjenično stavlja u nepovoljniji položaj mnogo veći broj radnica u odnosu na radnike (vidjeti osobito presudu Brachner, C 123/10, EU:C:2011:675, t. 56. i navedenu sudsku praksu te presudu Elbal Moreno, C 385/11, EU:C:2012:746, t. 29.)

29      U ovom predmetu valja navesti da se ocjena suda koji je uputio zahtjev temelji na dvjema premisama prema kojima se nacionalna odredba o kojoj se raspravlja u glavnom postupku odnosi na kategoriju radnika s nepunim radnim vremenom koju u velikoj većini slučajeva sačinjavaju radnice.

30      U tom pogledu valja navesti, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, da se nacionalna odredba o kojoj se raspravlja u glavnom postupku primjenjuje ne samo na radnike s nepunim radnim vremenom već isključivo na radnike glede kojih je došlo do prekida plaćanja njihovih doprinosa u referentnom razdoblju od osam godina koje prethodi datumu kada su nastupile okolnosti temeljem kojih se priznaje pravo, kada razdoblje prekida slijedi odmah nakon razdoblja rada s nepunim radnim vremenom. Stoga, opći statistički podaci koji se odnose na kategoriju radnika s nepunim radnim vremenom, uzeti u svojoj ukupnosti, nisu mjerodavni kako bi se utvrdilo da je znatno veći broj žena zahvaćen tom odredbom u odnosu na broj muškaraca.

31      Nadalje, valja navesti da, iako proizlazi da je radnica kao što je L. Cachaldora Fernández u nepovoljnijem položaju jer je u razdoblju koje je neposredno prethodilo razdoblju prekida uplate doprinosa radila s nepunim radnim vremenom, nije isključeno da su, kao što su to istaknuli INSS, španjolska vlada i Europska komisija, sukladno nacionalnom propisu o kojemu se raspravlja u glavnom postupku neki radnici s nepunim radnim vremenom u povoljnijem položaju. Ustvari, uvijek kada je posljednji ugovor koji je prethodio razdoblju radnikove neaktivnosti ugovor s punim radnim vremenom, ali su radnici u preostalom referentnom razdoblju, odnosno tijekom cijele svoje karijere, isključivo radili s nepunim radnim vremenom, oni su u povoljnijem položaju s obzirom na to da će primati višu mirovinu u odnosu na stvarno uplaćene doprinose.

32      U tim uvjetima, na temelju statističkih podataka na kojima je sud koji je uputio zahtjev utemeljio svoje zaključke, ne može se smatrati da kategoriju radnika, koja je na temelju nacionalnog propisa o kojemu se raspravlja u glavnom postupku stavljena u nepovoljniji položaj, u većini slučaja čine radnici s nepunim radnim vremenom i, osobito, radnice.

33      S obzirom na gornje navode, ne može se na temelju elemenata izloženih u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje smatrati da nacionalna odredba o kojoj se raspravlja u glavnom postupku pretežno stavlja u nepovoljniji položaj određenu kategoriju radnika, u konkretnom slučaju, one koji rade s nepunim radnim vremenom, osobito žene. Stoga se ta odredba ne može smatrati neizravno diskriminirajućom mjerom u smislu članka 4. stavka 1. Direktive 79/7.

Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) odlučuje:

1. Članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti mora se tumačiti tako da mu se ne protivi nacionalni propis koji propisuje da se razdoblja prekida uplate doprinosa, koja su uključena u referentno razdoblje za izračun invalidske mirovine i koja su nastupila nakon razdoblja rada s nepunim radnim vremenom, uzmu u obzir u visini najniže važeće osnovice doprinosa na koju je primijenjen koeficijent umanjenja koji se odnosi na taj rad, dok, ako se takvi prekidi dogode nakon rada s punim radnim vremenom, takvo umanjenje nije predviđeno.

Attachments:

Presuda 527/13

[cjelovita]

89 Kb