C 252/13 - Europska komisija protiv Kraljevine Nizozemske (2)

Posjetite nas na:

C 252/13 - Europska komisija protiv Kraljevine Nizozemske (2)

26 Listopad 2015

PRESUDA SUDA (šesto vijeće) - 22. listopada 2014.

U predmetu C 252/13, Europska komisija protiv Kraljevine Nizozemske

„Povreda obveze države članice – Direktive 2002/73/EZ i 2006/54/EZ – Jednako postupanje prema muškarcima i ženama – Zapošljavanje i rad – Mogućnost zapošljavanja – Povratak s rodiljnog dopusta – Formalni zahtjev vezan za tužbu kojom se pokreće postupak – Dosljedno navođenje prigovora – Nedvosmisleno sastavljanje tužbenog zahtjeva“

Ključni djelovi:

3 Članak 15. Direktive 2006/54, pod nazivom „Povratak s rodiljnog dopusta“, propisuje:

„Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje radno mjesto ili na istovjetno radno mjesto, pod uvjetima koji za nju nisu manje povoljni i ima pravo uživati sva poboljšanja radnih uvjeta na koja bi imala pravo za vrijeme svoje odsutnosti.“

31 Komisija je svojim dopisom od 6. listopada 2013. priznala da u prvom dijelu njezina tužbenog zahtjeva postoji dvosmislenost i navela da ga treba razumjeti tako da se odnosi samo na jedan prigovor, i to na zadržavanje na snazi tužene države članice odredbi koje nisu u skladu s Direktivom 2006/54.

40 Naime, premda Komisija u okviru tužbenih razloga svoje tužbe relativno detaljno opisuje mjere nizozemskih pravnih propisa koji su na snazi, to čini kako bi ustvrdila da te mjere nisu dostatne da bi osigurale potpuno prenošenje odredbi Direktive 2006/54 navedenih u prethodnoj točki.

41 S druge strane, Komisija ne upućuje ni na jedno pravilo nizozemskog prava čiji sadržaj ili primjena ne bi bili u skladu s tekstom ili ciljem dotičnih odredbi te direktive.

42 U skladu s time, budući da Komisija nije navela element koji je Sudu nužan da bi mu omogućio donošenje odluke uz potpuno poznavanje činjenica tužbenog zahtjeva, valja utvrditi da tužba ne udovoljava zahtjevima jasnoće, preciznosti i dosljednosti koje po tom pitanju zahtijeva sudska praksa Suda.

43 Budući da Sud u okviru ove tužbe ne može provjeriti postoji li navodna povreda, tužbu valja odbaciti kao nedopuštenu.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) proglašava i presuđuje:

1. Tužba se odbija.
2. Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

*Cjelovita presuda u privitku.