C 512/11 i C 513/11 - Rodiljni dopust (2)

PRESUDA SUDA (treće vijeće) - 13. veljače 2014.

U spojenim predmetima C 512/11 i C 513/11

Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö (TSN) ry protiv Terveyspalvelualan Liitto ry,
uz sudjelovanje Mehiläinen Oy (C 512/11), Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry protiv Teknologiateollisuus ry, Nokia Siemens Networks Oy

„Socijalna politika − Direktiva 92/85/EEZ – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika − Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu – Rodiljni dopust − Redovna naknada plaće i/ili pravo na odgovarajuće davanje − Direktiva 96/34/EZ − Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu − Individualno pravo na roditeljski dopust zbog rođenja ili posvojenja djeteta – Uvjeti rada i naknade plaće – Nacionalni kolektivni ugovor – Radnice koje koriste rodiljni dopust nakon prekida neplaćenog roditeljskog dopusta – Odbijanje isplate plaće tijekom rodiljnog dopusta“

Ključni djelovi:

Predmet C 512/11

22 - Nakon prvog rodiljnog dopusta gđa Kultarinta, medicinska sestra zaposlena kod Mehiläinena, jednog od glavnih pružatelja medicinskih i socijalnih usluga u Finskoj, uzela je neplaćeni roditeljski dopust za odgoj tijekom razdoblja od 7. siječnja 2010. do 11. travnja 2012.

23 - Budući da je ponovno zatrudnjela, obavijestila je svojeg poslodavca o namjeri da prekine roditeljski dopust za odgoj djeteta kako bi uzela novi rodiljni dopust od 9. travnja 2010.

24 - Mehiläinen je prihvatio prekid roditeljskog dopusta za odgoj djeteta, ali je odbio isplatiti novčanu naknadu za 72 dana, jednaku iznosu njezine pune plaće, tijekom tog drugog rodiljnog dopusta od njegova početka, s obzirom na to da je gđa Kultarinta bila na neplaćenom roditeljskom dopustu za odgoj djeteta.

Predmet C 513/11

25 - Gđa Novamo, zaposlena kod Nokia Siemensa, uzela je rodiljni dopust 8. ožujka 2008. i zatim neplaćeni roditeljski dopust za odgoj djeteta tijekom razdoblja od 19. ožujka 2009. do 4. travnja 2011.

26 - Tijekom 2010. godine izjavila je svojem poslodavcu da je ponovno trudna, da želi prekinuti svoj neplaćeni roditeljski dopust za odgoj djeteta i započeti rodiljni dopust 24. svibnja 2010. Nokia Siemens je primio na znanje izjavu gđe Novamo o prekidu njezinog roditeljskog dopusta za odgoj, ali joj je odbio isplatiti njezinu plaću tijekom rodiljnog dopusta zato što je taj rodiljni dopust bio započeo dok je ona bila na neplaćenom roditeljskom dopustu za odgoj djeteta.

28 - Iz odluka kojima se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je dnevna rodiljna novčana naknada predviđena Zakonom o zdravstvenom osiguranju, na koju su gđe Kultarinta i Novamo imale pravo tijekom svojeg rodiljnog dopusta, bila u iznosu jednakom dnevnoj novčanoj naknadi za slučaj bolesti, dok su im njihovi poslodavci uobičajeno trebali isplaćivati razliku između te novčane naknade i plaće predviđene nacionalnim kolektivnim ugovorima.

35 - Stoga, potrebno je razumjeti postavljeno pitanje na način da se njime u biti želi doznati mora li se Direktiva 96/34 tumačiti na način da joj je protivna odredba nacionalnog prava poput one predviđene nacionalnim kolektivnim ugovorima u pitanju, sukladno kojoj trudna radnica koja je prekinula neplaćeni roditeljski dopust u smislu te direktive kako bi odmah uzela rodiljni dopust u smislu Direktive 92/85 nema pravo na redovnu naknadu plaće na koju bi imala pravo da je rodiljnom dopustu prethodilo minimalno razdoblje povratka na rad.

36 - Najprije je potrebno podsjetiti na to da, iako članak 11. točke 2. i 3. Direktive 92/85 ne podrazumijevaju obvezu redovne naknade pune plaće tijekom rodiljnog dopusta, zakonodavac Unije ipak je želio jamčiti da radnica tijekom tog dopusta ostvaruje prihod u iznosu koji je barem jednak davanju koje je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom iz područja socijalne sigurnosti u slučaju prekida radne aktivnosti iz zdravstvenih razloga (presuda od 27. listopada 1998., Boyle i dr., C 411/96, Zb., str. I 6401., t. 32.).

37 - Međutim, navedena direktiva, koja sadrži minimalne zahtjeve, ne isključuje mogućnost da države članice zajamče veću zaštitu navedenim radnicama održavajući ili uspostavljajući mjere zaštite koje su povoljnije za radnice pod uvjetom da te mjere budu u skladu s odredbama prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2001., Jiménez Melgar, C 438/99, Zb., str. I 6915., t. 37.). Nijedna odredba Direktive 92/85 stoga ne sprječava države članice, ili kad je to prikladno, socijalne partnere, da predvide održavanje svih elemenata naknade plaće na koje je trudna radnica imala pravo prije svoje trudnoće i rodiljnog dopusta.

38 - Što se tiče prava na roditeljski dopust predviđenoga Direktivom 96/34, uključujući prava na neplaćene roditeljske dopuste, poput onih o kojima je riječ u glavnim postupcima, valja podsjetiti na dva zasebna cilja te direktive. S jedne strane, Okvirni sporazum koji se provodi navedenom direktivom predstavlja obvezu socijalnih partnera da uspostave, putem minimalnih zahtjeva, mjere za promicanje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja između muškaraca i žena pružajući im mogućnost da usklade profesionalne odgovornosti i obiteljske obveze (presude od 22. listopada 2009., Meerts, C 116/08, Zb., str. I 10063., t. 35. i od 16. rujna 2010., Chatzi, C 149/10, Zb., str. I 8489., t. 56.).

39 - S druge strane, navedeni okvirni sporazum omogućuje novim roditeljima da prekinu svoju profesionalnu aktivnost kako bi se posvetili obiteljskim obvezama, istodobno im osiguravajući da će se vratiti na svoje radno mjesto, sukladno klauzuli 2.5. tog sporazuma, ili, u slučaju nemogućnosti, jednak ili sličan posao u skladu s njihovim ugovorom o radu ili radnim odnosom. Sud je smatrao da je ta odredba obvezivala na povratak na radno mjesto na kraju navedenog dopusta pod istim uvjetima poput onih koji su postojali u vrijeme uzimanja tog dopusta (vidjeti u tom smislu presudu od 20. lipnja 2013., Riežniece, C 7/12, t. 32.).

43 - Kao što proizlazi iz spisa koji je podnijet Sudu, odredbe o kojima je riječ u glavnim postupcima nisu spriječile gđe Kultarinta i Novamo da prekinu svoj neplaćeni roditeljski dopust kako bi zatim uzele rodiljni dopust.

44 - Međutim, tužitelji u glavnim postupcima tvrde da se na interese gđa Kultarinta i Novamo utjecalo na način koji je protivan pravu Unije jer je, zbog toga što su iskoristile svoje pravo na dva različita dopusta, tim radnicama uskraćena redovna naknada plaće propisana predmetnim kolektivnim ugovorima. Zapravo, pravo na redovnu naknadu plaće postalo bi besmisleno ako bi se primijenio uvjet obveznog vraćanja na rad prije ponovnog uzimanja drugog rodiljnog dopusta.

47 - Iz sudske prakse navedene u točkama 37. do 42. ove presude proizlazi da načini primjene sustava, poput onog o kojem je riječ u glavnim postupcima, a koji se odnosi na naknadu plaće na koju radnica ima pravo tijekom rodiljnog dopusta sukladno članku 11. stavku 2. Direktive 92/85, moraju biti u skladu s odredbama prava Unije, uključujući one koje se odnose na roditeljski dopust.

48 - U tom smislu, izbor radnice da koristi svoje pravo na roditeljski dopust ne bi smio utjecati na uvjete ostvarivanja njezinog prava da uzme drugi dopust, u konkretnom slučaju rodiljni dopust. Međutim, u predmetima u glavnim postupcima uzimanje neplaćenog roditeljskog dopusta obvezno dovodi do gubitka dijela naknade plaće za radnicu koja mora uzeti rodiljni dopust odmah nakon navedenog roditeljskog dopusta.

49 - Ipak, učinak uvjeta poput onog o kojem je riječ u glavnim postupcima jest da se radnica, u trenutku kada donosi odluku o uzimanju neplaćenog roditeljskog dopusta, primorava da unaprijed odustane od plaćenog rodiljnog dopusta predviđenoga primjenjivim kolektivnim ugovorima u slučaju da ima potrebu prekinuti svoj roditeljski dopust kako bi odmah uzela rodiljni dopust. Stoga, radnica bi se poticala da ne uzme takav roditeljski dopust.

50 - U tom kontekstu i kako je to Sud već utvrdio, važno je uzeti u obzir činjenicu da nova trudnoća ne predstavlja uvijek predvidljiv događaj (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Kiiski, t. 40. i 41.). Posljedično, radnica nije uvijek u mogućnosti odrediti, u trenutku donošenja odluke o uzimanju roditeljskog dopusta ili na njegovom početku, hoće li se za vrijeme njegova trajanja naći u situaciji da mora uzeti rodiljni dopust.

51 - Iz navedenoga se mora zaključiti da uvjet poput onog o kojem je riječ u glavnim postupcima ima za učinak odvraćanje radnice od donošenja odluke o korištenju svojeg prava na roditeljski dopust uzimajući u obzir učinak koji bi ta odluka mogla imati na rodiljni dopust koji bi nastupio tijekom tog roditeljskog dopusta. Stoga, takav uvjet narušava koristan učinak Direktive 96/34.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Direktivu Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC valja tumačiti u smislu da joj je protivna odredba nacionalnog prava, poput one predviđene odredbama kolektivnih ugovora o kojima je riječ u glavnim postupcima, a prema kojoj trudna radnica koja prekine neplaćeni roditeljski dopust u smislu te direktive da bi odmah uzela rodiljni dopust u smislu Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) nema pravo na redovnu naknadu plaće na koju bi imala pravo da je tom rodiljnom dopustu prethodilo minimalno razdoblje povratka na rad.

Attachments:

PRESUDA SUDA 2.doc

[ ]

87 Kb