C 507/12 - Prestanak rada zbog tjelesnih ograničenja povezanih sa zadnjim stupnjevima trudnoće (2)

PRESUDA SUDA (prvo vijeće) - 19. lipnja 2014.

U predmetu C 507/12,
Jessy Saint Prix protiv Secretary of State for Work and Pensions,
uz sudjelovanje: AIRE Centre,
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 45. UFEU a – Direktiva 2004/38/EZ – Članak 7. – Pojam ‚radnik’ – Građanka Europske unije koja je prestala raditi zbog tjelesnih ograničenja povezanih sa zadnjim stupnjevima trudnoće i posljedicama poroda“

 Ključni djelovi:

14      J. Saint Prix je francuska državljanka koja je u Ujedinjenu Kraljevinu došla 10. srpnja 2006. gdje je radila uglavnom kao suradnik u nastavi, od 1. rujna 2006. do 1. kolovoza 2007. Nakon toga upisala je na Sveučilištu u Londonu studij koji joj omogućuje stjecanje potvrde o osposobljenosti za vođenje nastave, predviđenog trajanja od 17. rujna 2007. do 27. lipnja 2008.

15      Tijekom tog razdoblja zatrudnjela je, s datumom poroda koji je bio predviđen za 2. lipnja 2008.

16      Dana 22. siječnja 2008., očekujući da će se zaposliti u srednjoj školi, J. Saint Prix prijavila se u agenciju za privremeno zapošljavanje te je 1. veljače 2008. prekinula školovanje na Sveučilištu u Londonu. Kako nijedan posao u srednjem školstvu nije bio dostupan, radila je kao zamjena u ustanovi predškolskog odgoja. Dana 12. ožujka 2008., nakon gotovo šest mjeseci trudnoće, J. Saint Prix je, međutim, prestala raditi zato što joj je rad s djecom u ustanovi predškolskog odgoja postao previše naporan. Nekoliko je dana bez uspjeha tražila posao koji bi više odgovarao njezinom stupnju trudnoće.

17      Dana 18. ožujka 2008., odnosno 11 tjedana prije predviđenog datuma poroda, J. Saint Prix podnijela je zahtjev za dodatak na prihod. Secretary of State odbio je njezin zahtjev odlukom od 4. svibnja 2008. te je ona podnijela tužbu First tier Tribunalu.

18      Dana 21. kolovoza 2008., odnosno tri mjeseca nakon preranog rođenja njezina djeteta, J. Saint Prix ponovno je počela raditi.

24      Svojim pitanjima, koja treba ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev pita, u biti, treba li pravo Unije, osobito članak 45. UFEU a i članak 7. Direktive 2004/38 tumačiti u smislu da žena koja prestane raditi ili tražiti posao zbog tjelesnih ograničenja povezanih sa zadnjim stupnjevima trudnoće i posljedicama poroda zadržava status „radnika“ u smislu navedenih članaka.

27      Članak 7. stavak 3. navedene direktive navodi da, za potrebe članka 7. stavka 1. točke (a) iste direktive, građani Unije koji više nisu radnici ili samozaposlene osobe ipak zadržavaju položaj radnika ili samozaposlene osobe u pojedinim slučajevima, naime kada su privremeno nesposobni za rad zbog bolesti ili nesreće, kada su, pod određenim pretpostavkama, nesvojevoljno nezaposleni ili pak ako su krenuli, pod određenim uvjetima, na strukovno obrazovanje.

28      Dakle, treba zaključiti da članak 7. stavak 3. Direktive 2004/38 ne obuhvaća izričito situaciju žene koja se nalazi u posebnim okolnostima zbog tjelesnih ograničenja povezanih sa zadnjim stupnjevima trudnoće i posljedicama poroda.

29      U tom pogledu treba zaključiti, prema ustaljenoj praksi Suda, da trudnoću treba jasno razlikovati od bolesti u smislu da stanje trudnoće nije ni na koji način usporedivo s patološkim stanjem (vidjeti u tom smislu osobito presudu Webb, C 32/93, EU:C:1994:300, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

31      Međutim, ni iz članka 7. navedene direktive u cijelosti ni iz ostalih odredaba iste direktive ne proizlazi da je, u tim okolnostima, građanin Unije koji ne zadovoljava uvjete propisane tim člankom stoga sustavno lišen statusa „radnika“ u smislu članka 45. UFEU a.

33      U tom pogledu treba podsjetiti da, prema ustaljenoj praksi Suda, pojam „radnik“ u smislu članka 45. UFEU a, kada određuje područje primjene temeljne slobode iz Ugovora, treba tumačiti široko (vidjeti u tom smislu presudu N., C 46/12, EU:C:2013:97, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

34      U tom kontekstu Sud je potvrdio da su svi građani jedne države članice, neovisno o mjestu boravka i državljanstvu, koji se služe pravom na slobodu kretanja radnika i koji obavljaju poslovne aktivnosti u državi članici različitoj od države članice u kojoj imaju boravište, obuhvaćeni područjem primjene članka 45. UFEU a (vidjeti osobito presude Ritter Coulais, C 152/03, EU:C:2006:123, t. 31. i Hartmann, C 212/05, EU:C:2007:437, t. 17.).

35      Sud je također naveo da, u okviru članka 45. UFEU a, „radnikom“ treba smatrati i osobu koja obavlja, tijekom određenog vremena, poslove za drugu osobu i prema njezinim uputama, za što prima naknadu. Jednom kada je radni odnos završio, dotična osoba u načelu gubi svojstvo radnika, međutim, s jedne strane, to svojstvo može proizvoditi određene učinke i nakon prestanka radnog odnosa i, s druge strane, osobu koja stvarno traži posao treba također smatrati radnikom (presuda Caves Krier Frères, C 379/11, EU:C:2012:798, t. 26. i navedena sudska praksa).

36      Stoga, i u svrhu ovog predmeta, treba istaknuti da sloboda kretanja radnika obuhvaća pravo državljana država članica na slobodno kretanje i boravak na državnim područjima drugih država članica u svrhu traženja zaposlenja (vidjeti osobito presudu Antonissen, C 292/89, EU:C:1991:80, t. 13.).

40      Dakle, činjenica da navedena ograničenja obavezuju žensku osobu da prestane raditi tijekom razdoblja nužnog za oporavak nije, u načelu, te prirode da bi tu osobu lišila svojstva „radnika“ u smislu članka 45. UFEU a.

41      Naime, okolnost da takva osoba nije bila djelotvorno prisutna na tržištu rada države članice domaćina tijekom nekoliko mjeseci ne znači da je ta osoba prestala pripadati tom tržištu tijekom tog razdoblja, pod uvjetom da se vrati na posao ili pronađe novi u razumnom vremenu nakon poroda (vidjeti analogno presudu Orfanopoulos i Oliveri, C 482/01 i C 493/01, EU:C:2004:262, t. 50.).

42      U cilju utvrđivanja može li se vrijeme koje je proteklo između poroda i ponovnog nalaženja posla smatrati razumnim, na nadležnom nacionalnom sudu jest da uzme u obzir sve posebne okolnosti u glavnom postupku i primjenjive nacionalne propise kojima se uređuje trajanje rodiljnog dopusta, sukladno članku 8. Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73.).

44      Naime, kao što to ističe Europska komisija, građanku Unije odvraćalo bi se od provedbe njezinog prava na slobodu kretanja ako bi, pod pretpostavkom da je bila trudna u državi domaćinu i kao posljedica toga prestala raditi, pa i samo na kratko vrijeme, time riskirala gubitak svojstva radnika u toj zemlji.

45      Nadalje, treba podsjetiti da pravo Unije jamči posebnu zaštitu ženama vezano uz majčinstvo. Na tom temelju, treba podsjetiti da članak 16. stavak 3. Direktive 2004/38 propisuje da, u svrhu izračuna neprekinutog razdoblja od pet godina boravka na državnom području države članice domaćina koje građanima Unije omogućuje da steknu pravo stalnog boravka na tom državnom području, na kontinuitet takvog boravka ne utječe, osobito, neprekinuto odsustvo od najviše dvanaest uzastopnih mjeseci zbog važnih razloga kao što su trudnoća i porod.

46      Stoga, na temelju navedene zaštite, ako odsutnost zbog važnog događaja kao što je trudnoća ili porod nema utjecaja na kontinuitet od pet godina boravka u državi članici domaćinu koji se zahtijeva za odobravanje toga prava, tjelesna ograničenja povezana sa zadnjim stupnjevima trudnoće i posljedicama poroda, zbog kojih ženska osoba mora privremeno prestati raditi, ne mogu, a fortiori, prouzročiti gubitak statusa radnika toj osobi.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

Članak 45. UFEU a treba tumačiti u smislu da žena koja prestane raditi ili tražiti posao zbog tjelesnih ograničenja povezanih sa zadnjim stupnjevima trudnoće ili posljedicama poroda zadržava svojstvo „radnika“ u smislu toga članka pod uvjetom da se vrati na posao ili pronađe novi u razumnom vremenu nakon rođenja djeteta.

Attachments:

Presuda C 507/12

[cjelovita]

79 Kb