Priopćenje o slučaju odbijanja izdavanja kontracepcijskog sredstva u ljekarni

Posjetite nas na:

Priopćenje o slučaju odbijanja izdavanja kontracepcijskog sredstva u ljekarni

16 Studeni 2018

ljekarna Nastavno na upit internetskog portala Faktograf.hr, Pravobraniteljica je dala izjavu na temu priziva savjesti u ljekarničkoj praksi vezano za izdavanje kontracepcijskih sredstava. Opisala je svoju dosadašnju praksu u radu u takvim slučajevima, skrenuvši pažnju na tri slučaja iz 2013. i 2014. godine (od kojih su dva opisana ovdje i ovdje, te je izdano javno priopćenje) i ukazala na važeće zakonodavstvo. Izjava Pravobraniteljice objavljena je u članku od 15. studenoga 2018. pod nazivom „Priziv savjesti širi se na ljekarne: Djevojci odbili izdati pilule“.

Ključna činjenica na koju je Pravobraniteljica u ovakvim slučajevima ukazuje je to da u svim propisima kojima se regulira pravo na priziv savjesti*, to pravo ostvaruje zdravstveni djelatnik ili magistar farmacije individualno. Istovremeno, zdravstvene ustanove i ljekarne su temeljem tih istih propisa dužne osigurati pružanje svih zdravstvenih i ljekarničkih usluga za koje su ovlaštene. To znači da su u slučaju priziva savjesti dijela svojih djelatnika dužne organizirati svoj rad na način da korištenje prava na priziv savjesti ne ometa rad zdravstvene ustanove ili ljekarne u cjelini i onemogućava ju u pružanju pojedinih usluga. Prema članku 12. st. 3. Kodeksa ljekarničke etike i deontologije, magistar farmacije ima pravo priziva savjesti samo ako time ne dovodi u opasnost zdravlje i život bolesnika. Ukoliko ljekarna kao ustanova u cjelini nije u mogućnosti izdati određeni lijek zbog priziva savjesti svojih djelatnika, Pravobraniteljica smatra da to označava dovođenje u opasnost zdravlja korisnika.

Problem istovremenog ostvarivanja prava na priziv savjesti i prava na zdravstvene i ljekarničke usluge složena je problematika jer se radi o pravima koja se međusobno isključuju, a u isto vrijeme se oba moraju ostvarivati i biti osigurana, kako liječnicima odnosno ljekarnicima, tako i pacijentima odnosno korisnicima usluga koje tih liječnici i ljekarnici pružaju. Međutim, ono ključno na što Pravobraniteljica ukazuje u takvim slučajevima je to da je oba prava nužno sagledati kroz prizmu pozicije u kojoj se nalaze pacijent/korisnik i liječnik/ljekarnik. Naime, pacijent/korisnik je u podređenom položaju u odnosu na liječnika/ljekarnika; o njemu je ovisan kako bi bio u mogućnosti ostvariti svoje pravo, dok isto ne vrijedi u obratnom slučaju. Nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu ili ljekarničku uslugu može prouzročiti ozbiljne posljedice po zdravlje pacijenta/korisnika, stoga se zdravstvene ustanove i ljekarne nipošto ne smiju naći u poziciji da preuzimaju moć odluke o pružanju neke usluge ili izdavanju lijeka koji se izravno tiče zdravlja pacijenta/korisnika.

*Zakon o liječništvu (NN 121/03 i 117/08), Zakon o sestrinstvu (NN 121/03, 117/08 i 57/11), Kodeks medicinske etike i deontologije (NN 55/08 i 139/15), Kodeks ljekarničke etike i deontologije, Etički kodeks primalja.

Iz medija:

- emerging europe, 29.11.2018.
-telegram.hr,15.11.2018.
-dnevnik.hr, 15.11.2018.
-vecernji.hr, 15.11.2018.
-vijesti.rtl.hr, 15.11.2018.
-sibenik.in, 15.11.2018.
-index.hr, 15.11.2018.
-24sata.hr, 15.11.2018.
-ezadar.rtl.hr, 15.11.2018.
-totalinfo.hr, 15.11.2018.
-hr.n1info.com,15.11.2018.
- dalmacijadanas, 15.11.2018.
- vecer.com, 15.11.2018.
-novilist.hr, 16.11.2018.
-net.hr, 16.11.2018.
-tportal.hr, 16.11.2018.
-dnevnik.hr, 16.11.2018.
-voxfeminae.net, 16.11.2018.
-srednja.hr, 16.11.2018.
-vijesti.rtl.hr, 16.11.2018.
-radio101.hr, 16.11.2018.