15. listopada - Svjetski dan seoskih žena

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić čestita svim ženama u ruralnim područjima Svjetski dan seoskih žena - 15. listopada. Svrha obilježavanja je senzibilizacija zajednice o velikoj, ali još uvijek neprepoznatoj i nepriznatoj ulozi žena sa sela kao i njihovom doprinosu društvenoj zajednici. Povodom Svjetskog dana seoskih žena, pravobraniteljica je dala izjavu za Glas Slavonije o položaju žena u ruralnim područjima temeljem osobnih susreta i provedenih istraživanja.

Rezultati istraživanja Ministarstva poljoprivrede objavljenog u publikaciji „101 pitanje za ženu iz ruralnih područja“ ukazuju na nepovoljniji položaj ruralnih žena i to na svim područjima života (zapošljavanje, obiteljsko nasilje, obrazovanje, politička participacija i sl.). Vrlo zabrinjavajući su podaci ovog istraživanja da 74,52% žena često ili ponekad proživljava nasilje, dok ih samo 25,06 % ne proživljava obiteljsko nasilje ili da je svega 23,01%  ispitanica navelo kako su zaposlene, a da, istodobno, čak 77,11% smatra kako bi žene na selu trebale biti zaposlene i izvan domaćinstva. Ili podatak da su žene vlasnice obiteljskog gospodarstva na kojem žive u samo 12,98% slučajeva. Da je patrijarhalnost u društvu najviše vidljiva upravo kroz podjelu na muške i ženske poslove i uloge, navelo je 87,62% ispitanica od 1.656 koliko ih je sudjelovalo u navedenom istraživanju. To su izrazito visoki postotci.

Da je položaj žena u ruralnim područjima izuzetno nepovoljan pravobraniteljica se uvjerila i osobno za vrijeme terenskih obilazaka županija u sklopu projekta „SEE WoRD – Žene Jugoistočne Europe u mreži za ruralni razvoj“ kada je osobno razgovarala sa ženama iz 13 županija. Zajednički dojam svih tih razgovora je da je doprinos žena iz ruralnih područja još uvijek društveno marginaliziran, podcijenjen ili nepriznat i temelji se uglavnom na entuzijazmu, volonterizmu, snalažljivosti  i upornosti žena koje su temelj kućanstva i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i imaju nezaobilaznu ulogu u očuvanju tradicije, običaja i kulture ruralnih područja.

Određeni problemi su zajednički većini ruralnih područja iako ne u istoj mjeri i obimu. Jedan od glavnih problema je pitanje loše prometne infrastrukture i to prvenstveno slabije povezanosti ruralnih područja sa županijskim centrima, kako u primorskim i otočnim krajevima tako i u kontinentalnim područjima. Posljedica je otežana dostupnost lokalnog stanovništva gotovo svim servisima (kulturnim, ekonomskim, društvenim), odnosno socijalna isključenost koja najčešće pogađa upravo žene, (a čemu pridonosi i njihova slabija razina obrazovanja te ekonomska ovisnost).

Osim što snažne tradicijske uloge predstavljaju prepreku za razvoj potencijala ruralnih žena, izražena patrijarhalnost u ruralnim područjima često za posljedicu ima i ekonomsku ovisnost žena, (a što pogoduje i ekonomskom nasilju kao i ostalim oblicima obiteljskog nasilja).

Pojedine županije još uvijek na svom području nemaju niti jednu žensku organizaciju civilnog društva koja bi provodila edukaciju o ostvarivanju načela ravnopravnosti spolova (Šibensko-kninska i Zadarska županija).

Što se zapošljavanja tiče, žene u ruralnim područjima se zbog slabije obrazovanosti, ali i loše prometne infrastrukture, kao i nepostojanja dječjih vrtića, otežano zapošljavaju te uglavnom vode brigu o kućanstvu, o starijim članovima obitelji i djeci, pritom aktivno sudjelujući i u svim poljoprivrednim poslovima.  U cilju poboljšanja postojeće situacije i Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2011.-2015. predviđa dvije mjere radi unaprjeđivanja znanja i svijesti o položaju žena u ruralnim područjima koje, između ostaloga, obuhvaćaju i područje zapošljavanja, samozapošljavanja i obrazovanja ruralnih žena.

Sve navedeno dovodi i do slabije političke participacije žena u tijelima lokalne vlasti, ali i općenito u tijelima političkog odlučivanja na svim razinama. Stoga je radi poboljšanja postojeće situacije svakako nužna pomoć i potpora upravo lokalne vlasti koja odlučuje o ciljevima, smjernicama i strategijama lokalnih sredina, a koje zatim određuju daljnji smjer razvoja i prioritete lokalne zajednice i koje su dužne voditi računa o rodno-osjetljivom proračunu. Naime, upravo su lokalne zajednice te koje imaju prvi i neposredni kontakt sa stanovništvom na svom području te stoga i najbolje poznaju njihove potrebe. Društvena zajednica je obavezna raditi na poboljšanju njihovog položaja i omogućiti im da razvijaju svoje potencijale, da budu aktivne i uključene u razvoj lokalne zajednice na mjestima na kojima se donose odluke.

Imajući sve ovo u vidu u Izvješću o radu za 2012. Hrvatskom saboru pravobraniteljica je preporučila provedbu mjere 1.4.1. iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011.-2015. koja, između ostalog, predviđa izradu Akcijskog plana za promicanje i unapređivanje uloge i statusa žena u ruralnim područjima.

Attachments:

Glas Slavonije 15 listopada 2013.pdf

[ ]

804 Kb