Pravobraniteljica predložila da obiteljski nasilnici ne mogu ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje

Predstavnik institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović, sudjelovao je na prvom koordinacijskom sastanku Radne skupine za prijedlog i izradu novog Zakona o stambenom zbrinjavanju. Sastanak se održao u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji je ujedno i nositelj inicijative za izradu novog Zakona. Uz voditeljicu sastanka, predstojnicu Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, gospođu Mirelu Stanić - Popović, sastanku su prisustvovali predstavnici Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva socijalne politike i mladih, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstva branitelja, Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina, Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, Romskog nacionalnog vijeća, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove Grada Zagreba te Odjela za stambene poslove i status prognanika, izbjeglica i povratnika Grada Zagreba.

Prvi koordinacijski sastanak je otvorila predstojnica Državnog ureda, gđa. Mirela Stanić – Popović koja je pozdravila prisutne izražavajući nadu da će Radna skupina za izradu i donošenje Zakona o stambenom zbrinjavanju polučiti uspjeh u smislu uspostave koncepta socijalnog stanovanja, kao i unaprjeđenja stambenog zbrinjavanja općenito. Predstojnica je naglasila kako se nada da će Zakon o stambenom zbrinjavanju, koji bi nastao kako sukus djelovanja svih suradnica i suradnika Radne skupine, objediniti sve dosadašnje propise koji uređuju politiku stambenog zbrinjavanja, te obuhvatiti i nekoliko novih ciljanih skupina, naročito onih socijalno osjetljivih i ranjivih.

Nakon predstojnice Državnog ureda, izlaganje je održao prof. dr. sc. Gojko Bežovan, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Profesor Bežovan je u svom predavanju naglasio kako Republika Hrvatska nikada nije razvila niti ponudila bilo kakvu strategiju stambene politike. Umjesto planiranja i razvijanja strategije nastupila je sprega građevinskog lobija i politike koja je rezultirala stihijskim građenjem nekvalitetnih stanova koji su se prodavali po nerealno visokim cijenama. Sve to dovelo je do situacije kolapsa tržišta nekretnina i nepotrebne preizgrađenosti. Pojasnio je kako se ovaj kolaps očituje s jedne strane na pad cijena nekretnina odnosno njihovo dovođenje u sklad s realnošću, ali i pad velikog broja građana u tzv. dužničko ropstvo koji su po nerealno napuhanim cijenama dizali kredite i kupovali stanove. Ovo, ukazao je, dugoročno devastira i onemogućuje razvoj cjelokupnog društva. Profesor Bežovan naglasio je da dobra stambena politika koja uključuje plansku i kvalitetnu gradnju jeftinih socijalnih stanova predstavlja temelj za razvitak društva u cjelini te 'odskočnu dasku' građanima i obiteljima za njihov osobni razvoj i društvenu realizaciju.

Nakon profesora Bežovana svi su sudionici iznijeli ukratko viđenje problema stambenog zbrinjavanja iz ugla područja vlastite odgovornosti. Predstavnik institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova predstavio je ukratko s kojeg osnova Pravobraniteljica prati spornu problematiku istaknuvši problem stambenog zbrinjavanja žrtava obiteljskog nasilja kao jednog od ključnih područja spolne diskriminacije u kojem Pravobraniteljica djeluje. Ukazao je na dva temeljna problema vezana uz ovu materiju. S jedne strane prevelik broj različitih propisa koji reguliraju istu problematiku i onemogućuju kvalitetnu i brzu realizaciju prava (na što su ukazali i drugi brojni sudionici sastanka) te s druge, činjenicu da su podnositelji zahtjeva za stambeno zbrinjavanje gotovo isključivo muškarci. S tim u vezi, pojasnio je prijedlog Pravobraniteljice da se kao kriterij za ulazak u bilo koji program ili oblik stambenog zbrinjavanja uvede odsustvo obiteljskog nasilja. Prema prijedlogu Pravobraniteljice, dvije prekršajne pravomoćne presude za obiteljsko nasilje ili jedna kaznena, rezultiralo bi negativnim rješenjem novopodnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje dok bi isti kriterij služio i za gubitak prava već ostvarenog prava na stambenog zbrinjavanja. S obzirom na činjenicu da su u preko 80 % slučajeva nasilnici u obitelji muškarci, žrtva (odnosno žena) bi u slučaju nasilja u obitelji i gubitka prava postajala nositelj zahtjeva za stambeno zbrinjavanje dok bi nasilnik samo uz njenu pisanu i ovjerenu izjavu mogao ostajati na zahtjevu odnosno u stanu kao član domaćinstva. Prijedlog je da nakon što žrtva ishodi pravomoćnu sudsku odluku o razvodu braka, obiteljski nasilnik u potpunosti izgubi pravo na bilo koji oblik stambenog zbrinjavanja.

Predstavnik institucije Pravobraniteljice dalje je predložio da novi Zakon o stambenom zbrinjavanju zamjeni svu postojeću „šumu“ zakona i propisa o stambenom zbrinjavanju. Prijedlog je podržala većina prisutnih dok je predstavnik Ministarstva branitelja izrazio skepsu i strah ukoliko se to dogodi glede reakcije branitelja. No podržao je inicijativu da se kao kriterij za stjecanje odnosno gubitak prava na stambeno zbrinjavanje uvede odsustvo obiteljskog nasilja.

Attachments:

Zapisnik s Radne skupine za izradu Zakona o stambenom zbrinjavanju

[ ]

96 Kb