Pravobraniteljica sudjelovala na Konferenciji o unapređenju sustava zaštite žrtava kaznenih djela

U okviru projekta naziva „Ciljana i rana procjena potreba i podrška žrtvama kaznenih djela“ koji provodi Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Ministarstvom pravosuđa i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, uz sufinanciranje Programa za pravosuđe EU, u Hotelu Dubrovnik danas je održan prvi dan dvodnevne konferencije na temu: „Žrtve kaznenih djela - unapređenja sustava zaštite kroz individualiziranu procjenu potreba“.

Na konferenciji su sudjelovali predstavnici Vlade RH, domaći i strani pravni stručnjaci, predstavnici domaćih i stranih organizacija civilnog društva te predstavnici službi, organizacija i tijela koje pružaju ili sudjeluju u pružanju potpore žrtvama kaznenih i prekršajnih djela. 

Dr. sc. Elizabeta Ivičević Karas, izvanredna profesorica i predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavila je  novije reformske zahvate poduzete u cilju jačanja procesnih prava i općenito položaja žrtve kaznenih djela u kaznenim postupcima. Naglasila je kako je s jedne strane judikatura Europskog suda za ljudska prava nametnula visoke pravne standarde zaštite prava žrtava, prvenstveno kroz procesnu obvezu provođenja učinkovite istrage, dok je s druge strane Direktiva 2012/29EU EU parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (dalje u tekstu: Direktiva) nametnula uspostavu učinkovitih mehanizama pružanja podrške i zaštite žrtava. Profesorica je posebno je istaknula kako je za hrvatski pravni sustav poseban izazov provedba odredaba Direktive o pojedinačnoj procjeni potreba žrtava radi utvrđivanja njihove daljnje učinkovite zaštite.

Dr. sc. Zoran Burić, docent na katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svom izlaganju ukazao je na osnovne zahtjeve Direktive te upozorio na korake koje je potrebno poduzeti kako bi se na učinkovit način u hrvatski pravni sustav ugradile njene odredbe. Izložio je kako su najnovije pripremljene novele Zakona o kaznenom postupku predvidjele da individualnu procjenu potreba žrtava vrši policija, a u koliko policijski službenici ocjene da je procjena van dometa njihove stručnosti biti će u mogućnosti zatražiti da procjenu potreba žrtve izvrše službe, tijela i organizacije koje pružaju opću i posebnu podršku žrtvama kaznenih djela, uključujući i organizacije civilnog društva. Profesor Burić je naglasio kako bi po njemu najbolje rješenje bilo donošenje posebnog zakona koji bi regulirao sva prava žrtava protupravnih radnji te u tom smislu oslobodio ZKP materije koja ne spada u kazneno zakonodavstvo te istovremeno pružio na jednom mjestu sveobuhvatni i detaljni uvid u prava, način i mjere za provedbu pružanja podrške i zaštite prava svih žrtava.

Branka Lucić, viša stručna savjetnica na Županijskom sudu u Vukovaru i voditeljica Odjela za podršku žrtvama i svjedocima na sudu u Vukovaru izložila je rezultate istraživanja čiji je cilj bio dobiti sveobuhvatan i sistematiziran uvid u prava i položaj žrtve kaznenih djela u hrvatskom pravnom sustavu te ukazala na niz problema vezanih uz sustav podrške od kojih su glavni nekoordiniranost službi, tijela i organizacija koje pružaju podršku žrtvama, nedostatak izobrazbe i sustavne edukacije o pravima i potrebama žrtava, nepostojanje međuresorske suradnje i sustavne razmjene informacija te praćenja žrtve prije, za vrijeme i poslije sudskih postupaka.  

Pravni savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović, ukratko je izložio iskustva rada Pravobraniteljice na slučajevima žrtava obiteljskog nasilja iz područja obiteljskih i partnerskih odnosa te među bliskim osobama, kao i uznemiravanja i spolnog uznemiravanja iz područja rada i zapošljavanja ukazujući na veliki broj problema vezan uz provođenje sustava zaštite žrtava u praksi. Naglasio je kako se iz prakse rada Pravobraniteljice na brojnim individualnim slučajevima i pritužbama građana pokazalo da je policija potkapacitirana kako u smislu ljudskih resursa tako i u smislu educiranosti za kvalitetan i učinkovit rad sa žrtvama nasilja u obitelji i nad ženama, općenito. Istaknuo je kako je čitav pravni i institucionalni sustav u Republici Hrvatskoj i dalje pod snažnim utjecajem patrijarhalnih rodnih stereotipa i predrasuda što žene žrtve kaznenih i prekršajnih djela stavlja u posebno težak položaj već kod prvih kontakta s policijom i pravosuđem. Pravni savjetnik istaknuo je kako unatoč činjenici da je policija napravila najveći iskorak u smislu postupanja s ciljem informiranja o pravima i zaštite žrtava nasilja, ista ipak u dovoljnoj mjeri i dalje u praksi ne uzima u obzir kronologiju, kontekst i rodnu komponentu obiteljskog i partnerskog nasilja što nerijetko rezultira dvostrukim uhićenjima i terećenjima oboje supružnika ili partnera za nasilje. Naglasio je i kako sama policija često postupajući spolno diskriminira žene. No, savjetnik Paunović ukazao je i na činjenicu da je sudstvo nažalost onaj dio sistema gdje sustav zaštite žrtve najčešće zakaže. Bez obzira na uočeni napredak, sudovi su i dalje vrlo spori u procesuiranju počinitelja i izricanju adekvatne kazne, kazne koje se izriču počiniteljima su redovito blage i kada se radi o počiniteljima prekršaja protiv obiteljskog nasilja u skoro 100 % slučajeva uvjetne, dok se počinitelji i dalje u pravilu puštaju na slobodu za vrijeme i nakon postupka. U svom završnom izlaganju, savjetnik Paunović citirao je preporuke Pravobraniteljice koje smjeraju postizanju učinkovitije zaštite žrtava, posebice žena žrtava nasilja: osnivanje specijalističkih službi za podršku u svim policijskim upravama; strože kažnjavanje počinitelja nasilja nad ženama; sustavna izobrazba i koordinacija svih uključenih službi, tijela i organizacija koje pružaju podršku žrtvama te intenzivnija suradnja kroz jasniju podjelu nadležnosti i ovlasti među svim uključenim dionicima.