U Novinarskom domu u Zagrebu održana je konferencija „Postizanje globalnog cilja održivog razvoja broj 5 u Hrvatskoj: Ravnopravnost spolova i osnaživanje svih žena i djevojčica“ u organizaciji Kluba Hrvatske stranke umirovljenika, nezavisnih zastupnika Hrvatskog sabora i zastupnika stranke SNAGA, u suradnji s Europskim parlamentarnim forumom za seksualna i reproduktivna prava, Platformom za reproduktivna prava, udrugom PaRiter i udrugom U dobroj vjeri.
Na ukupno četiri panela konferencije problematizirani su ključni aspekti neravnopravnosti spolova u svjetlu jednog od UN-ovih ciljeva održivog razvoja („Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojčice“):
- Panel 1: Zaustavljanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnom i privatnom okruženju;
- Panel 2: Osiguravanje univerzalnog pristupa seksualnom i reproduktivnom zdravlju i reproduktivnim pravima;
- Panel 3: Prepoznavanje i vrednovanje neplaćenog rada u kućanstvu pružanjem javnih usluga, infrastrukture i politike socijalne zaštite te promicanjem zajedničke odgovornosti unutar domaćinstva i obitelji;
- Panel 4: Osnaživanje i uključivanje žena za donošenje odluka u političkom, ekonomskom i javnom životu.
Na panelu 3 sudjelovao je savjetnik pravobraniteljice Josip Grgić, održavši izlaganje o utjecaju rodne podjele obiteljskih obaveza i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena, prezentiravši glavne rezultate istraživanja koje je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova provela 2017. godine u okviru EU projekta „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena - usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“ (autorica istraživanja je doc. dr. sc. Ksenija Klasnić). Raspodjela kućanskih poslova i obiteljskih obveza izrazito je rodno segregirana - žene obavljaju većinu rutinskih kućanskih poslova i poslova vezanih za brigu o djeci te starijim i nemoćnim članovima/cama kućanstva, što se negativno odražava na njihov privatni i profesionalni život. Unatoč tome što Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17) predviđa pogodnost da se roditeljski dopust produžuje za dodatna dva mjeseca u slučaju ako ga koristi djetetov otac u trajanju od najmanje tri mjeseca, to pravo u Hrvatskoj koristi tek 7,6% očeva (podatak iz 2018. godine). U tom pogledu je Hrvatska najlošija od svih zemalja članica Europske unije. Upravo je poticanje većeg sudjelovanja očeva u roditeljskim obvezama jedna od mjera na kojoj je potrebno inzistirati kako bi se žene rasteretile i stekle ravnopravne uvjete za sudjelovanjem na tržištu rada i općenito u javnom životu.
Na konferenciji je u više navrata kao pozitivan pomak istaknuta odredba Direktive (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi koja je stupila na snagu ove godine, a koja predviđa uvođenje obveznog očinskog dopusta u trajanju od deset radnih dana koji se koristi povodom rođenja djeteta. Države članice EU-a imaju dužnost nacionalno zakonodavstvo uskladiti s Direktivom do 2. kolovoza 2022., pa će se ova mjera kojom se doprinosi poticanju očeva na veći angažman oko brige za djecu morati implementirati i u hrvatsko zakonodavstvo.
Na drugim panelima također su spomenuti zanimljivi podaci. Zastupnica u austrijskom parlamentu Petra Bayr istaknula je primjer Beča u kojem gotovo da ne postoji rodni jaz u plaćama, čemu značajno pridonosi činjenica da su javni dječji vrtići besplatni. Gotovo sva djeca pohađaju vrtiće, pa žene imaju vremena i mogućnosti više pažnje posvetiti poslovnoj karijeri. U Hrvatskoj, izuzev Grada Zagreba, postotak djece u dobi od 3 do 5 godina koja pohađaju dječji vrtić nije velik (u pojedinim jedinicama lokalne samouprave samo oko 30%), te bi ga svakako trebalo povećati.
EU projekti