Održan drugi sastanak Koordinacije za azil

U organizaciji Hrvatskog pravnog centra u petak, 23. listopada 2020. održan je drugi ovogodišnji sastanak Koordinacije za azil na temu: „Izazovi u sustavu azila u uvjetima pandemije COVID-19 virusa“. Predstavnici MUP-a, nadležnih gradskih ureda i resornih ministarstava te organizacija Crvenog križa i civilnog društva sudjelovali su na drugom ovogodišnjem sastanku Koordinacije u Hotelu Academia uz strogo poštivanje svih epidemioloških mjera. Sastanak na navedenu temu održan je kako bi svi dionici sustava koji se na bilo koji način bave temom azila i pružanjem međunarodne pravne zaštite razmijenili iskustva, trenutne statističke pokazatelje te izazove u radu s azilantskom populacijom u doba pandemije.

Na sastanku je istaknuto kako je do sada RH zaprimila 1751 zahtjev za međunarodnom zaštitom, od čega 971 u 2020. godini, što čini 11 % više tražitelja u usporedbi s istim razdobljem u 2019. Najveći broj tražitelja azila i dalje dolazi iz Afganistana i Iraka, a za njima slijedi Sirija i Turska. Ukupno je do sada 956 osoba dobilo status u RH od čega se svega 463 osobe zaista i nalaze na teritoriju RH. Glede interesa ove populacije za društvenom integracijom, i dalje smo u statusu tranzicijske, a ne destinacijske zemlje. Glede rada u doba pandemije s azilantskom populacijom, navedeno je kako se u samoizolaciji trenutno nalazi 144 osoba. Ponovo je spomenut težak položaj žena u postupku integracije, posebno težak položaj samohranih žena s malom djecom, kojima nije osiguran smještaj nakon proteka dvije godine plaćenog smještaja od strane Republike Hrvatske. Također, u svjetlu rodne komponente obrade ove teme, spomenuto je kako je primjerice 147 muškaraca pod međunarodnom zaštitom zaposleno u RH dok je svega 30 žena bilo u mogućnosti naći posao.

Nakon uvoda u temu, uslijedila je rasprava. Pravni savjetnik Pravobraniteljice, Nebojša Paunović ukratko je predstavio ulogu koju Institucija pravobraniteljice ima u ovom području ističući slučaj azilantkinje koja se obratila Pravobraniteljici s pritužbom da joj uskraćena međunarodna zaštita iako je temelj traženja zaštite bilo obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje koje je proživljavala u svojoj matičnoj zemlji, a zbog kojega je mogla biti izložena i smrtnoj kazni. Ukratko, pravni savjetnik pojasnio je kako se u predmetnom slučaju Pravobraniteljica umiješala u sudski postupak koji je vođen vezano uz odbijanje zaštite te kako je sud, između ostalog, i na temelju argumentacije Pravobraniteljice, poništio negativnu oduku nižeg suda te naložio ponovno suđenje u slučaju. Pravni savjetnik ukratko je predstavio i ulogu Pravobraniteljice po pitanjima rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja koje je prema nekim procjenama izrazito prisutno među ovom populacijom jer često dolaze iz zemalja u kojima sustav zaštite žena od rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja ili ne postoji ili nije učinkovit, s čim su se složile i predstavnice MUP-a i Crvenog križa. U tom smislu, predloženo je da se pokušaju organizirati češće edukacije ove populacije o obiteljskom i rodno utemeljenom nasilju u kojima bi sudjelovala i Institucija pravobraniteljice.