Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a održana je tribina pod nazivom „Neka se i ženski glas čuje!“ u organizaciji Udruge za unapređenje kvalitete života LET.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, obratila se prisutnima pozdravnim govorom u kojem je istaknula neka od specifičnih pitanja vezana uz žene i HIV. Možemo reći da danas u svijetu HIV poprima žensko lice jer 50 % novozaraženih u svijetu su upravo žene. Za razliku od svjetske statistike, ženska populacija u Hrvatskoj je najmanje zahvaćena HIV-om. Između ostalog naglasila je kako su žene zaražene HIV-om izložene većem riziku od siromaštva nego muškarci zaraženi HIV-om (jer je manja mogućnost zaposlenja žena zaraženih HIV-om nego muškaraca zaraženih HIV-om), vezu između ekonomskog nasilja (ali i drugih oblika nasilja) nad ženama i HIV-a, činjenicu da su partneri HIV pozitivnih osoba pretežno žene te da su stalne seksualne partnerice osoba koje žive s HIV-om najčešće njihove supruge te problem stigmatizacije žena zaraženih HIV-om i auto-stigmatizacije, kao i njihove diskriminacije.

Pravobraniteljica je također podsjetila da je jedan od specifičnih ciljeva Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a za razdoblje 2011.-2015. pružanje odgovarajuće skrbi trudnicama koje žive s HIV-om i provedba anti-retrovirusnog liječenja trudnica u cilju smanjenja rizika prijenosa virusa s majke na dijete.

Budući da program navodi mjeru kojom treba omogućiti dobrovoljno savjetovanje i testiranje trudnica na HIV, potrebno je razviti sustav koji će svim trudnicama omogućiti savjetovanje i mogućnost testiranja na HIV u cijeloj RH, a također je potrebno i  kontinuirano educirati trudnice i zdravstvene radnike o mogućnostima sprječavanja zaraze HIV-om u djece. Nadalje, važan je i preventivni rad s pojedinim specifičnim grupama koje su više izložene riziku zaraze poput adolescenata, muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima, ovisnike o drogama i povremenim uzimateljima droga, heteroseksualne muškarce i žene s rizičnim ponašanjem, radnike/ce imigrante/ice, pomorce i članove/ice posade brodova, ali i edukacija zdravstvenih djelatnika/ca i opće populacije. Važno je i provođenje anti-diskriminacijskih programa u cilju smanjenja stigmatizacije i diskriminacije zaraženih osoba te promoviranje individualnih prava i odgovornosti osoba koje žive s HIV-om.

Zaključno je napomenula da solidarnost i edukacija moraju promijeniti neznanje, predrasude i strah prema HIV-u, što je moguće postići jedino uz podizanje javne svijesti i stvaranje mreže potpore ženama koje spadaju u rizičnu skupinu.