Mišljenje na Prijedlog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, sudjelovala je na 5. sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora na kojoj je iznijela niz prijedloga za poboljšanje sadašnjeg teksta Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Predložila je da se Zakon pozove na Istanbulsku konvenciju, čiju je ratifikaciju nedavno najavio i premijer, a koja utvrđuje nasilje u obitelji kao rodno uvjetovano nasilje i oblik spolne diskriminacije. Ukazala je na to da Prijedlog Zakona ne predviđa službenu obvezu nadležnih tijela (policije, državnog odvjetništva i pravosuđa) da upoznaju žrtve s njihovim pravima, već se to provodi samo po zahtjevu žrtve. Stoga je potrebno dodatno propisati da žrtva ima pravo po službenoj dužnosti od nadležnog tijela biti obaviještena o svim pravima, a posebice o ukidanju ili bijegu okrivljenika, stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjere opreza te o poduzetim radnjama povodom njezine prijave ili o ishodu postupka.

Također je potrebno propisati obvezu nadležnog tijela da žrtvi osigura opunomoćenika u postupku, kao što smo predlagali i kod Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.  Pravobraniteljica je predložila da se u čl. 10. Prijedloga Zakona uvrste detaljna pojašnjenja i definicije svih oblika nasilničkog ponašanja u obitelji, a posebice psihičkog, ekonomskog i spolnog nasilja kako bi se olakšalo prepoznavanje i ubrzalo procesuiranje. Posebno problematično je definiranje psihičkog i ekonomskog nasilja te ostaje otvoreno pitanje hoće li se smatrati nasiljem uhođenje, uznemiravanje, zastrašivanje, prijetnje, izolacija i ograničavanje slobode kretanja te ograničavanje komunikacije s trećim osobama, oštećenje ili uništenje zajedničke imovine i dr. 

Pravobraniteljica je predložila da se u članak 12. Prijedloga Zakona doda da žalba ne odgađa izvršenje zaštitnih mjera kao što su zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji. Pravobraniteljica također smatra da naziv mjere „udaljenje iz zajedničkog kućanstva“ nije primjeren jer postoje situacije u kojima žrtva i počinitelj žive na način da koriste odvojene prostorije stana ili etažu kuće, da sami za sebe kuhaju, čiste i obavljaju kućanske poslove pa bi se moglo postaviti pitanje žive li takve osobe u zajedničkom kućanstvu ili ne. Stoga Pravobraniteljica smatra primjerenijim naziv mjere važećeg Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji glasi: zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora (čl.15).

Vezano za točku dnevnog reda o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, Pravobraniteljica je konstatirala da je nadležno ministarstvo u cijelosti usvojilo prijedlog Pravobraniteljice za izmjenom čl. 2.