Na regionalnoj konferenciji „Seksualno nasilje u oružanom sukobu: ispravljanje nepravde, sprječavanje nasilja u budućnosti“ ("Sexual Violence in Armed Conflict: Delivering Justice for the Past, Preventing Abuses in the Future") u organizaciji Ministarstva branitelja u suradnji s UNDP Hrvatska, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić sudjelovala je kao voditeljica panela 1 koji se fokusirao na lokalne iskustva i globalni kontekst. Gošće panela bile su Dubravka Šimonović, hrvatska ambasadorica pri OSCE-u, UN-u i međunarodnim organizacijama te predsjedavajuća UN komisije o statusu žena, Elizabeth Rehn, bivša ministrica obrane i ministrica ravnopravnosti Finske te specijalna izvjestiteljica UN-a o ljudskim pravima u zemljama bivše Jugoslavije, Gordana Sobol, saborska zastupnica i jedna od članica upravnog odbora Regionalnog ženskog lobija za mir, sigurnost i pravdu u Jugoistočnoj Europi i Pia Locatelli, članica Europskog Parlamenta i Odbora za ljudska prava žena i ravnopravnost spolova.
Pravobraniteljica je u uvodnom dijelu panela istakla da u trećem mileniju u raznim dijelovima svijeta se susrećemo s različitim oblicima nasilja nad ženama kao što su seksualno nasilje i ropstvo (trgovanje ženama primarno zbog seksualne eksploatacije), verbalno i obiteljsko nasilje, nasilje u oružanim sukobima, sustavna silovanja, nasilničko ponašanje i slično. Na globalnoj razini postoje međunarodni dokumenti i standardi vezano za nasilje nad ženama. UN Vijeće sigurnosti donijelo je brojne rezolucije vezane za žene, mir i sigurnost, kao što su rezolucije 1325, 1820, 1888, 1889, 1969 i 2106 koje se odnose na seksualno nasilje u sukobima, kažnjavanje počinitelja te važnost sudjelovanja žena i rodne perspektive u mirovnim pregovorima, humanitarnom planiranju, mirovnim operacijama te post-konfliktnoj izgradnji mira i upravljanja. Sukladno navedenim rezolucijama, ono što je neophodno na regionalnim i nacionalnim razinama su mehanizmi zaštite i podrške žrtvama koje su preživjele seksualno nasilje, procesuiranje počinitelja te javne platforme za razmjenu iskustava i dobre prakse. Pravobraniteljica posljednje dvije godine prati provedbu Rezolucije 1325 te prikuplja izvješća o provedbi od nositelja mjera Nacionalnog akcijskog plana. Analiza pokazuje da je ostvaren značajan napredak u implementaciji NAP-a, a pomaci su vidljivi u sve većem uključivanju rodne perspektive. Pravobraniteljica je istaknula želju da strateški cilj 21 stoljeća postane puno ekonomsko, socijalno i političko osnaživanje žena diljem svijeta, a regionalnu konferenciju poput ove smatra korakom naprijed prema globalnoj platformi i skorašnjoj konferenciji koja će se održati u Londonu. Istovremeno, regionalna konferencija je usmjerena prema senzibiliziranju društva i odraz je nacionalnih napora da se osigura pravni okvir i provedba međunarodnih standarda.
Dubravka Šimonović govorila je o kompleksnosti međunarodnih standarda koji obuhvaćaju humanitarno pravo, ljudska prava i kazneno pravo, a koji se svi moraju uskladiti i primjenjivati na lokalnim razinama. Istaknula je kako je fokus na žrtve seksualnog nasilja u oružanim sukobima rodno osjetljiv, ali da ne treba zaboraviti da su žrtve takvog oblika nasilja u oružanim sukobima i muškarci. Jedan od izazova je vrijeme koje prolazi od počinjenja zločina; s jedne strane protekom vremena kod žrtava se javlja veća spremnost da se počinitelji otkriju i budu kažnjeni, s druge strane duže razdoblje od počinjenja zločina otežava prikupljanje i obradu podataka. Naglasila je da je u posljednjih 20-ak godina došlo do značajnog razvoja prava u ovom području te da su ratne strahote na području bivše Jugoslavije potakle na razvoj ovih međunarodnih standarda. Spomenula je kako međunarodni sudovi pravde za zemlje bivše Jugoslavije i Ruandu silovanje u oružanim sukobima definiraju kao zločine protiv čovječnosti. Na kraju je spomenula kako rezolucije Vijeća sigurnosti treba koristiti zajedno s drugim međunarodnim dokumentima kao što je CEDAW ili Istanbulska konvencija koja će stupiti na snagu 1. kolovoza 2014., koju je RH potpisala, a u postupku je ratifikacije.
Elizabeth Rehn je govorila o vlastitom iskustvu vezanom uz aktivnosti specijalne izvjestiteljice UN-a o ljudskim pravima te rezultatima svog istraživanja objavljenog pod nazivom „Žene, rat i mir“. Govorila je o iskustvima žena koje su preživjele seksualno nasilje u ratu s kojima je osobno razgovarala. Naglasila je kako je silovanje postalo učinkovita strategija ratovanja jer u potpunosti razara pojedinke/ce i cijelu zajednicu. Dala je primjer Istočnog Timora gdje su počinitelji poznati imenom i prezimenom, ali nitko od njih nije procesuiran. Rekla je da smatra da se u borbu protiv silovanja moraju uključiti i muškarci, između ostalog jer se ono dešava i muškarcima. Rad međunarodnih sudova pravde smatra dobrim, ali i presporim. Ono što je važno je osnaživanje žena za i kroz mirovne procese, ali i prevenciju.
Gordana Sobol je govorila o aktivnostima Regionalnog ženskog lobija za mir, sigurnost i pravdu u Jugoistočnoj Europi koji je osnovan 2006. u Zagrebu i okuplja istaknute žene, političarke i aktivistice iz regije. Regionalni ženski lobi osnovan je kao odgovor žena iz regije na marginalizaciju žena u procesu donošenja odluka o miru i sigurnosti u regiji. 2012. Regionalni ženski lobi je održao konferenciju "Žene u izgradnji mira: pristupanje pravosuđu za žene u postkonfliktnim zemljama", koja se pod pokroviteljstvom Predsjednika Ive Josipovića okupila veći broj sudionika/ca iz Hrvatske i regije. Zaključci konferencije bili su doprinos zakonodavnom okviru kojim bi se osigurala zaštita žrtava, odšteta i pravda. Gđa Sobol je govorila i o silovanjima u ratnim sukobima u regiji, o nepoznavanju točnog broja silovanih žena i još uvijek neprocesuiranju počinitelja.
Pia Locatelli je naglasila kako je problematika silovanih žena u ratnim sukobima došla u fokus zbog sustavnog rada mirovnih aktivista i aktivistica koji/ nisu dozvolili da zločini padnu u zaborav i koji su senzibilizirali javnost. Ženska tijela su postala bojno polje, a kada sukobi završe silovanja se nastavljaju, kao i traume. Neki od citata koje je gđa Locatelli iznijela: „Opasnije je biti žena u ratu nego vojnik“, „Seksualno nasilje je smrtonosno poput metka i destruktivno poput bombe“, „Društvo ne doživljava silovanje jednako tragičnim kao sakaćenje od mina“. Gđa Locatelli navela je na kraju da je Italija bila prva zemlja koja je prihvatila plan koji se odnosio na Rezoluciju 1325, te da u njihovom parlamentu ima 31% žena čije se prisustvo itekako osjeća. Problematika seksualnog nasilja u oružanim sukobima bit će među prioritetnim temama za vrijeme 6-mjesečnog predsjedanja Italije EU.
Pravobraniteljica je na kraju zaključila da se srušene kuće mogu obnoviti, ali ogroman broj žena žrtava u ratovima koje prežive brutalnost silovanja, seksualne eksploatacije i mučenja, još uvijek čekaju na pravdu. Prema stavu UN Komisije o statusu žena, seksualno i rodno uvjetovano nasilje utječe na žrtve i preživjele, njihove obitelji, zajednice i društvo u cjelini i stoga zahtijeva učinkovite mjere za preuzimanje odgovornosti kao i odštetu. Stoga je od izuzetne važnosti:
Regionalnu konferenciju je moguće pratiti uživo na linku http://mod.carnet.hr/index.php?q=watch&id=3468
Sažeci poruka regionalne konferencije "Seksualno nasilje u oružanom sukobu: ispravljanje nepravde, sprječavanje nasilja u budućnosti", web Ministarstva branitelja, 10.6.2014.
Više u vijesti na webu Ministarstva branitelja, 29.5.2014.
EU projekti