U dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu održana je međunarodna konferencija „Science on the 'Edge': Perspectives for the Future“, u organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja. Jedna od središnjih tema konferencije bila je položaj žena u znanosti.
Panelisti i panelistice bili su predstavnici/e hrvatskih sveučilišta i znanstvenih instituta, Ministarstva znanosti i obrazovanja te međunarodnih organizacija (EPWS – European Platform of Women Scientists, WIS – Women in Science, L'Oreal Paris). Uvodna i glavna govornica Jadranka Gvozdenović sa Sveučilišta Heidelberg, kao i niz drugih govornica i govornika na panelu 1 i 2 (popis dostupan u programu konferencije), problematizirali su različite aspekte nepovoljnog položaja žena u znanosti. Žene znanstvenice sporije napreduju od muškaraca i u manjem broju dolaze na najviše položaje, unatoč tome što su prosječno uspješnije u području visokog obrazovanja i imaju iste početne pozicije kao muškarci na početku znanstvene karijere. O tome svjedoče relevantni podaci (godišnja publikacija Europske komisije She Figures) i rezultati brojnih istraživanja (van den Besselaar i Sandström, 2016; Ceci i Williams, 2011; Zenger Folkman, 2012; Moss-Racusin, 2012). Premda se broj žena na čelu visokoobrazovnih institucija u Europskoj uniji postupno povećava, one su na tim položajima i dalje značajno podzastupljene (20% u 2014. godini). Rodni jaz u plaćama je također prisutan. Posebno je zanimljiv podatak da je jednako vjerojatno da će žene pri zapošljavanju i postupcima evaluacije u jednakoj mjeri biti izložene diskriminaciji, odnosno nejednakom postupanju na temelju predrasuda, i od strane žena i od strane muškaraca (Steinpreis et al., 1999; Moss-Racusin et al., 2012). Prema podacima Europske komisije („She Figures“), od svih zemalja Europske unije Hrvatska ima najmanji udio žena na čelu znanstveno-istraživačkih odbora.
Konferenciji je prisustvovao savjetnik pravobraniteljice Josip Grgić, koji je sudionicima i sudionicama skrenuo pažnju na mogućnost primjene mjera pozitivne akcije, odnosno posebnih mjera propisanih Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08 i 69/17), kao mehanizma putem kojega bi se potaknula veća zastupljenost žena u znanosti. Zakonom je otvorena mogućnost da se posebne mjere uvedu u pravne akte znanstvenih organizacija, međutim ta mogućnost se u pravilu ne koristi. Kao primjer naveo je mjeru iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2011.-2015. (NN 88/11), koja je predviđala mogućnost davanja prednosti podzastupljenom spolu pri dodjeli visokoškolskih stipendija, u slučaju izjednačenog rezultata po svim osnovama vrednovanja. Europska komisija je Republici Hrvatskoj u Izvješću o rodnoj segregaciji na tržištu rada i u obrazovanju („Gender segregation in the labour market and education, Comments paper - Croatia“, 2015.) preporučila da se isti skup mjera u okviru cilja 3.3. Nacionalne politike uključi u novu nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova. Taj mehanizam može predstavljati korisno i učinkovito sredstvo za poticanje veće zastupljenosti žena u znanosti, te može pridonijeti cilju koji se više puta istaknuo na konferenciji, a to je da se žene u znanosti moraju više čuti i vidjeti, te na taj način predstavljati uzor mladim djevojkama koje imaju afiniteta baviti se znanstvenim radom, ali se susreću s nepoticajnim okruženjem.
EU projekti