Opis slučaja 01-01/11-014 - Spolno uznemiravanje (2)

Pučki pravobranitelj RH ustupio je Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova pritužbu gđe N.N. na nadležno postupanje. Pritužiteljica je zaposlenica Ustanove za zdravstvenu njegu u kući (dalje u tekstu-Ustanova), živi u N., a u pritužbi navodi da je spolno uznemiravana od pacijenta g. N.N. Kada se požalila poslodavcu, nadležnoj liječnici obiteljske medicine, patronažnoj sestri, kao i ovlaštenom liječniku HZZO-a kome se obratila njena Glavna sestra, nije dobila ni pomoć niti čak razumijevanje za problem. Naime, navodi da su nova liječnica dr. N.N. i patronažna sestra N.N. smatrale problem nebitnim i čudile se riječima „Kako te može zlostavljati bolestan čovjek“. Od rukovoditelja Područnog ureda HZZO-a dobila je dopis od 3.11.2011. u kojem se navodi „Pacijent nije u stanju nikom nauditi osim verbalno, a Ustanova je obvezna provoditi zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, kao i općim aktima Zavoda te sklopljenim Ugovorom“.

Pritužiteljica nadalje navodi da je jedina medicinska sestra ugovorena za pružanje usluga zdravstvene njege u kući na tom području, a kada bi zatražila od poslodavca premještaj, time ne bi bio riješen navedeni problem.

Postupajući po pritužbi Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pribavila je očitovanje i odgovarajuću dokumentaciju Naslova, kao i očitovanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Uvidom u navode iz pritužbe, očitovanja i dostavljenu dokumentaciju Pravobraniteljica je utvrdila da je pritužiteljica zaposlenica Ustanove za zdravstvenu njegu "N.", dakle da je navedena Ustanova poslodavac pritužiteljice, da je navedena Ustanova sklopila, prema podacima HZZO-a, Direkcije N., sa HZZO, Područni ured u N. ugovore o provođenju zdravstvene njege u kući bolesnika za razdoblje od 2007.do 2009., te od 2011. do 2020., prema kojim ugovornim obvezama  je dužna postupati.

Prema navodima iz očitovanja, odnosno dostupnoj dokumentaciji nije sporno zdravstveno stanje gospodina N.N., kao ni,  od nadležne izabrane doktorice primarne zdravstvene zaštite imenovanog,  utvrđena potreba provođenja zdravstvene njege u kući, kao ni obveza Ustanove utvrđena ugovorima, o čemu Pravobraniteljica nije ovlaštena razmatrati.

Međutim, ponašanje gospodina N.N. prema pritužiteljici prepoznato je od svih nadležnih kao seksualno, odnosno spolno uznemiravanje (zapisnici Ustanove od 7.10.2008., od 10.10.2008., 8.2.2011., 9.2.2011., Očitovanje HZZO, Direkcija N. od 27.2.2012.).

Ustanova je za spolno uznemiravanje gđe N.N. od strane pacijenta N.N. znala  još od 7.10.2008. (zapisnik od 7.10.2008.), utvrđena je osnovanost navoda imenovane, kada su na teren izišli glavna sestra Ustanove, a poslije nje i ravnatelj (Dopis Ustanove od 31.12.2009. upućen Ordinaciji opće medicine u N.),  glavna sestra je razgovarala s pacijentom i upozorila ga da će u slučaju nastavka uznemiravanja sestra N.N. prestati dolaziti (zapisnik od 10.10.2008.), poduzimano je niz mjera, od odluke da sestra N.N., nakon što se incident ponovio 1o.1o.2008., više neće dolaziti u kućnu njegu kod imenovanog, o čemu je obaviješten i liječnik i sam pacijent, preko pokušaja da se uz pomoć nadležne liječnice primarne zdravstvene zaštite dr. N.N. osigura odlazak imenovanom s patronažnom sestrom liječnice ili sestrom iz njene ordinacije, (koji prijedlog je odbijen), do pisanja raznih podnesaka HZZO tražeći pomoć, odnosno naputak za postupanje.

Kako iz navedenog proizlazi da su navodi pritužiteljice o spolnom uznemiravanju na radu osnovani, Pravobraniteljica je samo morala razmotriti tko je od sudionika obvezan zaštititi pritužiteljicu od spolnog uznemiravanja pacijenta, dakle od uznemiravanja na radu.

Među temeljnim obvezama i pravima iz radnog odnosa, a prema stavku 5. članka 5. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, pročišćeni tekst) nalazi se i obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

Prema članku 8. stavku 3. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/2008) spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, a posebice ako stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Prema članku 130. Zakona o radu poslodavac koji zapošljavanja najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu, koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika, a ta osoba, ili sam poslodavac dužna je u roku od najkasnije 8 dana od dostave pritužbu, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da postoji.

Ne ulazeći u načine i rokove utvrđivanja spolnog uznemiravanja od strane Ustanove, kao poslodavca N.N., Pravobraniteljica smatra važnim da je spolno uznemiravanje utvrđeno, te polazeći od činjenice da je Ustanova poslodavac N.N., zaključuje da je poslodavac samo pokušao zaštititi radnicu od daljnjeg uznemiravanja, upozorenjem imenovanog, te donošenjem odluke o prestanku pružanja zdravstvene usluge istome.

Teret odgovornosti proizišlih iz ugovornih obveza Ustanove i HZZO-e, prema mišljenju Pravobraniteljice Ustanova kao poslodavac ne može prebacivati na pritužiteljicu naznakom, odnosno upozorenjem da bi ista mogla ostati bez posla u slučaju da nitko ništa ne poduzme (Očitovanje ustanove od 15.3.2012.).

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova se neće upuštati u načine rješavanja navedenog problema od strane poslodavca, od traženja zamjene izvršitelja zdravstvene njege u kući unutar iste Ustanove (kako predlaže HZZO u Očitovanju od 27.2.2012.g.), odlaženja u pratnji još jednog zaposlenika /ice Ustanove, ili na neki drugi način, ali zaključuje da pritužiteljica trpi spolno uznemiravanje, s prekidima od 2008., te da poslodavac nije poduzeo sve potrebne mjere primjerene slučaju radi sprječavanja nastavka spolnog uznemiravanja, osim gore navedenih pokušaja i naznake da bi pritužiteljica mogla ostati bez posla.

Slijedom navedenog, a u okviru svojih zakonskih ovlasti iz stavka 1. članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorava Ustanovu za zdravstvenu njegu „N“, kao poslodavca N.N., da nije ispunila zakonsku obvezu iz članaka 5. i 130. Zakona o radu, jer nije poduzela sve potrebne mjere primjerene konkretnom slučaju radi sprječavanja nastavka utvrđenog spolnog uznemiravanja.

Pravobraniteljica daje preporuku Ustanovi za zdravstvenu njegu „N“, kao poslodavcu N.N., da iznađe način, u okviru preuzetih ugovornih obveza, a sukladno članku 5. i 130. Zakona o radu, za sprječavanje daljnjeg spolnog uznemiravanja N.N. na radu od pacijenta, dakle osobe s kojom radnica dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova razmatra, sukladno članku 22. navedenog Zakona slučajeve kršenja načela ravnopravnosti spolova, slučajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su počinila tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe, a koja se tiču ravnopravnosti spolova.

Prema stavku 2. članka 23. tijela iz članka 22. Zakona dužna su pisanim putem obavijestiti pravobranitelja/icu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s upozorenjima, prijedlozima i preporukama najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka upozorenja, prijedloga i preporuka pravobranitelja/ice. Slijedom toga  molim Vas da mi u što kraćem roku, a najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka ovog zahtjeva, obavijestite o poduzetom.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova