Opis slučaja 01-02/10-01 - Spolno uznemiravanje

Pravobraniteljici se obratila A.P. iz K., zaposlena u OSRH te navela kako je od 2005.-2008. izložena spolnom uznemiravanju od strane svog prvonadređenog Z.P. Pritužiteljica navodi kako joj je brigadir P. početkom 2005. izrazio ljubav, rekao joj da je voli i da razmisli o vezi s njim, da bi u narednom razdoblju potencirao isto pitanje, govoreći da se ima namjeru rastati od žene, te je pritužiteljicu pitao bi li se udala za njega, samo da bi se prije toga trebala izjasniti, odnosno ući u vezu s njim. Propitivao se koji su njezini uvjeti za vezu s njim, objašnjavao te je čak i uvjeravao da žena njezinih godina mora imati seksualnog partnera i uredan seksualni život radi održanja zdravlja, te da se na pritužiteljici vidi da u tom području ima nedostatak, da svaka žena mora imati muškog zaštitnika, kako u privatnom životu tako i na poslu, te je nudio svoju zaštitu jer je njegova pozicija na poslu daleko viša od njezine, te ako bi ušla u vezu s njim on bi nju štitio na poslu  i pomogao joj u karijeri. Pritužiteljica je sve odbila, navodeći kao razlog činjenicu da je dotični oženjen, a pritužiteljica je vjernica-kršćanka, te takva veza za nju ne dolazi u obzir, već samo želi normalno funkcionirati na poslu. Prvonadređeni P. nije odustao već se nastavio tako ponašati do lipnja 2007. kada joj je ponudio  da joj „sredi“ slobodne dane na poslu kako bi s njim otišla na stručni kongres u D., što je ona odbila, da joj je nudio i pozivao da provede s njim vikend u njegovoj kući na K., što je također odbila. Pritužiteljica navodi da se sve to zbivalo kada su bili sami i kada je bio siguran da nitko neće čuti. Jednom ju je udario policijskom palicom (pendrekom) po leđima. Sredinom rujna 2008. pokušao ju je pipati u svom uredu u momentu kada su bili sami. Pritužiteljica navodi da se odmaknula, i izašla van iz kancelarije, a nakon tog događaja da mu je rekla da ima zaručnika, ne bi li je ostavio na miru. Pritužiteljica navodi kako je nakon toga P. prestao sa seksualnim napastovanjem, ali da joj je počeo raditi probleme na poslu (komplicira posao da bi ona ispala nesposobna, umanjuje joj službenu ocjenu bez objašnjenja, onemogućava joj preseljenje na novu lokaciju zajedno s ostalim djelatnicima ureda, omalovažava njezin ugled u postrojbi), a smatra da je tome razlog da ju prinudi na vezu s njim. Za neke od opisanih događaja postoje i svjedoci, djelatnici  OSRH koji su vidjeli ili čuli određena zbivanja te da su sa situacijom upoznati članovi njezine obitelji - njezina majka i njezin sin, te bliska prijateljica. Po njezinoj pritužbi poslodavac je proveo postupak radi zaštite dostojanstva radnika, no u tom postupku nije ispitao sve potrebne svjedoke, konkretno, nije ispitao niti članove njezine obitelji niti prijateljicu. Pritužiteljica ne zna niti kako su ispitani oni svjedoci koji su pozvani, jer joj nije bilo omogućeno da vidi zapisnike o njihovom ispitivanju.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Nakon provedenog ispitnog postupka pravobraniteljica je zauzela stav kako je pritužiteljica bila izložena spolnom uznemiravanju od strane Z.P., budući da to  slijedi iz iskaza pritužiteljice, koji je dosljedan i konzistentan, kako pred povjerenstvom tako i pred pravobraniteljicom, i kao takav je vjerodostojan. Njegovu vjerodostojnost potvrđuju i dijelovi iskaza svjedokinja S., H., H. i I., ali i iskaz samog Z.P., koji je svojim verbalnim odnosom prema pritužiteljici i njezinim tvrdnjama pokazao omalovažavanje. Osim toga, povjerenstvo je postupak ispitivanja pritužbe vodilo mimo zakonskih odredaba, površno i selektivno ispitujući stranke i svjedoke, nije ni pokušalo utvrditi postoje li još neka dokazna sredstva ili dokazi koji bi mogli biti korišteni u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a iskaze ispitanih osoba povjerenstvo je isto tako selektivno cijenilo, uzimajući u obzir samo one dijelove iskaza koji su vodili zaključku da spolnog uznemiravanja nije bilo, dok je iskaze koji su dokazivali istinitost pritužiteljičinih navoda  ignoriralo, te je propustilo sankcionirati Z.P. kao i zaštititi pritužiteljicu od daljnjeg uznemiravanja. Postupajući na opisani način, povjerenstvo je ignoriralo minimalne standarde zaštite dostojanstva radnika/ce od uznemiravanja koji su zagarantirani odredbama Zakona o radu. Pravobraniteljica je zaključila i kako u OSRH radi zamjetno manji broj žena od muškaraca što ukazuje na to da se radi o dominantno muškoj radnoj sredini. Tim je potrebnije da se sva eventualna spolna uznemiravanja identificiraju i onemoguće putem zakonom predviđenih mehanizama. Stoga je povjerenstvo OSRH upozoreno da je u slučaju pritužiteljice A.P. postupak za zaštitu dostojanstva radnika/ce proveden protivno Zakonu o radu, odnosno da povjerenstvo nije  savjesno i odgovorno primijenilo obvezatne odredbe Zakona o radu koje se odnose na zaštitu dostojanstva radnika/ce, te da postupak zaštite dostojanstva nije propisan odgovarajućim aktom. Stoga je pravobraniteljica preporučila povjerenstvu da  u postupcima provedenim povodom takvih pritužbi prikupi podatke o svim raspoloživim dokazima, izvede iste, te da ih svestrano i objektivno razmotri i donese odluku utemeljenu na točno utvrđenim činjenicama, pa tako i da još jednom razmotri iskaze ispitanih stranaka, svjedokinja i svjedoka te preispita svoju odluku o tome kako nema dokaza da je pritužiteljica spolno uznemiravana od strane svog nadređenog Z.P.