Opis slučaja 01-01/11-01 - Uznemiravanje na radu

Pravobraniteljici se obratila N.N. iz N. navodeći kako je zaposlena kao medicinska sestra u odjelu HMP županijskog DZ te da je 25.11.2010. bila žrtva spolnog uznemiravanja od vozača HMP N.N. Isti ju je te večeri između 20.30 i 21.00 sati spolno uznemiravao tako što ju je u vozilu HMP navodno počeo dirati po kosi i intimnim dijelovima tijela, tijekom čega mu je pritužiteljica uspjela odvratiti pažnju i pokušala pobjeći, no isti je to shvatio, ugasio svjetlo i ponovno je primio za kosu i tijelo, na što je pritužiteljica počela vrištati, a što je čuo drugi vozač. Uspjela je izaći iz vozila, no N.N. ju je uhvatio za desnu ruku, ali se uspjela osloboditi i pobjeći. Pritužiteljica se povodom tog događaja obratila povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika poslodavca i proveden je postupak po njenoj prijavi. Pritužiteljica, međutim, smatra da Naslov nakon provedenog postupka nije adekvatno sankcionirao N.N. te da nije odredio adekvatne mjere zaštite koje bi spriječile dotičnog da je i ubuduće spolno uznemirava.

U vrijeme podnošenja pritužbe pritužiteljica je bila na bolovanju, no s obzirom na ishod gornjeg postupka bojala se da će je N.N. nastaviti uznemiravati na radnom mjestu, tim više što ima saznanja da je prijetio drugom vozaču HMP koji je pritužiteljicu kritične zgode čuo da vrišti.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Ispitnim postupkom pravobraniteljica je utvrdila kako je DZ proveo postupak povodom pritužbe pritužiteljice radi spolnog uznemiravanja u skladu s odredbom čl.130. Zakona o radu i postojećom dobrom praksom, ali ne u potpunosti. Naime, pritužiteljica nije ispitana, već je njezina pritužba samo pročitana, tako da o njezinoj izjavi nije niti sastavljen zapisnik. No, DZ je i nakon tako manjkavo provedenog postupka imao dovoljno dokaza da zaključi da je doista došlo do spolnog uznemiravanja pritužiteljice i da navedeno utvrdi u svom mišljenju, odnosno odluci, budući da je svjestan da je N.N. spolno uznemiravao pritužiteljicu. Naime, izrekom Odluke određene su mjere u vidu izrade mjesečnih rasporeda tako da pritužiteljica ne radi u istoj smjeni sa N.N., a radi toga „da se mogućnost uznemiravanja svede na najmanju moguću mjeru“, a N.N.-u je izrečena opomena. Bilo bi dobro da je izreka odluke precizirana utvrđenjem da je N.N. spolno uznemiravao pritužiteljicu, kao i da je opisan način izvršenja iste radnje. Također mjera zaštite od daljnjeg uznemiravanja nije adekvatna ukoliko pritužiteljicu stavlja u nepovoljniji položaj (tako da joj se, primjerice, remeti uobičajen način rada, ili mora putovati na posao, ili mora putovati dalje nego što je do tada putovala i sl.), i stoga može predstavljati daljnju viktimizaciju žrtve. Sankcija mora djelovati na počinitelja tako da ga odvraća od daljnjih napada na žrtvu na bilo koji način, kao i od napada na svjedoke koji su u postupku potvrdili njegovo nezakonito ponašanje, što u stvari predstavlja daljnju diskriminaciju, samo na drugi način.

U tom smislu je pravobraniteljica izdala preporuku DZ-u da postupak radi zaštite dostojanstva radnika vodi tako da ispita pritužiteljicu/pritužitelja te o tome sastavi zapisnik, donese jasan, nedvojben i obrazložen zaključak o ne/postojanju uznemiravanja, da odredi mjeru zaštite od daljnjeg uznemiravanja, koja ni u kojem slučaju ne smije dodatno viktimizirati žrtvu, te da prilikom donošenja odluke o sankciji za počinitelja vodi računa o tome da ista sankcija mora imati odvraćajući učinak na počinitelja te djelovati preventivno na ostale eventualne počinitelje.