Opis slučaja 02-02/13-32 - Tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na jednospolno obrazovanje (odvojeni M i Ž razredi)

Pravobraniteljica je tijekom 2013. od jedne privatne odgojno-obrazovne ustanove zaprimila zahtjev za tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na jednospolno obrazovanje čije postulate ta ustanova koristi u svom pedagoškom radu. Pravobraniteljica se zahvalila na upoznavanju s ovom inicijativom te ponudila svoje tumačenje.

U skladu sa samom definicijom ravnopravnosti spolova sukladno čl.5. Zakona o ravnopravnosti spolova koji ravnopravnost spolova između ostaloga definira i kao jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života usklađen je i čl.14.st.4. Zakona koji propisuje da će se na svim razinama odgoja i obrazovanja primjereno brinuti o ujednačenoj zastupljenosti po spolu u učeničkoj i studentskoj populaciji. Navedene definicije proizlaze upravo iz elementarnog polazišta da se ravnopravnost spolova postiže poticanjem spolnog pluralizma, a ne putem spolne segregacije.

Koncept jednospolnog odgoja i obrazovanja nužno je sagledati i iz društvenog konteksta na koji se on odnosi. Zadatak sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske je pripremiti djecu i mlade za život u pluralističkom društvu neovisno o biološkim ili društveno uvjetovanim razlikama. Shodno tome, bilo kakav oblik segregacije, pa tako ni spolna segregacija, nije primjerena u hrvatskom društvenom kontekstu, isto kao što ne bi bila primjerena niti selekcija djece prema primjerice kulturnim, rasnim, socijalnim, nacionalnim i drugim razlikama. U tom smislu Pravobraniteljica je ukazala na čl.4.st.1.al.3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 126/12 i 94/13), na odgojno-obrazovne ciljeve u Nacionalnom okvirnom kurikulumu.

Neosporno je da spolove karakteriziraju određene biološke razlike, međutim sa ciljem eliminiranja svih oblika društveno, odnosno rodno uvjetovanih stereotipa, u smislu čl.5. i čl.14.st.4. Zakona, nužno je poticati dječake i djevojčice (mladiće i djevojke, žene i muškarce) na međusobnu kooperaciju i suradnju u svim područjima javnog i privatnog života, uključujući i odgojno-obrazovni sustav, kako bi ih se kroz međusobnu interakciju od najranije dobi učilo na međusobno razumijevanje, uvažavanje i toleranciju različitosti.

Jedna od glavnih premisa koja se provlači kroz materijale o jednospolnom obrazovanju (dostavljene od strane predmetne odgojno-obrazovne ustanove) polazi od pretpostavke da zbog dominacije dječaka, djevojčice ostaju „zasjenjene“ i ne dolaze do odgovarajućeg samoostvarenja u obrazovnom smislu. Ukoliko je ta pretpostavka točna, rješenje takvog problema u smislu tumačenja načela ravnopravnosti spolova bio bi rad na poticanju djevojčica da se u spolno mješovitom okruženju izbore za jednak status, a to nikako ne bi bile u poziciji ostvariti u slučaju spolne segregacije. Nadalje, poticanje intrinzične motivacije za školskim uspjehom je pedagoški imperativ neovisno o spolu, a problema s „pounutravanjem“ motivacije ne pouzdajući se samo u ekstrinzičnu motivaciju (vanjske poticaje) imaju djeca oba spola, a ne samo dječaci kako se u materijalima implicira. I ono što je također važno istaknuti je jednako važan značaj uloga žena i muškaraca u odgoju i obrazovanju djece i mladih, gdje je poželjno da dječaci i djevojčice imaju spolno zastupljene modele ponašanja i jednog i drugog spola u cilju eliminacije razvijanja spolnih stereotipa od najranije dobi (pri čemu je poželjno da ta zastupljenost bude što ravnopravnija zbog raznolikosti rodnih identiteta učiteljica i učitelja kako bi se također izbjeglo i formiranje rodnih stereotipa). Stoga bi primjerice spolna podjela na učiteljice koje predaju samo učenicama, i učitelje koji predaju samo učenicima, također predstavljalo negativan utjecaj u pogledu skladnog razvoja djevojčica i dječaka i njihovog odgoja za ravnopravnost spolova.

Nadalje, u dostavljenim materijalima također se na više mjesta ističe važnost uloge roditeljskog doma kao mjesta socijalizacije i navikavanja djece na spolno mješovitu interakciju u okviru obitelji. Međutim, potrebno je naglasiti da su dječji vrtići i škole također mjesta na kojima se odvija proces socijalizacije, i to ne samo u okviru nastavnog procesa, nego i izvan njega. Škola je mjesto intenzivne vršnjačke interakcije i okružje u kojemu učenice i učenici putem nje uče jedni od drugih. To posebno valja naglasiti iz razloga što u razdoblju adolescencije u osnovnoj i srednjoj školi primat u procesu socijalizacije djece i mladih od roditeljskog doma preuzimaju vršnjačke skupine, a škola je upravo mjesto intenzivnog procesa socijalizacije koji se odvija unutar vršnjačkih skupina. Spolna segregacija u tom smislu zanemaruje vrlo važan aspekt socijalizacije koji uključuje i mješovitu spolnu interakciju. Osim obrazovne funkcije, škola ima i odgojnu funkciju, a u smislu odgoja za ravnopravnost spolova, vrlo važno je ne izostaviti element socijalizacije koji uključuje i međuspolnu interakciju.

Slijedom svega navedenoga, u smislu tumačenja Zakona o ravnopravnosti spolova, Pravobraniteljica upozorava da spolna segregacija u svim područjima javnog i privatnog života, uključujući i sustav odgoja i obrazovanja, nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova. Stoga je predmetnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi upućena preporuka da sve svoje pedagoške postulate pokuša ostvariti kroz spolno mješovito strukturirani odgoj i obrazovanje.