Pravobraniteljici su Pravobraniteljica za djecu i Pučki pravobranitelj dostavili dopis Udruge dijete-razvod iz Zagreba na nadležno postupanje, u kojem se ukazuje na uočeni problem koji imaju roditelji koji ne žive zajedno kod izdavanja putovnice za maloljetne osobe.
PODUZETE MJERE: Pritužuju se Pravobraniteljici na MUP zbog diskriminacije prema roditelju s kojim dijete ne živi u postupcima izdavanja putovnice. Postupajući po navedenoj pritužbi Pravobraniteljica je pribavila od MUP-a odgovor u kojem se navodi da se u slučajevima izdavanja putovnice za maloljetnu osobu postupa prema uputama MUP-a, koje glase da u slučajevima kada su roditelji razvedeni, zahtjev za izdavanje putne isprave djetetu može podnijeti samo roditelj s kojim dijete živi na temelju odluke nadležnog suda. Kao obrazloženje Ministarstvo navodi da „navedena uputa o postupanju proizlazi iz pravomoćne odluke nadležnog suda koji je u jednom posebnom postupku ocijenio s kojim roditeljem će dijete živjeti i koji će poduzimati radnje u interesu djeteta“. Nadalje se navodi da takvo postupanje ne priječi roditelja s kojim dijete živi i koji je djetetu ishodio putovnicu, da istu preda drugom roditelju i dozvoli mu da dijete s njim putuje u inozemstvo. U protivnom, navodi se nadalje, roditelj s kojim dijete prema odluci nadležnog suda ne živi, mogao bi postupiti protivno toj odluci i dijete bez suglasnosti drugog roditelja odvesti u inozemstvo. Uvidom u navode iz pritužbe, te očitovanje MUP-a, Pravobraniteljica je utvrdila da navedeni naputak MUP-a, te postupci koji se u skladu s njim provode, nisu u skladu s postojećim propisima, a prije svega sa Obiteljskim zakonom i ZRS, te da su navodi iz pritužbe osnovani. Pored upućivanja na odredbe ZRS-a, a prije svega na odredbu st.2.čl.7. Zakona koji regulira neizravnu diskriminaciju, kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna, Pravobraniteljica je uputila i na odredbe st.1.čl. 99. Obiteljskog zakona[1] (OZ) koje određuju ravnopravnu, zajedničku i sporazumnu roditeljska skrb, bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno. Iznimno od navedenog pravila, st.2. čl.99. određeno je da samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Ravnopravno podijeljena skrb između roditelja odraz je ravnopravnosti spolova u hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu, ali i ravnopravnosti majke i oca kao roditelja. Ravnopravnost roditelja podrazumijeva jednaku odgovornost, prava i dužnosti oba roditelja u svim sadržajima roditeljske skrbi, u jednakom opsegu. Odredba o ravnopravnoj, zajedničkoj i sporazumnoj roditeljskoj skrbi pretpostavlja sudjelovanje, dogovaranje i suodlučivanje oba roditelja u svim pitanjima koja se tiču djeteta, pa i u onim situacijama kada više ne žive zajedno. Roditelj koji ne živi s svojim djetetom (npr. nakon razvoda braka) ima pravo i dužnost obavljati sve sadržaje roditeljske skrbi kao i drugi roditelj s kojim dijete živi, ako odlukom suda nije drugačije određeno. Ako se roditelji ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava, sud će, prema čl.101. OZ u izvanparničnom postupku na prijedlog roditelja, centra za socijalnu skrb prebivališta djeteta ili djeteta donijeti odluku radi zaštite dobrobiti djeteta. Pravobraniteljica smatra da eventualna zlouporaba izvršavanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi od strane jednog roditelja za koju ne postoje niti je nadležno tijelo navelo ikakve konkretne podatke koji bi ukazivali na stvarno postojanje tog rizika ne može biti razlog za donošenje uputa za postupanje u postupcima izdavanja putovnice djetetu suprotnih postojećim propisima RH, kako OZ tako i ZRS, kao organskog zakona koji utvrđuje opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Navedenom uputom MUP neizravno, posredno diskriminira roditelja s kojim dijete ne živi, jer učinci takve odluke (upute) stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, a MUP, osim nepravilnog tumačenja zakona i sudskih odluka, nije ničim dokazao da je takva odluka objektivno opravdana legitimnim ciljem, a da su sredstva usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna. U konkretnom slučaju ključan je test nužnosti. Naime, mjera kojom bi se roditelju kojem nije dodijeljena skrb nad djetetom omogućilo podnošenje zahtjeva za izdavanje putovnice djeteta uz uvjet da osigura supotpis drugog roditelja ili da drugi roditelj na kraju postupka njenog izdavanja dođe osobno podignuti putovnicu bi na jednako kvalitetan način ostvarila cilj onemogućavanja zlouporabe roditeljskog položaja u pogledu odvođenja djeteta, ali uz manje štetnih posljedica za interese roditelja kojima sud nije dodijelio skrb. Kako se, prema podacima DZS-a, publikacija „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012.“ u 2010. donose odluke u 85,1% slučajeva da djeca žive kod majke, uz stalni trend rasta broja takvih odluka (u 1960. 78,8%), to učinci takve upute MUP-a očito u nerazmjerno većem broju neizravno pogađaju muškarce, očeve djece koja ne žive s njima, odnosno stavljaju osobe jednog spola, u ovom slučaju muškarce, u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, u ovom slučaju žene.
ISHOD: Osim upozorenja Pravobraniteljica je dala preporuku MUP-u da odmah izmjeni navedenu uputu i uskladi je sa postojećim propisima RH, prije svega sa ZRS i OZ. Pravobraniteljica je obavijestila Udrugu dijete-razvod da je MUP dostavio na znanje presliku dopisa koji su uputili Ministarstvu socijalne politike i mladih, u kojem traže mišljenje Ministarstva vezano za upozorenje i preporuku pravobraniteljice
EU projekti