Opis slučaja 01-03/11-01 - Diskriminacija temeljem materinstva

Pritužitelj F.M. i njegova supruga I. P. dobili su krajem 2009. drugo dijete. U vrijeme rođenja I.P. imala je status nezaposlene osobe i temeljem tog statusa ostvarila je pravo na zdravstveno osiguranje čime je prema Zakonu o rodiljinim i roditeljskim potporama (ZRRP) i dobila pravo na porodiljni dopust. Pritužitelj je u vrijeme poroda bio u radnom odnosu. I.P. je svoje pravo na porodiljni dopust koristila za vrijeme trajanja nezaposlenosti. Početkom veljače 2010., I.P. je primljena na posao u K.B.C.R. s kojim je sklopila Ugovor o radu prema kojem je trebala započeti s radom 15.02.2010. HZZO područni ured R. bio je svjestan zasnivanja novog radnog odnosa između I.P. i KBCR-a jer je gđa. I.P. 09.02.2010. obavijestila područni ured o svom novom radnom odnosu temeljem čega ju je ured s datumom 09.02.2010. odjavio iz statusa osiguranice kao nezaposlene osobe. Ovo se vidi i iz rješenja koje je područni ured donio, a kojim je utvrđeno da je I.P. „prestao status u obveznom zdravstvenom osiguranju“ jer je ured uvidom u bazu podataka HZZO-a utvrdio kako je došlo do promjene u pogledu osnove njenog osiguranja. Također je bitno da je istog dana kada je od gđe. I.P. zaprimio zahtjev za odjavom, HZZO- područni ured R. zaprimio i njen zahtjev za prijavom u sustav HZZO osiguranja temeljem njenog novog radnog odnosa. Tu prijavu je isti dan obradio kako bi njen izmijenjeni status osiguranice počeo teći isti dan kada i radni odnos s K.B.C.R-om. Prilikom podnošenja zahtjeva za odjavom iz sustava temeljem statusa nezaposlene osobe i prijavom u sustav temeljem radnog odnosa gđa. I.P. je izrazila želju da svoje pravo na porodiljini dopust prenese na pritužitelja. Tada joj je rečeno kako za tako što treba podnijeti izjavu o suglasnosti u pogledu prijenosa prava na porodiljni dopust na svog supruga. Nekoliko dana nakon početka njenog radnog odnosa gđa. I.P. i pritužitelj došli su zajedno u HZZO-područni ured R. kako bi podnijeli zahtjev za prijenosom i priložili pismenu izjavu. Tada im je u područnom uredu usmeno rečeno kako prema čl.29. ZRRP-a, nemaju pravo na prijenos porodiljinog dopusta s majke na oca prema ZRRP-u jer nisu bili u istom radnopravnom statusu te da stoga zahtjev ne moraju podnositi. Slijedom navedenog, pritužitelj je, kako bi omogućio svojoj supruzi da započne radni odnos, zatražio od svog poslodavca neplaćeni dopust te je isti i dobio u trajanju od 153 dana.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Pravobraniteljica je od HZZO-a 1) zatražila svu dokumentaciju vezanu uz zahtjev pritužitelja i  njegove supruge I.P. o prijenosu porodiljnog dopusta s majke na oca; 2) da se izjasne je li postupanje poput spornog postupanja u konkretnom predmetu pri kojem je službenica područnog ureda R. usmeno „upoznala“ pritužitelja i njegovu suprugu  s činjenicom kako nemaju pravo na prijenos porodiljnog dopusta s majke na oca, te na taj način de facto odbila zaprimiti njihov zahtjev kojim bi bio pokrenut upravni postupak u kojem bi ovlašteno tijelo moralo rješenjem odlučiti o utemeljenosti tog zahtjeva, uobičajena praksa u postupanju sa strankama koje podnose slične zahtjeve; 3) da se nadležno tijelo HZZO-a  očituje smatra li zahtjev podnositelja i njegove supruge o prijenosu porodiljnog dopusta na oca opravdanim s obzirom na kontradiktorne upute i usmena tumačenja zakonskih odredaba ZRRP-a o mogućnosti prijenosa porodiljnog dopusta na oca a  koje su pritužitelj i njegova supruga dobili u dva različita navrata u područnom uredu R. te negativne posljedice koje su za njih proizašle iz takve prakse. Kako se HZZO u zakonskom roku nije zadovoljio njenim zahtjevima, pravobraniteljica  je upozorila HZZO kako je prekršio čl. 23. Zakona o ravnopravnosti spolova te ga uputila na  čl.37. ZRS-a koji izričito propisuje kako će odgovorna osoba u državnom tijelu koja se ogluši na zahtjev pravobraniteljice biti kažnjena za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00-5.000,00 kuna. Nakon upućenog upozorenja, HZZO je poslao traženu dokumentaciju i odgovore.