Opis slučaja 03-02/10-64 - Pritužba na rad CZSS

Pravobraniteljici se pritužbom obratila R. Z. iz V. navodeći kako je između nje i njezinog supruga K.Z. u tijeku brakorazvodna parnica u koju je uključen i nadležni Centar za socijalnu skrb (CZSS) S.I.Z. U braku je rođeno troje sada još mldb. djece koja žive s njom, a bračnu zajednicu je napustila jer više nije mogla trpjeti suprugovo opijanje i zlostavljanje.

U postupku razvoda braka CZSS je dao mišljenje da zajedničku djecu treba smjestiti u dom čemu se pritužiteljica  protivi jer smatra da djeca, sada kada žive samo s njom, imaju sve potrebne uvjete za normalan rast i razvoj, budući da ona radi i može ih uzdržavati i brinuti se o njima.

CZSS ne reagira na činjenicu da se njezin suprug opija, u kojim situacijama je agresivan prema njoj i djeci, te da između njega i njegovih roditelja dolazi do nasilničkog ponašanja jednih prema drugima i to pred njihovom zajedničkom djecom (kada ista borave kod oca), te da je ona navedeno CZSS prijavljivala, no da djelatnica CZSS-nadzornica na to uopće nije reagirala. Usprkos takvoj situaciji, zaposlenici/ce CZSS prisiljavaju pritužiteljicu da djecu dovodi k ocu, iako ga se djeca boje jer je prema njima nasilan i tuče ih, te se opija. Nadalje pritužiteljica navodi i kako joj je zaposlenica CZSS rekla da mora ostati u kući sa suprugom, sve do okončanja brakorazvodne parnice, ili će ostati bez djece. U međuvremenu je pritužiteljica zasnovala novu izvanbračnu zajednicu sa S.Š. u kojoj je rođeno dijete. Smatra da je takvim pristupom CZSS diskriminirana kao žrtva nasilja i kao majka.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Pravobraniteljica je od CZSS zatražila dostavu očitovanja i dokumentaciju o postupanju u predmetu obitelji Z. te nakon uvida u isto izdala upozorenje i preporuku CZSS jer smatra da bi preporuka CZSS da se roditeljima oduzme pravo da odgajaju djecu prvenstveno mogla pogoditi pritužiteljicu i staviti je u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na onaj u kojem je u trenutku pritužbe budući da su joj djeca privremeno  povjerena na čuvanje i odgoj. Također smatra i da je takva preporuka utemeljena na stereotipnom stajalištu da žena u braku mora trpjeti zlostavljanja kojima je izložena od strane muškarca, jer ukoliko pokušava napustiti takvu zajednicu ili je doista trajno napusti, a pri tome još nađe i novog životnog partnera i s njim zasnuje novu obiteljsku zajednicu, diskvalificira se kao majka, te postaje isključivo žena koja misli samo na svoju dobrobit, a ne i na dobrobit djece. Takav stereotip nazire se iz nekoliko činjenica - idiličnog prikaza odnosa K. Z.  prema djeci i djece prema njemu, kao i prikaza cjelokupne atmosfere u obitelji Z., iako se iz dokumentacije može zaključiti da je u stvarnosti stanje potpuno drugačije. Osim toga, nadležni CZSS  je takvu odluku donio i umanjujući značaj činjenice da se K.Z. učestalo dovodi u alkoholizirano stanje, uz prikrivanje činjenice da se isti uopće ne liječi od ovisnosti o alkoholu te da je višestruko kažnjavan radi nasilja u obitelji prema supruzi i djeci, i da je pritužiteljica bračnu zajednicu konačno napustila, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, upravo zbog suprugove ovisnosti o alkoholu, te njegovog nasilničkog ponašanja prema njoj, ali i prema djeci. Istovremeno, pritužiteljicu se prikazuje kao ženu koja je „trinaest puta“ napuštala bračnu zajednicu pa se vraćala, koja ima „ljubavnika“ i „dečka“ za kojeg je voditeljici nadzora „otkrila“ da je otac njezinog četvrtog djeteta i koji je „malodušan i nezainteresiran“, koja s djecom živi kod svojih roditelja gdje je „strašan presing i negativna energija“, koja prikriva dan rođenja četvrtog djeteta iz nedokučivih razloga, koja ne želi pokazati gdje će s djecom živjeti, a pri tome se upadljivo prešućuje činjenica da su i pritužiteljica i djeca bili izloženi zlostavljanju oca, neliječenog ovisnika o alkoholu, što je bio i uzrok i povod pokušajima napuštanja bračne zajednice, zatim nesumnjivi postojeći emotivni odnos i povezanost između majke i njene djece, kao i majčin angažman oko svakodnevnih dječjih potreba, činjenica da je S.Š. osoba srednjih godina koja je odlučila zasnovati životnu zajednicu s pritužiteljicom i njezinom djecom, te u tu svrhu svoju kuću prilagodila upravo potrebama pritužiteljičine djece za vrijeme dok je ona s njima živjela kod svojih roditelja, i to uz njihovu financijsku pomoć, dok CZSS u potpunosti ignorira psihijatrijski nalaz i mišljenje Psihijatrijske bolnice za djecu i omladinu, koje je nadasve pozitivno ocijenilo pritužiteljicu i njezine sposobnosti da se brine o djeci, a negativno mišljenje u tom smislu dalo za K.Z.

Nadalje je utvrđeno kako je CZSS imao neposrednih saznanja o tome da bi pritužiteljica tijekom 2010. mogla bila žrtva obiteljskog nasilja, a o tome nije odmah izvijestio nadležnu policijsku postaju niti joj pružio adekvatnu zaštitu, i tako je propustio postupiti po svojoj obvezi predviđenoj Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a tim propustom pritužiteljicu izložio daljnjem nasilničkom ponašanju, odnosno, ostavio ju u diskriminatornom položaju. Stoga je Pravobraniteljica u tom smislu CZSS-u izdala upozorenje i preporuku da se u svom budućem postupanju prema pritužiteljici u cijelosti pridržava svojih obveza određenih Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te da mišljenje o povjeravanju djece na skrb i odgoj ne zasniva na stereotipnom razmišljanju kako žena koja napusti bračnu zajednicu, pokrene postupak za razvod braka te zasnuje obiteljsku zajednicu s drugim muškarcem nije majka podobna za skrb i odgoj djece.