Diskriminacija rukometnih sutkinja temeljem trudnoće

Pravobraniteljica je posredstvom udruge B.a.B.e. zaprimila pritužbu dviju rukometnih sutkinja koje su jedine žene koje imaju status međunarodnih rukometnih sutkinja u Hrvatskoj. Sutkinje su se pritužile da ih Udruga hrvatskih rukometnih sudaca i Hrvatski rukometni savez diskriminiraju temeljem spola, odnosno trudnoće, dovodeći ih u nepovoljan položaj u usporedivoj situaciji u odnosu na njihove muške kolege na način da su ih u periodu njihove trudnoće brisali s međunarodne liste rukometnih sudaca.

Pravobraniteljica se u razmatranju ovog slučaja rukovodila praksom Europskog suda pravde koji je još prije dva desetljeća u odluci u predmetu Dekker (Predmet C-177/88 Elisabeth Johanna Pacifica Dekker v. Stichting Vormingscentrum voor Jong Volwassenen (VJV-Centrum) Plus (1990) I-03941) zauzeo jasno stajalište kako je nepovoljno postupanje temeljem trudnoće oblik spolne diskriminacije iz razloga što takvo postupanje proizvodi nepovoljne učinke isključivo za žene. Isti sud je u presudi od 6.3.2014. u predmetu Napoli (C-595/12 Loredana Napoli v. Ministero della Giustizia - Dipartimento dell’Amministrazione penitenziaria) jasno naglasio da žena nakon završetka rodiljnog dopusta ima pravo vratiti se na isti ili ekvivalentan posao i to po istim uvjetima po kojima ga je obavljala prije trudnoće.

U svom očitovanju na navode iz pritužbe, pritužena tijela su pokušala opravdati brisanje pritužiteljica s međunarodne liste rukometnih sutkinja pozivajući se prvenstveno na njihovu navodno dokazanu nedovoljnu sudačku kvalitetu. No, iz očitovanja i priložene dokumentacije proizlazi da se razdoblje navodne nedovoljne sudačke kvalitete pritužiteljica u većoj mjeri poklapa s razdobljem u kojem su iste pokušavale zasnovati i/ili zasnivale obitelj, odnosno zatrudnjele, te shodno tome nisu ni sudile. Prituženi u prilog svojim tvrdnjama o navodnoj nedovoljnoj kvaliteti pritužiteljica dostavljaju Zapisnik sa 9. sjednice Upravnog odbora HRS od 3.7.2013. sugerirajući da se na sastanku raspravljalo o kvaliteti suđenja pritužiteljica. Međutim, jedino što je vidljivo iz Zapisnika je to da su članovi Upravnog odbora HRS-a izrazili negodovanje i uputili kritiku Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca na činjenicu da se prije sastavljanja lista nisu konzultirali s njima, odnosno informirali ih o kandidatima. Iz Zapisnika sa sjednice jasno je kako se na sjednici nisu spominjala bilo kakva imena sudaca/kinja niti se raspravljalo o njihovoj kvaliteti. Stoga je ovaj dokaz Pravobraniteljica odbacila kao neprikladan. Proizlazi da je jedini dokaz o nedovoljnoj kvaliteti suđenja tvrdnja prituženih kako su iste na kraju natjecateljske sezone 2014./15. zauzele 27. od 35. mjesta na rang listi, dok, opet prema tvrdnjama prituženih, iste nisu u zadnje tri sezone sudile u 'PREMIJER ligi'. Prituženi navode i kako su i same pritužiteljice bile svjesne svoje nedovoljne kvalitete. Pravobraniteljica je naglasila kako je upravo sezona 2014./15. bila ključna za pritužiteljice u smislu njihove trudnoće i zasnivanja obitelji, pa se to razdoblje nikako ne može koristiti protiv njih, niti im se, sukladno navedenom zakonodavstvu, to razdoblje smije uzimati kao referentno u smislu procijene njihove sudačke kvalitete, posebice glede njihovog potencijalnog profesionalnog napredovanja.

Stoga, s obzirom da prituženi nije ponudio adekvatne dokaze kako bi se nedvojbeno i u potpunosti otklonila sumnja u postojanje diskriminacije, i s obzirom da su pritužiteljice iznijele dovoljno argumenata koji opravdavaju sumnju u diskriminacijsko postupanje, Pravobraniteljica je, primjenjujući odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije koje nalažu da u takvim slučajevima teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj strani, utvrdila da su Udruga sudaca i Hrvatski rukometni savez počinili izravnu diskriminaciju temeljem trudnoće i materinstva te im uputila upozorenje i preporuku da se dvije sutkinje vrate na međunarodnu listu. Do kraja izvještajnog razdoblja očitovanja na upozorenje i preporuku nisu zaprimljena. Pritužiteljice su se zahvalile na poduzetome, međutim zbog velikog pritiska uvjetovanog kratkim vremenskim rokovima koje diktira početak rukometne sezone, nisu mogle čekati razrješenje situacije te su potražile nastavak karijere u susjednom Slovenskom rukometnom savezu.