Upozorenje i preporuka vezani uz pritužbu zbog nasilja u obitelji

Nakon razmatranja navoda pritužbe pritužiteljice N.N., izvješća kao i dokumentacije koju ste dostavili, utvrdila sam slijedeće činjenično stanje. Iz navoda pritužiteljice nedvojbeno proizlazi kako je ista žrtva dugotrajnijeg nasilničkog ponašanja svog supruga, koje kod pritužiteljice stvara intenzivni  osjećaj straha za vlastiti život, ali i za život svog sina, mlljt. N.N. Da je tome tako, dokaz je i Vaše postupanje po prijavi obiteljskog nasilja od strane pritužiteljice, te pokrenuti postupak radi nasilničkog ponašanja u obitelji i protiv supruga N.N., radi događaja 21-22. kolovoza 2010.g.
Uvidom  u službeni zabilješku o dojavi u slučaju nasilja u obitelji od 23. kolovoza 2010.g. utvrdila sam kako ste pritužiteljicu upoznali i sa mogućnosti podnošenja kaznene prijave radi prijetnje, te i navodite da ste istu kaznenu prijavu i zaprimili, no da je u konzultaciji sa nadležnim državnim odvjetnikom, ista prijetnja obuhvaćena optužnim prijedlogom  kao oblik  nasilničkog ponašanja.

Nadalje, iz iste službene zabilješke slijedi kako je pritužiteljica dana 23. kolovoza 2010.g. u 10,01 sati prijavila da se njezin suprug nasilnički ponaša prema njoj i da joj prijeti, te da se navedeno zbivalo u razdoblju 21-22. kolovoza 2010.g. od 08,00-22,00 sati. Iz službene zabilješke o razgovoru sa pritužiteljicom od 23. kolovoza 2010.g. proizlazi kako je ista navela da joj suprug već duže vrijeme prijeti da će je silovati i ubiti, te da će ubiti mlljt. N.N., kao i to da je vrijeđa. Iz službene zabilješke o obavljenom razgovoru sa njezinim suprugom istoga dana slijedi i da je pritužiteljica njega vrijeđala. Također je razvidno i da je suprug priznao da je rekao da će ubiti mlljt. N.N. i sebe, iako je, doduše, naveo kako je to rekao u afektu. Međutim, stoji činjenica o kojoj su suglasno iskazali i pritužiteljica i njezin suprug - a to je da se tijekom lipnja suprug pokušao u četiri navrata ubiti. Nesumnjivo, je dakle, da je dio svoje prijetnje pokušao ostvariti, a što upućuje na osnovanu sumnju da bi u nekom trenutku doista mogao ponovno pokušati učiniti neko zlo kojim je prijetio pritužiteljici. Ujedno napominjem kako prijetnja samoubojstvom također može predstavljati oblik psihološkog nasilja koje se zabranjuje Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, te je i s te osnove valja ozbiljno ispitati. Tome u prilog govori i činjenica da je na kraju i pritužiteljica nadležnom ODO podnijela  kaznenu prijavu, ta da je ODO zatražilo postupanje po istoj od nadležne policijske postaje.

Stoga smatram kako je u konkretnom slučaju, s obzirom na navedene okolnosti, a kako bi se u smislu odredaba Protokola o zaštiti od nasilja u obitelji preveniralo počinjenje nekog težeg djela kao što je ubojstvo, samoubojstvo ili teška tjelesna povreda, i sve u cilju zaštite potencijalnih žrtava, valjalo razmotriti mogućnost ispitivanja prijetnje ubojstvom i samoubojstvom kao zasebnog djela.

Iz gore navedenog također slijedi kako je pritužiteljica bila ta koja je nasilničko ponašanje dana 23. kolovoza 2010.g. prijavila nadležnoj policijskoj postaji., što znači da je bila motivirana zatražiti zaštitu policije. Po njenoj prijavi, nadležni policijski službenici obavili su, kako je gore navedeno, razgovore sa pritužiteljicom i njezinim suprugom. Nakon toga su odlučili uhititi pritužiteljicu, te su to i učinili, kako to proizlazi iz izvješća o uhićenju, istog dana u 13,05 sati.  Izvješćem o uhićenju navedeno je kako se isto temelji na čl. 134. st.1. Prekršajnog zakona a da osobite okolnosti  opravdavaju bojazan da će uhićena ponoviti istovrsni prekršaj. Međutim iz opisanog slijeda događaja, koji je utvrđen službenim dokumentima nadležne policijske postaje koji su u gornjem tekstu navedeni, nedvojbeno proizlazi da pritužiteljica nije zatečena u počinjenju prekršaja. Isto tako, nema dokaza da bi pritužiteljica bila ranije osuđivana, ili da bi protiv nje bio u tijeku prekršajni ili kazneni postupak radi nasilničkog ponašanja u obitelji. Od trenutka dovršenje radnje nasilničkog ponašanja u obitelji, sukladno činjeničnom stanju utvrđenom po policijskim službenicima (22. kolovoz 2010.g. u 22,00 sati) do trenutka kada je pritužiteljica prijavila nasilničko ponašanje u obitelji (23. kolovoz 2010.g u 10,02 sati), proteklo je više od dvanaest sati. Nema dokaza da bi ijedan od njih dvoje izbivao iz kuće u to vrijeme (bila je noć), dakle, veći dio od tog vremena pritužiteljica i njen suprug su proveli u zajedničkom prostoru-kući, a do novog izgreda nije došlo. Suprug je uhićen u 12,05 sati. Stoga se postavlja pitanje temeljem čega su policijski službenici nadležne policijske postaje ustanovili postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi pritužiteljica ponovila istovrsni prekršaj, budući je 12 sati nakon dovršetka navodnog djela za koje je naknadno optužena sama došla u policiju prijaviti nasilje, do tada nikada nije bila niti procesuirana niti kažnjavana radi nasilničkog ponašanja u obitelji, niti se djelo koje joj je stavljeno na teret optužnim prijedlogom od 23. kolovoza 2010.g.  sastojalo od prijetnji prema suprugu, a u vrijeme kada su policijski službenici odlučili uhititi pritužiteljicu, suprug je već dva sata bio lišen slobode, tako da se prema njemu pritužiteljica niti nije mogla više nasilnički ponašati.

Osim toga, nesporno je da nije zatečena u počinjenju prekršaja. Sukladno odredbama čl. 134. st. 1. i čl. 135. st. 1. Prekršajnog zakona, za uhićenje sudionika nasilničkog ponašanja u obitelji morali bi biti kumulativno ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Kako pritužiteljica nije zatečena u počinjenju prekršaja, jedan od zakonom propisanih uvjeta potrebnih za njeno  uhićenje u trenutku njenog uhićenja nije  postojao, a pri tome je još i upitno da li se ocjena o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će pritužiteljica ponoviti istovrsni prekršaj temelji na uvjerljivim razlozima. Moram  napomenuti  da je radnjom uhićenja pritužiteljica lišena jednog svog osnovnog ustavom zagarantiranog prava- slobode, na način čija bi  zakonitost bi mogla biti predmet preispitivanja. Isto tako, bez obzira na moguću odgovornost pritužiteljice za nasilničko ponašanje u konkretnom slučaju, za utvrđivanje koje je ovlašten isključivo nadležni sud, valjalo je imati na umu prilikom provođenja radnji prije pokretanja samog prekršajnog postupka (kao što je primjerice, donošenje odluke o uhićenju te pokretanju prekršajnog postupka), da je pritužiteljica istovremeno i žrtva nasilja, te je trebalo s njom postupati obzirno, i osigurati joj rodno – senzitivan tretman, osobito kada se uzme u obzir sadržaj djela počinjenog na njenu štetu u odnosu na ono što je njoj stavljeno na teret.
    
Stoga  dajem p r e p o r u k u  da u svom budućem radu u slučaju sumnje na nasilničko ponašanje u obitelji u cijelosti primjenjujete odredbe Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, provodite sve radnje na koje ste ovlašteni odgovarajućim zakonima i iskoristite sva pravna sredstva kako bi žrtva nasilja bila zaštićena, a počinitelj adekvatno kažnjen, te da prilikom postupanja prema ženi-žrtvi obiteljskog nasilja, pa bila ona i sama osumnjičena za isto djelo, postupate obzirno, te da joj osigurate rodno – senzitivan tretman. Isto tako preporučujem da uhićenja osumnjičenika/ce za djelo prekršaja obiteljskog nasilja obavljate potpuno u skladu sa odredbama Prekršajnog zakona, uz pomnu procjenu o utemeljenosti pretpostavki za uhićenje iz čl. 135.st.1. Prekršajnog zakona.