Opis slučaja 03-02/13-24 i 03-02/13-26

Pravobraniteljica je osim anonimne, primila i pritužbu Ženske sobe - Centra za seksualno nasilje na članak naslovljen „Nesuđeni saborski zastupnik silovao vlastitu ženu“ (J.L., 24.04.2013.) objavljene su izjave stručnjaka psihijatrije V.G. kojima se minorizira nasilni čin, na žrtvu svaljuje odgovornost za nasilje koje je nad njom počinjeno i sugerira mogućnost da se radi o lažnoj prijavi zbog dosade.

PODUZETE MJERE: Nakon uvida u izjave na koje su se pritužiteljice pozvale: „Ljudima kao da je ponekad dosadno u životu zbog manjka sadržaja pa si animiraju život pozivima policiji, socijalnim službama“ te „kokoš uvijek bježi pred pijetlom i time pojačava njegovu seksualnu želju“ i „Po američkom modelu, silovanje počinje nakon ženinog 'ne' i dalje se ne smije inzistirati, ali ako se preselimo kod nas na Balkan, sam čin osvajanja je dio onog 'hoćeš-nećeš', odnosno ako bi muškarac odmah odustao na ženinom prvom 'ne', one ne bi bio muškarac“, Pravobraniteljica je izdala javno priopćenje te uputila dopis Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK), Hrvatskom psihijatrijskom društvu (HPD) i Hrvatskom novinarskom društvu (HND) tražeći nadležno postupanje. U svom dopisu je navela da ovakve izjave, koje u javnosti dolaze od  stručne osobe, obeshrabruju žrtve nasilja jer im se tako daje na znanje da im se, ukoliko prijave nasilnika, neće vjerovati, i da im se zapravo i ne treba vjerovati. Pravobraniteljica je upozorila da omalovažavanje seksualnog nasilja, sugeriranjem da se radi o igri između muškarca i žene, koja služi kao predigra normalnom seksualnom odnosu, stvara klimu u kojoj se slučajevi silovanja, koji često imaju i fatalne posljedice po žrtvu, „opravdavaju“ upravo stereotipnom argumentacijom da kad žena kaže „ne“ muškarac treba samo biti uporan jer ona zapravo misli „da“. S tim u vezi podsjetila je na slučaj ubojstva djevojke Kristine Šušnjare i svjedočenje njezinog ubojice Luke Pezelja koji je, nakon Kristininog odbijanja njegovih seksualnih nasrtaja, zbog kojih je ubijena na izrazito brutalan način, izjavio: „Kakvo bih ja to muško bio da nisam pokušao!“ Neovisno o tome postoje li inače lažne prijave za nasilje, u članku koji govori o konkretnom slučaju, konkretnoj žrtvi i konkretnom nasilju, opasno je dovoditi u sumnju vjerodostojnost žrtvine prijave jer se time nanosi šteta i konkretnoj žrtvi i svim onim žrtvama koje se upravo zbog takve insinuirane sumnje boje prijaviti nasilje od strane partnera. I zbog stvaranja klime u kojoj se žrtve zbog ovakvog omalovažavanja i ismijavanja boje prijavljivati nasilnike, veliki broj njih prolazi nekažnjeno.
Stručnjaci koji javno iznose svoje procjene iz pozicije struke, moraju biti svjesni odgovornosti zbog utjecaja njihovih izjava na percepciju javnosti. Naime, upravo zbog toga što dolaze od stručne osobe, tumače se kao vjerodostojne i služe kao argument prema kojem drugi mogu formirati svoje stavove ili na koje se mogu pozivati.
ISHOD: Pravobraniteljica je primila odgovor HLK-a, HND-a i HPD-a.
HND je izdalo težu opomenu novinarki koja je objavila članak. U obrazloženju je navelo da se „slaže s ocjenom tima ŽS i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova“ da se uvrštavanjem izjave V.G. povrijedilo ne samo specifično ženska ljudska prava, nego i opća ljudska prava na intimu i privatnost“ te da je „novinarka ne samo naštetila žrtvi silovanja, nego je dala šansu psihijatru V.G. da ismije odnos muškarca i žene u braku“, te da njezin komentar na kraju članka još više relativizira situaciju.
HLK je dostavila odgovor da je psihijatar V.G. u svom očitovanju njima naveo „da sporni novinski članak nije autorizirao te da je njegova poruka krivo prikazana i još netočnije interpretirana“. HLK je prihvatila obrazloženje psihijatra te zaključilo „da nije bilo spornih izjava te da se pred tijelima Komore ne treba voditi postupak“.
Predsjednik HPD-a očitovao se na način da je svoje osobno poznanstvo s psihijatrom V.G. naveo kao argument kojim pobija navedene pritužbe: „Nikada nisam primijetio ili osjetio da bi on zagovarao i najminorniju neravnopravnost spolova“, a u prilogu je dostavio i očitovanje samog psihijatra u kojem isti navodi da je „obiteljsko nasilje, nedvojbeno, teška društvena i obiteljska patologija koja se, međutim, ne rješava samo imenovanjem i osudom počinitelja nasilja“. Također je naveo da „parcijalno citiranje i nestručno interpretiranje navedenih činjenica može uznemiriti emocionalno nestabilne subjekte“. Nije objašnjeno na koga se odnosi navod „nestručno interpretiranje“, a ukoliko nije bilo autorizacije teksta učinjen je propust.
ISHOD: Niti HLK niti HPD nisu uzeli u obzir argumentaciju iz dopisa Pravobraniteljice te su ju uglavnom odbacili temeljem izjave psihijatra da nije točno interpretiran ili su kao argument naveli osobno poznanstvo s njim. Jedino je HND prepoznao štetu koju ovakav način izvještavanja o nasilju nad ženama čini i izrekao težu opomenu novinarki.