Opis slučaja 02-02/13-32 - Tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na jednospolno obrazovanje (odvojeni M i Ž razredi)

Pravobraniteljica je tijekom 2013. od jedne privatne odgojno-obrazovne ustanove zaprimila zahtjev za tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na jednospolno obrazovanje čije postulate ta ustanova koristi u svom pedagoškom radu. Pravobraniteljica se zahvalila na upoznavanju s ovom inicijativom te ponudila svoje tumačenje.

U skladu sa samom definicijom ravnopravnosti spolova sukladno čl.5. Zakona o ravnopravnosti spolova koji ravnopravnost spolova između ostaloga definira i kao jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života usklađen je i čl.14.st.4. Zakona koji propisuje da će se na svim razinama odgoja i obrazovanja primjereno brinuti o ujednačenoj zastupljenosti po spolu u učeničkoj i studentskoj populaciji. Navedene definicije proizlaze upravo iz elementarnog polazišta da se ravnopravnost spolova postiže poticanjem spolnog pluralizma, a ne putem spolne segregacije.

Koncept jednospolnog odgoja i obrazovanja nužno je sagledati i iz društvenog konteksta na koji se on odnosi. Zadatak sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske je pripremiti djecu i mlade za život u pluralističkom društvu neovisno o biološkim ili društveno uvjetovanim razlikama. Shodno tome, bilo kakav oblik segregacije, pa tako ni spolna segregacija, nije primjerena u hrvatskom društvenom kontekstu, isto kao što ne bi bila primjerena niti selekcija djece prema primjerice kulturnim, rasnim, socijalnim, nacionalnim i drugim razlikama. U tom smislu Pravobraniteljica je ukazala na čl.4.st.1.al.3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 126/12 i 94/13), na odgojno-obrazovne ciljeve u Nacionalnom okvirnom kurikulumu.

Neosporno je da spolove karakteriziraju određene biološke razlike, međutim sa ciljem eliminiranja svih oblika društveno, odnosno rodno uvjetovanih stereotipa, u smislu čl.5. i čl.14.st.4. Zakona, nužno je poticati dječake i djevojčice (mladiće i djevojke, žene i muškarce) na međusobnu kooperaciju i suradnju u svim područjima javnog i privatnog života, uključujući i odgojno-obrazovni sustav, kako bi ih se kroz međusobnu interakciju od najranije dobi učilo na međusobno razumijevanje, uvažavanje i toleranciju različitosti.

Jedna od glavnih premisa koja se provlači kroz materijale o jednospolnom obrazovanju (dostavljene od strane predmetne odgojno-obrazovne ustanove) polazi od pretpostavke da zbog dominacije dječaka, djevojčice ostaju „zasjenjene“ i ne dolaze do odgovarajućeg samoostvarenja u obrazovnom smislu. Ukoliko je ta pretpostavka točna, rješenje takvog problema u smislu tumačenja načela ravnopravnosti spolova bio bi rad na poticanju djevojčica da se u spolno mješovitom okruženju izbore za jednak status, a to nikako ne bi bile u poziciji ostvariti u slučaju spolne segregacije. Nadalje, poticanje intrinzične motivacije za školskim uspjehom je pedagoški imperativ neovisno o spolu, a problema s „pounutravanjem“ motivacije ne pouzdajući se samo u ekstrinzičnu motivaciju (vanjske poticaje) imaju djeca oba spola, a ne samo dječaci kako se u materijalima implicira. I ono što je također važno istaknuti je jednako važan značaj uloga žena i muškaraca u odgoju i obrazovanju djece i mladih, gdje je poželjno da dječaci i djevojčice imaju spolno zastupljene modele ponašanja i jednog i drugog spola u cilju eliminacije razvijanja spolnih stereotipa od najranije dobi (pri čemu je poželjno da ta zastupljenost bude što ravnopravnija zbog raznolikosti rodnih identiteta učiteljica i učitelja kako bi se također izbjeglo i formiranje rodnih stereotipa). Stoga bi primjerice spolna podjela na učiteljice koje predaju samo učenicama, i učitelje koji predaju samo učenicima, također predstavljalo negativan utjecaj u pogledu skladnog razvoja djevojčica i dječaka i njihovog odgoja za ravnopravnost spolova.

Nadalje, u dostavljenim materijalima također se na više mjesta ističe važnost uloge roditeljskog doma kao mjesta socijalizacije i navikavanja djece na spolno mješovitu interakciju u okviru obitelji. Međutim, potrebno je naglasiti da su dječji vrtići i škole također mjesta na kojima se odvija proces socijalizacije, i to ne samo u okviru nastavnog procesa, nego i izvan njega. Škola je mjesto intenzivne vršnjačke interakcije i okružje u kojemu učenice i učenici putem nje uče jedni od drugih. To posebno valja naglasiti iz razloga što u razdoblju adolescencije u osnovnoj i srednjoj školi primat u procesu socijalizacije djece i mladih od roditeljskog doma preuzimaju vršnjačke skupine, a škola je upravo mjesto intenzivnog procesa socijalizacije koji se odvija unutar vršnjačkih skupina. Spolna segregacija u tom smislu zanemaruje vrlo važan aspekt socijalizacije koji uključuje i mješovitu spolnu interakciju. Osim obrazovne funkcije, škola ima i odgojnu funkciju, a u smislu odgoja za ravnopravnost spolova, vrlo važno je ne izostaviti element socijalizacije koji uključuje i međuspolnu interakciju.

Slijedom svega navedenoga, u smislu tumačenja Zakona o ravnopravnosti spolova, Pravobraniteljica upozorava da spolna segregacija u svim područjima javnog i privatnog života, uključujući i sustav odgoja i obrazovanja, nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova. Stoga je predmetnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi upućena preporuka da sve svoje pedagoške postulate pokuša ostvariti kroz spolno mješovito strukturirani odgoj i obrazovanje.

Opis slučaja 03-06/12-31 i 02-04/13-05 - Slučaj suspendiranog profesora sa Sveučilišta u Z.

Pravobraniteljica je zaprimila pritužbu od strane udruge civilnog društva na javni nastup sveučilišnog profesora koji je na javnoj tribini pred studentskim tijelom, koristeći se svojom znanstvenom titulom i nastupajući kao zaposlenik sveučilišta javno, jasno i izričito izražavao svoje osobne homofobne stavove odnosno načelo ravnopravnosti spolova i rodne jednakosti opisivao kao „nametanje nove ideologije koja je sastavni dio ideologije kulture smrti“. Pravobraniteljica je na takav govor reagirala javnim upozorenjem u kojem je sporni govor jasno okarakterizirala homofobnim govorom zasnovanim na predrasudama o osobama istospolne orijentacije. Štoviše, Pravobraniteljica je upozorila da s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o zaposleniku sveučilišta koje predstavlja tijelo s javnim ovlastima koji je pred studentskim tijelom nastupio upravo u tom svojstvu te nije naglasio kako se radi o isključivo osobnim stavovima (koji nisu vezani uz njegovu akademsku poziciju), takav govor predstavlja kršenje zabrane diskriminacije temeljem spolne orijentacije propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova. U međuvremenu, profesor I.P. sa Sveučilišta u Z. suspendiran je od strane Sveučilišta. Profesoru je zbog kršenja općih akata Sveučilišta u smislu promoviranja diskriminirajućih stavova na temelju spolne orijentacije Sveučilište 9.11.2012. izreklo opomenu, a zbog opetovanih radnji pokrenut je stegovni postupak zbog teške povrede radne dužnosti te je profesor do okončanja postupka privremeno udaljen s radnog mjesta. Radi se o javnim izjavama profesora u kojima istospolnu orijentaciju uspoređuje s kaznenim djelima kao što su pedofilija, incest i zoofilija te izjave o rodnoj ravnopravnosti kao dijelu „kulture smrti“ i njenim izjednačavanjem s totalitarističkim režimima. Nakon okončanja postupka, 16.4.2013. ukinuto je udaljavanje s radnog mjesta te mu je izrečena opomena zbog teške povrede radne dužnosti, i to zbog nepoštivanja općih akata Sveučilišta i nedoličnog ponašanja koje nanosi štetu ugledu Sveučilišta. Po općem aktu Sveučilišta o stegovnoj odgovornosti radnika, opomena se izriče samo za lake povrede radne dužnosti.

Prijedlog za podnošenjem optužnog prijedloga protiv udruge GROZD

OPIS SLUČAJA (02-03/13-10): U školskoj godini 2013./2014. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je, nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske u svibnju 2013. obustavio primjenu zdravstvenog odgoja (uključujući i četvrti modul vezan uz spolnu i rodnu ravnopravnost) u osnovnim i srednjim školama radi formalnih nedostataka, ponovno uvelo program u obrazovni sustav. Međutim, uvidom u web stranice Udruge GROZD u rujnu 2013., Pravobraniteljica je ustanovila kako se na njima, a vezano uz četvrti modul kurikuluma zdravstvenog odgoja, nalaze „upute za postupanje roditelja u školama“. U navedenim uputama nalazi se i poglavlje naziva „izuzeće djeteta iz programa“, a u kojem se daju „upute za postupanje roditelja u školama“ usmjerene na bojkotiranje četvrtog modula Zdravstvenog odgoja (koji je obvezni nastavni predmet).