Opis slučaja 03-02/11-57

Pravobraniteljici se obratila N.L.V. iz Z. te navela kako je 31.05.2011. bila žrtva nasilničkog ponašanja svog supruga M.V. koji joj je tom prilikom prijetio da će ju udaviti, gurao ju prema prozoru govoreći da će je baciti s petog kata, vrijeđao je i psovao, uslijed čega da je zadobila i povrede tamo gdje ju je suprug  udario, da ju je stezao za vrat i ruke. Ona se branila od takvog fizičkog i psihičkog napada, jer se bojala za svoj život i smatra ga opasnom osobom. Navela je kako se od supruga razvodi, i on je kritične zgode od nje zatražio da mu da pola stana ili 65.000 €, rekavši joj da ju može zgaziti ako hoće i da će lagati o svemu, pa i o tome da je ona njega napala, ukoliko događaj prijavi policiji. Pritužiteljica se zbog takvog nasilja obratila PP, čiji službenici su se odazvali pozivu i koji su s njom postupili isto kao i s njenim suprugom, odvezli su je u postaju, gdje je prenoćila u zadržavanju, te ujutro kod suca za prekršaje, gdje su i ona i njen suprug proglašeni krivima, a njoj je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Nadalje navodi kako je njezin suprug tijekom 2009.-2010. već bio kažnjavan radi nasilničkog ponašanja prema njoj.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Provedenim ispitnim postupkom pravobraniteljica je utvrdila kako  odluka o uhićenju pritužiteljice, bez obzira što je ista i sama bila osumnjičena za počinjenje djela nasilničkog ponašanja u obitelji, nije utemeljena na dovoljno uvjerljivim argumentima. Niti pritužiteljica niti njezin suprug nisu zatečeni u počinjenju prekršaja, samom događaju nije bio prisutan nitko drugi osim pritužiteljice i njezinog supruga, a na koga bi kao svjedoka pritužiteljica mogla utjecati, zapisnikom nije konstatirano postojanje ikakvih tragova na licu mjesta koji bi bili važni za postupak, i kojima bi prijetila opasnost da ih pritužiteljica uništi, sakrije, izmijeni ili krivotvori, i na kraju, pritužiteljica do tada uopće nije bila niti osumnjičena niti kažnjavana za nasilničko ponašanje u obitelji. Osim toga, kada se kao razlog uhićenja obje osobe osumnjičene radi nasilničkog ponašanja  u obitelji, i to jednog prema drugom,  navede bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj, uhićenje jednog osumnjičenika/ce logično isključuje potrebu uhićenje drugog/e, budući da je već time otklonjena opasnost od  ponavljanja istovrsnog protupravnog događaja. Stoga nije jasno temeljem kojih činjenica su postupajući policijski službenici zaključili da postoje zakonske pretpostavke zbog kojih bi uhićenje pritužiteljice bilo nužno. S druge strane, s obzirom da se čini kako je osumnjičeni M.V. osuđivani obiteljski nasilnik, ispravno je odlučeno njega uhititi da ne počini ponovno prekršaj. Samim time se sprječava počinjenje istovrsnog djela, čak i ako je u njemu sudjelovala pritužiteljica. Pravobraniteljica je utvrdila i to da je, usprkos činjenici da su službene osobe raspolagale saznanjem kako je M.V. već pravomoćno kažnjavan radi određenih prekršaja, najvjerojatnije nasilničkog ponašanja u obitelji (što se  moglo i moralo provjeriti uvidom u evidencije koje MUP RH vodi po službenoj dužnosti), optužnim prijedlogom kao prvookrivljena osoba naznačena je pritužiteljica te je za nju zatraženo i izricanje veće novčane kazne nego za njenog supruga, a sve bez jasnog razloga. Radi navedenog RP MUP-a RH je preporučeno da u budućem radu  policijski službenici/e u slučaju sumnje na nasilničko ponašanje u obitelji u cijelosti primjenjuju odredbe Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, provode sve radnje na koje su zakonom ovlašteni, kao i  da prilikom postupanja prema ženi-žrtvi obiteljskog nasilja, pa bila ona i sama osumnjičena za isto djelo, postupaju obzirno, osiguravajući  joj  rodno – senzitivan tretman, te da uhićenja osumnjičenika/ce za djelo prekršaja obiteljskog nasilja bude obavljeno potpuno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona, uz pomnu procjenu o utemeljenosti pretpostavki za uhićenje iz čl. 135.st.1. Prekršajnog zakona, a da optužni prijedlog u svemu bude sačinjen u skladu sa istim Zakonom.