Opis slučaja 01-02/11-017

Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova obratila se gospođa N.N. iz N. pružbom na diskriminaciju po spolu, u kojoj navodi da nadležni Centar za socijalnu skrb preko stručne osobe koja provodi program nadzora nad roditeljskom skrbi, kao i u svim postupcima koji su se vodili, ili se  vode vezano za razvod, djecu i njenog bivšeg supruga, postupa vrlo pristrano, ne uzimajući u obzir činjenicu od suda utvrđenog nasilja u obitelji od strane njenog bivšeg supruga, čije nasilničko ponašanje se skriva, ignorira, a posljedice tog ponašanja prebacuju na nju, kao majku, tražeći samo na njenoj strani propuste i pogreške.

Imenovana dalje navodi da se situacija naglo pogoršala nakon što se žalila na postupke Centra za socijalnu skrb i ponašanje stručne osobe koja provodi program nadzora nad roditeljskom skrbi nadležnom Ministarstvu, Pučkom pravobranitelju, Pravobraniteljici za djecu, Vladi Republike Hrvatske, medijima, jer je Centar za socijalnu skrb nakon toga protiv nje podnio kaznenu prijavu radi onemogućavanja provođenja programa nadzora nad roditeljskom skrbi, a Državno odvjetništvo pokrenulo kazneni postupak po toj prijavi. Smatra da je time pojačano nepovoljno i diskriminirajuće ponašanje Centra za socijalnu skrb, a zbog kaznenog postupka ne može dobiti potvrdu o nekažnjavanju u svrhu zapošljavanja.

Po navedenoj pritužbi pribavljeno je od Naslova očitovanje i dokumentacija, uz dodatno traženje dopune istog. Osim očitovanja nadležnog Centra za socijalnu skrb, te dodatnog očitovanja od 2.2.2012. pravobraniteljici je dostavljena i dokumentacija u kojem je:

- izvješće Policijske postaje od 3.12.2004. Centru za socijalnu skrb o pruženoj intervenciji u obitelji N., a po prijavi gđe N.N., u kojem Izviješću se navodi da je g. N.N. pod utjecajem alkohola istu vrijeđao i pokušao fizički i seksualno napasti, da je priveden uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, te traže postupanje Centra i žurno izviješće;

- izviješće Centra za socijalnu skrb od 7.3.2005. Policijskoj postaji N., u kojem se, između ostalog navodi da je gđa N.N. dana 17.11.2004. došla s djecom u Centar prijavljujući supruga za verbalnu i fizičku agresiju, ograničavanje kretanja, svojatanje svih materijalnih dobara koje su zajedno stjecali i dr., te da je priložila prijemni zapisnik Psihijatrijske bolnice i nalaz liječnika opće medicine. U istom se navodi da su 18.11.2004. supružnici bez poziva oboje došli u Centar, te pristali na odlazak u Savjetovalište CK, da je suprug pokrenuo postupak posredovanja radi razvoda braka, koji je okončao kao neuspio, da se gđa N.N. dana 2.12.2004. obratila podneskom Centru prijavljujući da je suprug zlostavlja na razne načine, da je pokušava prikazati bolesnom, a sve to u prisutnosti djece, a Centar je u postupku donošenja odluke o skrbi za djecu, izvršio psihologijsku obradu supružnika,  razgovarao s pedijatricom djece, te je procijenjeno da će odlučiti da djeca žive s majkom;

- Rješenje Prekršajnog suda od 18.1.2005.g. kojim se g. N.N. proglašava krivim za nasilje u obitelji,

- Izviješća Policijske postaje Centru za socijalnu skrb o pruženoj intervenciji u obitelji N. za razdoblje od 3.12.2004. (gore navedeno) do 30.8.2011. i to od 30.1.2006., 22.5.2006., 30.5.2006., 1.2.2007., 3.4.2007., 30.9.2008., 12.12.2008., 13.1.2010., 22.1.2010., 19.5.2010., 30.8.2011.

U dokumentaciji se  pored navedenog nalaze optužni prijedlozi i odluke sudova i to:

Optužni prijedlog ODO u N. od 22.8.2006. protiv g. N.N., rješenje Prekršajnog suda u Zaprešiću od 23.11.2007. o obustavi postupka protiv g. N.N. i gđe N.N., presuda Općinskog suda od 29.2.2008. kojom je g. N.N. proglašen krivim za kazneno djelo nasilničko ponašanje u obitelji, presuda Županijskog suda od 2.2.2009. o odbijanju žalbe g. N.N., dopis ODO od 31.5.2010. Centru, presuda Općinskog suda od 11.11.2010. kojom se gđa N.N. proglašava krivom za lažno prijavljivanje, dopis ODO od 24.8.2011. Centru o podnesenom optužnom prijedlogu protiv gđe N.N. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i mladeži-sprječavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe, rješenje Općinskog suda od 27.12.2010. kojim se određuje privremena mjera na 6 mjeseci da djeca žive s majkom, te presuda Općinskog suda od 21.12.2011. g. kojom se gđi N.N. i g. N.N. oduzima pravo da žive sa svojom djecom i da ih odgajaju, a djeca se povjeravaju na čuvanje i odgoj Kući N. za nezbrinutu djecu u N., do jedne godine.

U dostavljenoj dokumentaciji se nalazi i niz nalaza i mišljenja stručnjaka, odnosno institucija za razdoblje od kraja 2009. do rujna 2011.  pa tako:

Obavijest poliklinike za zaštitu djece od 10.12.2009. upućena Centru u kojoj navode da su gđa N.N. i g. N.N. uključeni u partnersku terapiju, a djeca u psihologijsko praćenje, Obavijest iste Poliklinike od 10.1.2010. Centru o sumnji na zdravstveno zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje djece od strane majke, Nalaz i mišljenje Poliklinike od 17.11.2010., Obavijest Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 28.2. 2011. upućene Centru, Dodatno mišljenje Poliklinike od 9.9.2011. upućeno Općinskom sudu, te Zaključci vještaka od 26.9.2011.

Dostavljena su i izvješća voditeljice nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi  za razdoblje od studenog 2010. do rujna 2011., kao i dvije obavijesti Osnovne škole za djecu i to od 17.2.2010. i 20.4.2011.

Pravobraniteljica je izvršila uvid i u dokumentaciju koju je pritužiteljica dostavila uz pritužbu, a dio te dokumentacije ne nalazi se u dostavljenoj dokumentaciji Centra za socijalnu skrb i to kako slijedi:

Izjava dr. N.N., pedijatrice djece od 9.3.2005. (da nije primjetila znakove zapuštenosti ili zlostavljanja djece), dopisa dr. N.N. Centru za socijalnu skrb od 29.8.2006., Povijest bolesti od 13.2.2008. za g. N.N. od Poliklinike, Pedagoško zapažanje OŠ od 14.3.2008. za mldb N.N., te od 25.11.2009. za mldb N.N., Opći psihijatrijski pregled za gđu N.N. od Centra za mentalno zdravlje u zajednici, Doma zdravlja od 10.11.2009., Očitovanje gđe N.N. od 17.12.2010. upućeno Općinskom sudu, Liječničko mišljenje dr N.N., psihijatrice od 16.11.2011. o prekidu sudjelovanja u zdravstvenom praćenju zbog pismenog prigovora oca djece, g. N.N.

Uvidom u navode iz pritužbe, oba očitovanja Centra za socijalnu skrb, te cjelokupnu dostupnu dokumentaciju Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova utvrdila je niz propusta u postupanju Centra za socijalnu skrb prema pritužiteljici, kao žrtvi nasilja u obitelji.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao neovisno tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova, prati, sukladno st.1. čl.22. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/2008), provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova.

Prema st.1.članka 7. Zakona o ravnopravnosti spolova izravna diskriminacija je svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

 „Nasilje nad ženama je spolno utemeljeno nasilje, koje je usmjereno protiv žena zato što su ženskog spola, te neproporcionalno pogađa žene, a uključuje djela ili pokušaje primjene fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja“ (Opća preporuka br. 19. iz 1992. godine Odbora UN za uklanjanje diskriminacije žena).

Vezano za obvezu prijavljivanja svakog saznanja ili zaprimanja dojave o obiteljskom nasilju, ista je određena i člankom 8.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, (NN 137/09,  14/10, 60/10), ali je  bila određena i Zakonom iz  2003. (NN 116/03) gdje je posebno naglašena obveza prijavljivanja nasilja u obitelji po kojem su zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji obvezni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, a osobe koje ne postupaju u skladu sa zadanim obvezama čine prekršaj.

Svako državno tijelo koje sudjeluje u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pružanju pomoći i zaštite osobama izloženim nasilju u obitelji dužno je postupati u skladu s aktivnostima određenim  Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (toč.4. Završne odredbe)

U 1. poglavlju u okviru obveza nadležnih tijela, u grupi B) nalaze se obveze centra za socijalnu skrb, od žurne i bez odgode prijave policiji svakog saznanja ili zaprimanja dojave o obiteljskom nasilju, izrade sl. bilješke, žurnog formiranja spisa, uspostavljanja što žurnijeg kontakta sa žrtvom, upoznavanja žrtve sa njenim zakonskim pravima, ovlastima centra, mjerama i radnjama koje će centar  poduzeti u daljnjem postupanju, izrade plana sigurnosti za žrtvu, zajedno sa žrtvom, posredovanja i pomoći žrtvi kod ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoći zastupanje, do upućivanja u odgovarajuće savjetovalište, a u svemu tome postupati sa osobitim senzibilitetom za problem obiteljskog nasilja, te o svakoj poduzetoj radnji u slučaju nasilja u obitelji izraditi službenu bilješku, izviješće ili zapisnik.

Prema dostavljenoj i dostupnoj dokumentaciji Pravobraniteljica zaključuje da je Centar za socijalnu skrb imao saznanja o nasilju g. N.N. prema gđi N.N., pa i u prisutnosti djece, još od 17.11.2004. kada je, prema navodima Centra u Izvješću od 7.3.2004. upućenog Policijskoj postaji (po zahtjevu policije), u Centar došla gđa N.N. prijavljujući supruga za verbalnu i fizičku agresiju, ograničavanje kretanja, svojatanje svih materijalnih dobara koje su zajedno stjecali i dr., te prilažući prijemni zapisnik PB i nalaz liječnika opće medicine.

Saznanje o nasilju Centar nije prijavio policiji ni tada niti bilo kada kasnije, na koji zaključak upućuje činjenica da o tome u dokumentaciji nema tragova.

U dokumentaciji se nalazi samo niz izviješća o intervencijama policije radi obiteljskog nasilja u razdoblju od 3.12.2004. do 30.8.2011.

Jedini navodi i podaci o nasilju koje je Naslov poslao policiji nalaze se u navedenom Izvješću Centra od 7.3.2005. koje je izrađeno po traženju Policijske postaje i to tek nakon gotovo 4 mjeseca od Izvješća policijske postaje od 3.12.2004. kojim se od Centra traži izviješće o poduzetom.

U dopunskom očitovanju Naslova od 2.2.2012. upućenog Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova opet se navode, osim gore navedenog Izvješća Centra po traženju policije, samo izviješća Policijske postaje o intervencijama u obitelji N., odluke sudova, te se zaključuje da iz svega navedenog nesporno proizlazi da se g. N.N. nasilnički ponašao prema gđi N.N., te je „za dokazano nasilje kažnjen po zakonu“.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ne razmatra u konkretnom slučaju postupanje nadležnog Centra za socijalnu skrb vezano za okolnosti kažnjavanja nasilnika prema zakonu na način na koji upućuje očitovanje Centra, jer nije ovlaštena utvrđivati da li je nasilnik odgovarajuće kažnjen ili nije.

Pravobraniteljica razmatra u okviru svoje nadležnosti da li je nadležni Centar za socijalnu skrb u konkretnom slučaju imao saznanja o nasilju u obitelji, te da li je vezano za to postupao sukladno obvezama iz postojećih propisa, prijavljujući žurno i bez odgode nasilje, te štiteći ženu izloženu obiteljskom nasilju pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja, odnosno da li nadležni Centar za socijalnu skrb propuštanjem činjenja svojih zakonskih obveza prema žrtvi obiteljskog nasilja istu nije zaštitio i pružio joj pomoć i podršku, te je time, osim što je ostavio u diskriminirajućem položaju izazvanom nasiljem i dodatno diskriminirao u odnosu prema počinitelju nasilja  u svim postupcima vezanim za roditeljsku skrb i druga prava.

Osim što Centar za socijalnu skrb nije odmah i bez odgode prijavio svako saznanje o nasilju g. N.N. prema gđi N.N., jer ni o jednoj prijavi Centra nema traga u dostavljenoj dokumentaciji, nije sukladno obvezama iz Protokola, odmah po saznanju ili zaprimanju dojave o obiteljskom nasilju žurno i bez odgode izradio službenu bilješku u koju će se unijeti podaci o žrtvi, počinitelju te počinjenom nasilju i žurno oformio spis, nije zajedno sa ženom žrtvom nasilja izradio plan njene sigurnosti, nije posredovao i i pomogao žrtvi nasilja kod ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć i zastupanje kod Hrvatske odvjetničke komore, nije joj dao informacije i savjete vezano za imovinu, nije pomogao i posredovao kod ostvarivanja prava na besplatnu zdravstvenu pomoć  i dr.

U dokumentaciji se ne nalaze sl. zabilješke, odnosno zapisnici iz kojih bi bilo vidljivo da su sa gđom N.N., žrtvom nasilja, kao i sa ostalim članovima obitelji obavljeni razgovori, vezano za saznanja o nasilju u obitelji.

Zakon o općem upravnom postupku koji se primjenjuje i na centre za socijalnu skrb kao pravne osobe s javnim ovlastima u čl.76. st.1. propisuje da se zapisnik sastavlja o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku, te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku.

Naime, usprkos izričitom traženju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova da Centar dostavi cjelokupnu dokumentaciju vezanu za nasilje u obitelji i navode pritužiteljice, u dostavljenoj dokumentaciji ne nalaze se nikakve zabilješke, odnosno zapisnici o razgovorima obavljenim sa strankama, ali ni odluke Centra za socijalnu skrb o skrbi za djecu, za vrijeme dok je Centra bio nadležan za donošenje tih odluka, nema rješenja o određivanju nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, upozorenja, mišljenja i nalaza stručnjaka u Centru, primjerice psihologa/inje i dr., dakle nema dokumentacije iz koje bi se moglo zaključivati o odlukama i postupanju Centra, na temelju čega su donesene te odluke, i s kakvim obrazloženjem, a sve u cilju zaključivanja o postupanju nadležnog Centra vezano za činjenicu postojanja nasilja u obitelji pritužiteljice.

Temeljem dostavljene dokumentacije Pravobraniteljica zaključuje da Centar nije usmjerio pozornost i provjerio okolnosti vezane uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, ranije nasilje i raniju izloženost žrtve nasilja i djece nasilju, jesu li nadležna tijela već postupala u slučaju nasilja u obitelji te u kojem opsegu, kao što nije vodio računa o zaštiti žrtve nasilja pred upravnim tijelom i odvojeno vodio razgovore, kao i uzimao izjave na zapisnik.

Centar nadalje nije, radi dodatnog utvrđivanja činjeničnog stanja izvidom i na drugi primjeren način žurno utvrdio relevantne činjenice razgovorom s obiteljskim liječnikom/com te ostalim osobama koje bi mogle dati valjanu obavijest o svim okolnostima počinjenog nasilja, a na takav zaključak upućuje dostavljena dokumentacija.

Ne ulazeći u ocjenu stručnosti dostavljenih nalaza i mišljenja stručnjaka i institucija, jer za isto Pravobraniteljica nije ovlaštena, ipak bi se uvidom u dostavljeno moglo zaključiti da je od prvog saznanja Centra za nasilje u obitelji gđe N.N., za koje postoji dokumentacija, dakle od 17.11.2004. pa do prvog  mišljenja, nalaza i sl. odgovarajućih stručnjaka ili institucija, dostavljenih od nadležnog Centra, dakle do 10.12.2009., do Obavijesti Poliklinike za zaštitu djece upućene Centru (u kojoj se navodi da su, sukladno zamolbi Centra za uključivanjem  djece u psihologijsko praćenje, gđa i g. N.N. uključeni u partnersku terapiju, a da će termini za psihologijsko praćenje djece biti dogovoreni sukladno tijeku partnerske terapije), prošlo skoro 5 godina.

Na pretpostavku da postoje i druga mišljenja stručnjaka ukazuju i navodi iz dostavljenih mišljenja, pa se tako u Nalazu i mišljenju vještaka prof.dr.sc. N.N. i prof. N. od 17.11.2010.g. upućenog Općinskom sudu navode da je po nalogu suda provedeno vještačenje (3.10.2006.), spominje se nalaz dr. N. od 19.6.2007., izjave pedijatra djece i voditeljice nadzora dane na ročištu kod suda 19.2.2008., upućivanje roditelja na partnersku terapiju kod dr. N., nadalje spominje se nalaz dr. N., mišljenje psihologa prof. N. od 23.10.2009., u kojem se prvi put spominje da je otac osuđeni nasilnik, te da treba spriječiti eskalaciju nasilja, navodi se nalaz psihijatra dr. N. iz Centra za mentalno zdravlje i dr.

Osim navedene dostavljene dokumentacije Pravobraniteljica je izvršila uvid i u gore navedenu dokumentaciju dostavljenu od pritužiteljice, od Izjave dječje pedijatrice od 9.3.2005., u kojem se navodi podobnost majke, Izviješća voditeljice nadzora za 12. mjesec 2005., u kojem se navodi da je g. N.N. vikao na nju preko telefona, navodeći da je „sasuo niz uvreda na račun gđe N.N., institucija i mene“, nakon čega je upao u njen ured, galamio i prijetio da će je „srediti“, te zaključuje da je g. N.N. osoba koja „manipulira situacijama i ljudima, a glavno oružje su mu prijetnje i zastrašivanja, što će činiti dok mu to institucije toleriraju.“, dopisa dr. N. Centru za socijalnu skrb od 29.8.2006., u kojem navodi da je g. N.N. sklon manipulaciji i vrijeđanju, a „u nakani da majku prikaže bolesnom psihički vrlo prodoran i vrlo agresivan, a da je gđa N.N. sustavno zlostavljana, naučena na pokornost i poniznost, te da je tek nedavno smogla snage mu se suprostaviti, da je gracilna intrapsihički, poštena izvorno i izrazito topla afektivno, ali da mnogima u nizu podataka djeluje neuvjerljivo i smeteno, da je u nepravednoj poziciji dovedena u nju manipulacijom bivšeg supruga, te da joj je neophodno pružiti svu podršku da zaštiti djecu od neumjerenih nakana bivšeg supruga, nadalje Liječničkog mišljenja dr. N. od 19.6.2007. o podobnosti majke čije „stabilno psihičko stanje želi remetiti jedino otac očekivano aktivnim uznemiravanjem i provokacijama“, kojeg „klinički doživljava izuzetno narcisoidnim i heteroagresivnim, zloćudnim spram djece“, do Mišljenja Centra za mentalno zdravlje u zajednici, Doma zdravlja od 10.11.2009., u kojem se navodi da je psihički status gđe N.N. uredan.

Iz kojih razloga Centar nema navedenu dokumentaciju, ili je nije smatrao potrebnom dostaviti, Pravobraniteljica ne može  zaključivati, ali se iz sadržaja tih nedostavljenih nalaza i mišljenja i druge dokumentacije, saznatih posredno, ili dostavljenih od same pritužiteljice, u kojima se u pravilu navodi nasilje oca, pa i prema stručnjacima (soc. radnica N.N., dr. N.N.), te pozitivna mišljenja o majci, gđi N.N., može zaključivati o osnovanosti navoda pritužiteljice da „nadležni Centar postupa pristrano, ne uzimajući u obzir činjenicu od suda utvrđenog nasilja u obitelji od strane njenog bivšeg supruga, čije nasilničko ponašanje se skriva, ignorira, a posljedice tog ponašanja prebacuju na nju, kao majku, tražeći samo na njenoj strani propuste i pogreške“.

Primjerice, u spisu nema tragova o reakciji i poduzimanju nadležnog Centra za socijalnu skrb vezano primjerice za navode iz Izvješća voditeljice nadzora N.N. o nasilju i prijetnjama g. N.N. njoj, kao službenoj osobi, a o razlozima takve „tolerancije“ institucije može se samo pretpostavljati, ali i zaključivati da je takvim postupanjem, odnosno ne postupanjem Centar za socijalnu skrb u konkretnom slučaju doveo gđu N.N. u bitno nepovoljniji položaj od njenog supruga koji je pravomoćno kažnjavan, i to kazneno i prekršajno, u svim postupcima i odlukama vezanim za njenu zaštitu i ostvarivanje prava.

Pravobraniteljica ukazuje da je  centar za socijalnu skrb ovlašten i na poduzimanje niza mjera i aktivnosti prema obiteljskom nasilniku, ukoliko to ocijeni potrebnim, tim više što istom nisu izrečene zaštitne mjere.

Nadalje, nije jasno inzistiranje Centra za socijalnu skrb na tretmanima djece i roditelja u Poliklinici za zaštitu djece, prije svega  zbog otpora pritužiteljice prema tretmanima u navedenoj Ustanovi.

Ovakvu situaciju djelatnici/e CZSS su bili dužni zapaziti i o njoj povesti računa, te zaštititi interes pritužiteljice prvenstveno kao žrtve nasilja, a zatim zaštititi i osigurati njen ravnopravan status u okviru brakorazvodne parnice koja obuhvaća i odlučivanje o tome s kime će živjeti mlljt. djeca pritužiteljice. U takvoj situaciji su djelatnici /ce CZSS dodatno viktimizirali pritužiteljicu, umjesto da je zaštite izborom druge odgovarajuće ustanove ili stručnjaka.

Pravobraniteljica nema ovlasti ocjenjivati kvalitetu i sadržaj optužnih akata, postupak njihovog donošenja, kao niti postupak odlučivanja o istima, pa tako g. N.N. nije izrečena niti jedna zaštitna mjera, no naglašava kako je notorna činjenica da žrtva i nasilnik ne trebaju i ne mogu sudjelovati u postupcima koji sliče ili predstavljaju medijaciju nakon počinjenog nasilja, pa čak niti u interesu zajedničke mldb. djece. Ukoliko je zatražen ili potreban ikakav tretman, psihološki, prije svega (prema žrtvi radi otklanjanja posljedica nasilja, a prema počinitelji radi promjene obrasca razmišljanja i ponašanja), kroz takav tretman prolaze, a što je i logično, žrtva i počinitelj sasvim odvojeno.

To je činjenica koju je nadležni CZSS mogao i morao znati, te sukladno tome i poduzeti radnje iz svoje ovlasti, osobito zato što se pritužiteljica evidentno opirala psihološkom vještačenju i tretmanu kod Poliklinike za zaštitu djece i omladine upravo zbog činjenice sudjelovanja njenog supruga u tim postupcima.

Pravobraniteljica ima potrebu ukazati na nespornu činjenicu da je isti Centar rješenjem Klasa: UP/XY od 17.3.2005. odredio da će djeca živjeti kod majke, dakle da je utvrdio da je podobniji roditelj, nakon čega se njen položaj i kao žrtve nasilja i kao majke pogoršavao do oduzimanja prava da živi s djecom i kažnjavanja.

Zbog načina na koji nadležni Centar u postupcima ne pridaje pažnju činjenici utvrđenog nasilja prema pritužiteljici, odnosno ignorira postojanje nasilja, ističući prava djece, Pravobraniteljica smatra potrebnim uputiti Centar na odredbe Obiteljskog zakona po kojima se i sama izloženost djece nasilju među odraslim članovima obitelji smatra zlorabljenjem ili grubim kršenjem roditeljske odgovornosti, zbog koje sud roditelja lišava prava na roditeljsku skrb, a nadležni centar poduzima sve iz svoje nadležnosti da zaštiti žrtve nasilja, pruži im pomoć i podršku u prevladavanju posljedica nasilja, te u ostvarivanju svojih prava.

Prema članku 114. stavku 2. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11) provođenje tjelesnog ili duševnog nasilja nad djetetom, uključujući i izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji, smatra se zlorabljenjem ili grubim kršenjem roditeljske odgovornosti zbog koje će sud u izvanparničnom postupku roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb.

Slična odredba bila je ugrađena i u Obiteljski zakon (NN 116/03), u kojem se, prema članku 114. određuje da će sud će u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb, a pod zlorabom ili grubom kršenjem roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava smatra se, između ostalog, slučaj kada roditelj provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, uključujući izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji.

Slijedom navedenog, i sama činjenica da je g. N.N. višestruko kažnjavan radi nasilničkog ponašanja u obitelji prema gđi N.N., ukazuje na sumnju u to da je nadležni CZSS iz za sada nepoznatih razloga, diskriminirao pritužiteljicu kao žrtvu obiteljskog nasilja u postupku u kojem se odlučuje o tome s kime će živjeti  djeca bračnog para N. Ovo  se tim više ukazuje kao neobjektivno postupanje, što je i samim djelatnicama CZSS bilo jasno da je g. N.N. sklon agresivnim ispadima, budući je takvo ponašanje demonstrirao u osobnom kontaktu s istima.

Nadalje, CZSS ne uzima u obzir ni da je pritužiteljica bila žrtva nasilja svog supruga, kojemu su posredno žrtve bila i njihova djeca, budući su bila prisutna istome, kao osnovu u prijedlozima sudu u postupcima donošenja sudskih odluka, čime u osnovi stavlja u isti položaj majku, koja je žrtva nasilja počinjenog pred djecom i oca koji je zbog počinjenog nasilja i pravomoćno kažnjavan. Ovakav stav, odnosno propuštanje CZSS da reagira, dovelo je pritužiteljicu u situaciju u kojoj  joj je kao ženi koja je žrtva nasilja u postupku donošenja odluke o tome s kime će živjeti zajednička djeca, oduzeto pravo da živi s djecom.

Pravobraniteljica ne osporava obvezu majke da omogući susrete i druženja djece s ocem u skladu s postojećim sudskim odlukama, kao i njeno pravo da pokrene postupke za donošenje novih odluka, ako nije zadovoljna postojećim.

Pravobraniteljica izražava zabrinutost time da nadležni Centar nije u pokušajima pritužiteljice da joj pomognu stručnjaci i ustanove u koje je imala povjerenja (pedijatrica djece, psihijatrica, Centar za mentalno zdravlje u zajednici, Doma zdravlja) prepoznao posljedice koje na žrtvu nasilja neosporno ostavlja nasilje u obitelji,  te u skladu sa činjenicom utvrđenog nasilja i svojim ovlastima poduzeo sve da žrtva nasilja  prevlada posljedice nasilja.

Kako pritužiteljica u pritužbi navodi  da se situacija naglo pogoršala nakon što se žalila na postupke Centra za socijalnu skrb i ponašanje stručne osobe koja provodi program nadzora nad roditeljskom skrbi nadležnom Ministarstvu, Pučkom pravobranitelju, Pravobraniteljici za djecu, Vladi Republike Hrvatske, medijima, jer je Centar za socijalnu skrb nakon toga protiv nje podnio kaznenu prijavu radi onemogućavanja provođenja programa nadzora nad roditeljskom skrbi, a Državno odvjetništvo pokrenulo kazneni postupak po toj prijavi, Pravobraniteljica ističe da ne može utvrđivati osnovanost tih navoda, ali ukazuje da se zbog nepoduzimanja ili neodgovarajućeg poduzimanja mjera i aktivnosti u zaštiti i potpori žrtvi nasilja, te u učincima takvog postupanja, odnosno neodgovarajućeg postupanja nadležnog Centra može prepoznati eventualna viktimizacija, te upućuje na odredbu članka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova po kojoj nitko ne smije trpjeti štetne posljedice zbog toga što je kao svjedok ili žrtva diskriminacije na temelju spola dao iskaz pred nadležnim tijelom ili upozorio javnost na slučaj diskriminacije.

U skladu s navedenim utvrđenim relevantnim činjeničnim stanjem i obrazloženjem propusta i pogrešaka u postupanju, odnosno nepostupanju Centra za socijalnu skrb u konkretnom slučaju, a sukladno svojim ovlastima iz članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), Pravobraniteljica upozorava Centar za socijalnu skrb da  u slučaju nasilja u obitelji gđe N.N. nije postupao sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, obzirom da  saznanja o nasilničkom ponašanju supruga g. N.N. prema gđi N.N. nije žurno i bez odgode, odmah po saznanju proslijedio nadležnim institucijama na daljnje postupanje.

Pravobraniteljica nadalje upozorava Centar za socijalnu skrb da u konkretnom slučaju u svom postupanju, davanju prijedloga i mišljenja, upućivanju supružnika i djece na vještačenja, tretmane i sl. nije uzimao u obzir činjenicu da je  g. N.N. pravomoćno kažnjavan radi kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, čime je doveo pritužiteljicu u nepovoljan položaj u odnosu  na istoga, te je  svojim nepoduzimanjem ili neodgovarajućim poduzimanjem radnji na koje je ovlašten zakonom radi zaštite pritužiteljice kao žrtve nasilja, jednako tretirao žrtvu i počinitelja nasilja, dovodeći time pritužiteljicu u neravnopravan položaj, koje postupanje je rezultiralo time da se ona stvarno našla u nepovoljnijoj poziciji kao žena-žrtva nasilja, budući je takvo postupanje CZSS dovelo do toga da mldb. djeca pritužiteljice ne žive više s njom.

Pravobraniteljica upozorava Centar za socijalnu skrb da nije reagirao na otpor pritužiteljice zbog dodatne traumatizacije time što je sudjelovala u tretmanu zajedno sa svojim suprugom, koji je prema njoj bio nasilan. U takvoj situaciji su djelatnici /ce CZSS dodatno viktimizirali pritužiteljicu, umjesto da je zaštite izborom druge odgovarajuće ustanove ili stručnjaka, te su time pritužiteljicu ostavili u nepovoljnijem, diskriminatornom položaju.

Pravobraniteljica nadalje daje preporuku Centru za socijalnu skrb Zaprešić da u konkretnom slučaju provede novi postupak psihološkog, a po potrebi i drugog  vještačenja  pritužiteljice, njenog supruga i njihove mldb. djece, pred drugom ustanovom i stručnim osobama, te nakon tako provedenog postupka, cijeneći činjenicu da je pritužiteljica žrtva nasilja svog supruga, donese preporuku nadležnom sudu o tome s kime će i kako će živjeti mldb. djeca, te na koji način će ostvarivati susrete i druženja s roditeljima.
 
Temeljem st. 2. članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova Centar za socijalnu skrb obvezan je u roku od 30 dana od primitka ove odluke izvijestiti Pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s obrazloženim upozorenjima i preporukom.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova