Opis slučaja 03-06/12-31 i 02-04/13-05 - Slučaj suspendiranog profesora sa Sveučilišta u Z.

Pravobraniteljica je zaprimila pritužbu od strane udruge civilnog društva na javni nastup sveučilišnog profesora koji je na javnoj tribini pred studentskim tijelom, koristeći se svojom znanstvenom titulom i nastupajući kao zaposlenik sveučilišta javno, jasno i izričito izražavao svoje osobne homofobne stavove odnosno načelo ravnopravnosti spolova i rodne jednakosti opisivao kao „nametanje nove ideologije koja je sastavni dio ideologije kulture smrti“. Pravobraniteljica je na takav govor reagirala javnim upozorenjem u kojem je sporni govor jasno okarakterizirala homofobnim govorom zasnovanim na predrasudama o osobama istospolne orijentacije. Štoviše, Pravobraniteljica je upozorila da s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o zaposleniku sveučilišta koje predstavlja tijelo s javnim ovlastima koji je pred studentskim tijelom nastupio upravo u tom svojstvu te nije naglasio kako se radi o isključivo osobnim stavovima (koji nisu vezani uz njegovu akademsku poziciju), takav govor predstavlja kršenje zabrane diskriminacije temeljem spolne orijentacije propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova. U međuvremenu, profesor I.P. sa Sveučilišta u Z. suspendiran je od strane Sveučilišta. Profesoru je zbog kršenja općih akata Sveučilišta u smislu promoviranja diskriminirajućih stavova na temelju spolne orijentacije Sveučilište 9.11.2012. izreklo opomenu, a zbog opetovanih radnji pokrenut je stegovni postupak zbog teške povrede radne dužnosti te je profesor do okončanja postupka privremeno udaljen s radnog mjesta. Radi se o javnim izjavama profesora u kojima istospolnu orijentaciju uspoređuje s kaznenim djelima kao što su pedofilija, incest i zoofilija te izjave o rodnoj ravnopravnosti kao dijelu „kulture smrti“ i njenim izjednačavanjem s totalitarističkim režimima. Nakon okončanja postupka, 16.4.2013. ukinuto je udaljavanje s radnog mjesta te mu je izrečena opomena zbog teške povrede radne dužnosti, i to zbog nepoštivanja općih akata Sveučilišta i nedoličnog ponašanja koje nanosi štetu ugledu Sveučilišta. Po općem aktu Sveučilišta o stegovnoj odgovornosti radnika, opomena se izriče samo za lake povrede radne dužnosti.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Pravobraniteljica je od Sveučilišta zatražila dokumentaciju vezanu za taj slučaj te očitovanje o neusklađenosti izrečene mjere i sankcije za tu mjeru. Sveučilište je dostavilo traženo u kojem navodi da je svjesno neusklađenosti između optužbe i kazne, ali je zauzelo takav stav zbog toga što nije uvijek nužno za težu povredu izreći isto takvu mjeru te da se okolnosti svakog slučaja vrednuju ponaosob, pa se može dogoditi da se utvrde bilo olakotne ili otegotne okolnosti koje bi prevagnule u izboru kazne. Pravobraniteljica je zatražila dodatno očitovanje u vidu spomenutih olakotnih okolnosti koje su uvjetovale neusklađenost kazne s mjerom te dokumentaciju o ranije izrečenoj opomeni profesoru. Sveučilište je dostavilo traženo u kojem navodi da je što se tiče olakotnih okolnosti riječ o profesorovom do tada uzornom ponašanju prema studentima i nastavnicima, o njegovoj isprici Upravi Sveučilišta te da je naknadno zauzet stav da je suspenzija s radnom mjesta bila preoštra mjera te ne postoji opasnost od ponavljanja djela. Pravobraniteljica je utvrdila da Sveučilište nije postupilo sukladno odredbama vlastitog općeg akta o stegovnoj odgovornosti radnika, s obzirom da je za izrečenu mjeru teške povrede radne dužnosti izrečena kazna predviđena za lake povrede radne dužnosti, te je Sveučilištu uputila upozorenje i preporuku. Pravobraniteljica upozorava da u pogledu opravdanosti olakotnih okolnosti one nisu utvrđene, s obzirom da opće uzorno ponašanje profesora nije povezano s njegovim postupcima zbog kojih mu je izrečena stegovna mjera, da se isprika Sveučilištu ne nalazi u dostavljenoj dokumentaciji, a iz onoga što se može pronaći u medijima proizlazi da se izražavanje žaljenja ne odnosi na ono za što je okrivljenik kažnjen, te da iz cjelokupne dokumentacije nije vidljivo da je suspenzija s radnog mjesta bila preoštra mjera. Štoviše, prisutna je otegotna okolnost u vidu ranije izrečene opomene, iz čega je razvidno da sankcija nije imala utjecaja na okrivljenika. Stoga proizlazi da je profesoru opravdano izrečena stegovna mjera teške povrede radne dužnosti te da je neopravdano izrečena mjera opomene predviđena za lake povrede radne dužnosti. Pravobraniteljica napominje da svaka osoba mora biti svjesna posljedica ukoliko u svoj javnom govoru promovirajući diskriminatorne stavove povrijedi prava bilo koje osobe ili društvene skupine, a posebnu težinu u ovom slučaju daje položaj okrivljenika kao uglednog člana akademske zajednice te velika medijska popraćenost njegovih izjava. Pravobraniteljica također naglašava da smatra vrlo zabrinjavajućim izjave profesora o rodnoj ravnopravnosti kao dijelom „kulture smrti“ i njezinim izjednačavanjem s totalitarističkim režimima kao što su fašizam i komunizam. Slijedom navedenog, Pravobraniteljica je Sveučilišnom savjetu Sveučilišta dala preporuku da sukladno svojim ovlastima ponište odluku o opomeni te ponovi stegovni postupak kako bi se okrivljeniku izrekla odgovarajuća kazna prema važećim odredbama. Na upozorenje i preporuku Savjet Sveučilišta je zaključio da ne nalazi nepravilnosti u radu Sveučilišta, niti smatra da bi se odluka o opomeni trebala poništiti, a stegovni postupak ponoviti. Slijedom toga, Pravobraniteljica je zatražila očitovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o tome namjerava li Ministarstvo poduzeti određene aktivnosti vezane za ovaj slučaj sukladno nadležnosti Ministarstva da provodi upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata visokih učilišta. Ministarstvo se očitovalo da u predmetnom slučaju nije nadležno pozivajući se na poštivanje autonomije Sveučilišta.