Opis slučaja 01-03/11-21

Pravobraniteljici se obratila V.R. iz V.G. i navela kako je zaposlena kod A.M. d.o.o na mjestu glavne urednice izdanja G. te da je kao ženu diskriminira direktor izdanja M.T. za tzv. „muški lifestyle segment“ u koji spadaju G. i N.G. Navodi kako je glavni urednik N.G. H.P. za rad jednake vrijednosti više plaćen premda su G. i N.G. ekvivalentni kao znanstveno – popularni časopisi, da su ona i H.P. jednake stručne spreme, jednake odgovornosti u izdavanju časopisa, te da se u radu služe  jednakim vještinama, ali da pritužiteljica ima manji broj zaposlenika u svojoj redakciji te manji proračun za vanjske suradnike, zbog čega nužno ima više posla, ali i veću odgovornost u odnosu na odgovornost glavnog urednika N.G. Dalje navodi da je H.P., dok  redakcije G. i N.G. nisu fizički ujedinjene, imao svoj ured jer je „gospodin u godinama“, dok ga pritužiteljica nije imala. Smatra da je diskriminirana zbog toga što djeluje „kao balavica“, jer je niska i mršava, i djeluje dosta mlađe nego što izgleda, ne nosi kostime, te radi svoj posao bez ikakvih prigovora i protivljenja svom nadređenom. Smatra da je krajnji cilj poslodavca da joj da otkaz ili da ju prisili da otkaz da svojevoljno. Iz tih je razloga poslodavcu podnijela pritužbu radi zaštite dostojanstva, koja je odbijena kao neosnovana, te smatra da taj postupak nije valjano proveden i da se zbog cijele situacije nalazi u lošem zdravstvenom stanju.

PODUZETE MJERE I ISHOD: Nakon provedenog postupka, pravobraniteljica je utvrdila kako je  AM d.o.o. izdavač nekolicine časopisa kod kojeg postoji 17 redakcija. U njih 4 su glavni urednici muškarci, a 13 glavnih urednica su žene. Prosječna plaća žena glavnih urednica je, prema dostupnim podacima, gotovo jednaka prosječnoj plaći muškaraca glavnih urednika, time što je plaća glavne urednice najprodavanijeg časopisa 60% veća od plaće glavnog urednika drugog najprodavanijeg časopisa. Od 17 urednika/ca vlastiti ured imaju samo 3 glavne urednice, stoga se ne može zaključiti da bi diskriminirao žene kao glavne urednice, budući da ih očito zapošljava u znatno većem broju, samo glavne urednice imaju svoj urede, a po prosječnoj visini plaća izjednačene su sa muškarcima na istoj poziciji. U zadnje tri godine časopis N.G. je postizao veće naklade i veći prihod nego časopis G. Navedeno je rezultat odnosa ponude i potražnje na tržištu. Činjenica je da je svaki glavni urednik/ca, pa tako i pritužiteljica, prilikom zasnivanja radnog odnosa za svoje uredničko mjesto pregovarao/la sa poslodavcem AM.d.o.o. o uvjetima zapošljavanja i rada, te stupio/la na radno mjesto i preuzeo/la rizike koje navedeno radno mjesto nosi, a koji prvenstveno mogu proizaći iz plasmana određenog časopisa na tržištu. Pravo je poslodavca da sa svakim radnikom ugovori sadržaj ugovora o radu sukladno pojedinim osobinama zaposlenika, kao što su specifično znanje i radno iskustvo, radni staž i sl., koji mogu utjecati na visinu plaće. Slijedom navedenog, pravobraniteljica je zaključila da pritužiteljica kao glavna urednica časopisa G., kojemu je srodan časopis N.G., i s čijim glavnim urednikom se uspoređuje, nisu ostvarili jednake rezultate u prodaji časopisa, pa se tako ne može govoriti niti o ostvarenju jednake koristi od tih rezultata, koja bi se izražavala kroz jednaku plaću, jednaki broj  suradnika/ca u redakciji, te prava na zasebni ured. Pravobraniteljica smatra da je odnos poslodavca prema pritužiteljici  odraz  rezultata poslovanja u tržišnim uvjetima, te da nije nezakonit sa stajališta Zakona o ravnopravnosti spolova. U okolnostima recesije, uglavnom svi poslodavci  nužno posižu za nepopularnim mjerama  radi smanjenja troškova, kojima je svrha ili očuvanje visine dosadašnjeg profita u tržišno nepovoljnijoj situaciji ili očuvanje poslovanja same tvrtke. Legalna logika poslodavca je da štedi u onim dijelovima svog poslovanja koje mu donose manji prihod, a to je u ovom slučaju, u komparaciji sa N.G., bio časopis kojem je pritužiteljica bila  glavna urednica, time što je i redakciji N.G. smanjen broj radnika/ca. Osim toga, jedna od odlučujućih činjenica je da je pritužiteljici, koja kao glavna urednica G. radi od 2005., tri puta povećavana plaća u razdoblju od 2005.-2008., da se na diskriminatorno postupanje poslodavca nije prituživala sve do početka  2010., odnosno sve  do zamaha globalne ekonomske  krize, tijekom koje je tvrtka A.M.d.o.o. ukinula pojedine redakcije, smanjivala plaće i broj zaposlenih osoba, a koje je u ime poslodavca za G. i N.G. provodio upravo direktor M.T. Utvrđeno je i da su plaće u jednakom postotku smanjene i pritužiteljici i H.P. Stoga pravobraniteljica smatra kako bi poslodavac jednako postupao prema pritužiteljici i da se ne njenom radnom mjestu našao muškarac, te da pritužiteljica nije bila diskriminirana temeljem spola.