Opis slučaja 01-03/12-039 - Trudnoća i materinstvo

Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova obratila se N.N. s pritužbom na Naslov kao poslodavca zbog diskriminacije temeljem spola, odnosno trudnoće i materinstva. U pritužbi navodi da je u 12. mjesecu 2011. po natječaju Naslova za ravnatelja/icu Studentskog centra (dalje u tekstu: SC) dobila Odluku da je izabrana, dala otkaz na poslu u banci gdje je imala ugovor na neodređeno vrijeme, te potpisala s SC ugovor o radu na određeno vrijeme, na razdoblje od 4 godine. Navodi nadalje da je u trenutku potpisivanja ugovora na sjednici Upravnog vijeća predsjednica istog pročitala tužbu bivšeg ravnatelja u kojoj je naveo da ona nema traženo radno iskustvo od 3 godine, zbog korištenja rodiljnog dopusta, kao i da ne ispunjava uvjet obavljanja poslova sa VSS, a da je, nakon njenog pojašnjenja, predsjednica Upravnog vijeća zaključila da su njegovi prigovori neosnovani, te da se ugovor može potpisati. Navodi da je 3 dana od potpisivanja ugovora o radu došao inspektor rada, uzeo svu dokumentaciju, te nakon tjedan dana obavijestio sve dionike da je SC pogriješio u raspisivanju natječaja, jer nije tražio 3 godine radnog iskustva na rukovodećim poslovima, a predmet je poslan na sud u N. Pritužiteljica u pritužbi nadalje navodi da je Upravno vijeće SC u novom sastavu na sjednici od 25.4.2012. poništilo natječaj, te donijelo odluku o njenom razrješenju. Ponudili su joj da bude imenovana za v.d. ravnateljicu, dali joj jedan dan za odluku, ali da je ona, zbog doživljenog šoka završila kod liječnika, odnosno na bolovanju, te joj je nakon par dana dostavljen Otkaz ugovora o radu.

Pritužiteljica smatra da SC nije trebao donositi navedenu odluku pozivajući se na mišljenje inspektora, koji to u svom nalazu nije ni tražio, a da u međuvremenu nisu okončani sudski postupci, te traži zaštitu zbog diskriminacije temeljem trudnoće i materinstva.

Postupajući po pritužbi Pravobraniteljica je od SC pribavila očitovanje i dokumentaciju. Iako je Pravobraniteljica zahtjevom od 25.5.2012. od SC-a tražila cjelokupnu dokumentaciju, bez obzira na stupanj tajnosti, a dobila samo dio, zahtjev se neće ponoviti iz razloga što je pritužiteljica uz pritužbu dostavila brojnu dokumentaciju.

Nadalje, Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova obratila se gđa N.N. početkom 2012. zamolbom za davanjem mišljenja vezano za pitanje da li se vrijeme provedeno na bolovanju radi komplikacija u trudnoći, kao i vrijeme provedeno na rodiljnom dopustu  ubraja u radno iskustvo, o čemu je Pravobraniteljica dala svoje mišljenje.
 
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao neovisno tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova, sukladno stavku 1.članka 22. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/2008), prati provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, sukladno stavku 2. članka 22. Zakona o ravnopravnosti spolova razmatra slučajeve kršenja načela ravnopravnosti spolova, slučajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su počinila tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe.

Diskriminacija na temelju spola označava, sukladno stavku 1. članka  6. Zakona, svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života.

Nadalje stavkom 2. članka 6. istog Zakona zabranjuje se diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa, a nepovoljno postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom.

Pravobraniteljica izražava zabrinutost načinom tumačenja radnog iskustva vezano za prava trudnica i majki, ne samo SC-a već i ostalih institucija uključenih u rješavanje navedenog problema, što ukazuje ne samo na nepoznavanje već i na nerazumijevanje propisa o ravnopravnosti spolova, kao i načela na kojima su doneseni.

Pravobraniteljica pri tome ukazuje na činjenicu da se u primjeni odredaba Zakona o ravnopravnosti spolova radi o organskom zakonu, dakle zakonu koji je po svojoj obveznosti primjene iznad zakona koji to nisu.

Isto tako Pravobraniteljica ističe da radno pravni zakonski korpus sadrži poseban skup mjera kojima je cilj zaštititi materinstvo i majčinstvo, a kako je majčinstvo imanentno samo ženama, nesporno je da se u tom smislu štite žene.

Pravobraniteljica stoga upućuje Naslov da se zaštita ostvaruje kroz opću zaštitu ljudskih prava i posebnu zaštitu prava žena.

Naime, europski propisi, kao i propisi Republike Hrvatske polaze od činjenice da formalna ravnopravnost spolova na razini propisane jednakosti nije dovoljna da se riješi stvarna nejednakost žena u praksi, pa se posebnom zaštitom žena određuju situacije u kojima treba dati posebna prava ženama u odnosu na muškarce.

Prema čl. 9. Zakona o ravnopravnosti spolova posebne mjere usmjerene zaštiti žena, osobito u vezi s trudnoćom i materinstvom, ne smatraju se diskriminacijom.

Te posebne mjere, tzv. pozitivna diskriminacija, nisu diskriminirajuće prema muškarcima, jer imaju za svrhu uspostavljanje ravnoteže, ubrzavaju postizanje ravnopravnosti žena, a  koriste se za zaštitu specifičnih interesa žena, posebice s obzirom na trudnoću, porod i razdoblje nakon poroda, odnosno zaštitu materinstva, u razumijevanju materinstva kao društvene funkcije.

Postupajući u okviru svoje nadležnosti Pravobraniteljica nije razmatrala  pravilnost postupaka, valjanost ili istinitost dokumenata koje je pritužiteljica dostavila SC-u u postupku izbora, sadržaj i valjanost inspekcijskog nalaza, a osobito ne postupke i odluke suda, već je u skladu sa svojim ovlastima utvrđivala  da li je SC svojim postupcima i odlukama pritužiteljicu diskriminirao na temelju spola, odnosno u konkretnom slučaju da li je nepovoljno postupao prema istoj na osnovi trudnoće i materinstva, što se prema  stavku 2. članka 6. Zakona o ravnopravnosti spolova zabranjuje i smatra diskriminacijom na temelju spola.

Na temelju relevantnog činjeničnog stanja Pravobraniteljica je utvrdila da je problem nastao kada je ukazano na činjenicu da je pritužiteljica u okviru ostvarenog radnog staža od 3 godine i 4 mjeseca jedno vrijeme provela na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, a jedno vrijeme na rodiljnom dopustu, koje vrijeme joj se ne priznaje u potrebno radno iskustvo.

Pravobraniteljica ne osporava činjenicu da se prema propisima koji reguliraju radno pravno zakonodavstvo pojmovi radnog staža i radnog iskustva međusobno razlikuju, da se pojam radnog staža prihvaća  kao vrijeme provedeno u radnom odnosu, kao i vrijeme obavljanja samostalne djelatnosti, a da se pod radnim iskustvom najčešće  smatra  iskustvo ostvareno u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci, nakon stjecanja te stručne spreme, pri čemu za stjecanje istog  nije  nužno zasnivanje radnog odnosa.

Kako je Pravobraniteljica ovlaštena i dužna postupati prema Zakonu o ravnopravnosti spolova sukladno zahtjevima koji proizlaze iz antidiskriminacijskih jamstava propisanih navedenim Zakonom, zaključila je da je takvim tumačenjem radnog iskustva, odnosno ne priznavanjem pritužiteljici vremena provedenog na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, te dijela vremena provedenog  na rodiljnom dopustu u radno iskustvo, ista diskriminirana po spolu.

Europski sud pravde je još prije dva desetljeća u odluci u predmetu Dekker (Predmet C-177/88 Elisabeth Johanna Pacifica Dekker v Stichting Vormingscentrum voor Jong Volwassenen (VJV-Centrum) Plus (1990) I-03941) zauzeo jasno stajalište kako je nepovoljno postupanje temeljem trudnoće oblik spolne diskriminacije zato jer takvo postupanje proizvodi nepovoljne učinke isključivo za žene. Stoga svaka odluka kojom je osobi uskraćena neka korist kojoj bi ta osoba imala pristup da nije trudna predstavlja diskriminaciju temeljem njenog spola.

Vrijeme provedeno na bolovanju radi komplikacija u trudnoći mora se ubrajati  u radno iskustvo kada se radno iskustvo koristi kao jedan od kriterija zapošljavanja i napredovanja.

Budući da odluka SC da se pritužiteljici ne prizna vrijeme provedeno na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, kao i dio vremena na rodiljnom dopustu u radno iskustvo, ima nepovoljne učinke za istu zbog same činjenice da je žena, (jer nepovoljno postupanje prema ženama temeljem trudnoće proizvodi nepovoljne učinke samo za žene), iz tog razloga je Pravobraniteljica zaključila da se u ovom konkretnom slučaju radi o diskriminaciji na temelju spola.

Suprotno stajalište dovelo bi trudnice u nepovoljniji položaj o pogledu pristupa, odnosno mogućnosti profesionalnog napredovanja na tržištu rada isključivo zbog činjenice da su odlučile roditi. Takva praksa predstavlja diskriminaciju žena temeljem njihova spola.

Ovakvim tumačenjem zabrane diskriminacije iz članka 6. Zakona o ravnopravnosti spolova promiču se ciljevi navedeni u članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova prema kojem ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Uporište za ovakvo tumačenje nalazi se i u članku 69. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11), po kojem se određuje pretpostavka rada u punom radnom vremenu na način da je u slučaju kada je za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom važno prethodno trajanje radnog odnosa, razdoblja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, smatrat će se radom u punom radnom vremenu.

Temeljem navedene zakonske presumpcije rada u punom radnom vremenu vrijeme provedeno na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći ubraja se u radno iskustvo i u slučajevima kada se kod natječaja radno iskustvo, a ne samo radni staž, postavlja kao jedan od uvjeta.

U odnosu na vrijeme provedeno na rodiljnom dopustu, odnosno roditeljskom dopustu, a uvažavajući gore navedeno stajalište prema kojem nepovoljno postupanje temeljem trudnoće i materinstva predstavlja diskriminaciju žena temeljem njihove spolne pripadnosti, treba razlučiti dvije različite situacije i to dio rodiljnog dopusta koje mogu koristiti samo žene, majke, dakle koji je mandatoran za žene, te dio roditeljskog dopusta koji mogu koristiti i muškarci, očevi.

U pogledu dijela rodiljnog dopusta koji je mandatoran za žene koje su rodile vrijeme provedeno na tom dijelu rodiljnog dopusta treba se  ubrajati  ne samo u radni staž, već i u radno iskustvo, kada se radno iskustvo koristi kao jedan od kriterija zapošljavanja i napredovanja.

Suprotno stajalište dovelo bi žene na temelju materinstva u nepovoljniji položaj o pogledu pristupa odnosno mogućnosti profesionalnog napredovanja na tržištu rada  isključivo zbog činjenice da su odlučile roditi. Takva praksa predstavlja diskriminaciju žena temeljem njihova spola.

Uporište za ovakvo tumačenje nalazi se i u gore navedenim odredbama  članka 69. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11).

U pogledu korištenja  dijela roditeljskog dopusta, koji mogu koristiti i muškarci, u slučaju da se vrijeme provedeno na tom dijelu rodiljskog dopusta ne ubraja u radno iskustvo, ne bi se radilo o izravnoj diskriminaciji temeljem spola.

Kako se u Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost za 2010. godinu nalazi podatak da je roditeljski dopust koristilo samo 2% muškaraca, to upućuje na  zaključak da bi se u ovakvoj pravno dvojbenoj situaciji daleko češće mogle naći žene.

U tom slučaju radilo bi se o neizravnoj diskriminaciji, koja prema stavku 2. članka 7. Zakona o ravnopravnosti spolova postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednog spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim u slučaju ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna.

Pravobraniteljica nije utvrđivala izračune vremena koje je pritužiteljica provela na bolovanju radi komplikacija u trudnoći, kao i vremena provedenog na rodiljnom dopustu, odnosno da li bi u slučaju priznavanja tog vremena u radno iskustvo prema gore navedenim propisima i antidiskriminacijskim jamstvima, pritužiteljica ispunjavala uvjete iz natječaja koji se odnose na tražene najmanje 3 godine radnog iskustva na poslovima VSS.

Slijedom navedenog, a postupajući u okviru svojih ovlasti Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u p o z o r a v a Studentski centar u N. da je odlukom kojom se pritužiteljici ne priznaje vrijeme provedeno na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, kao i dio vremena na rodiljnom dopustu, u radno iskustvo, kao jedan od kriterija zapošljavanja, istu diskriminirao temeljem spola, a  sukladno stavku 2. članka 6. Zakona o ravnopravnosti spolova.
 
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova  u p o z o r a v a  Veleučilište u N., Studentski centar u N. da nije postupio po zahtjevu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o dostavi informacija i cjelokupne dokumentacije, čime je  izravno prekršio odredbu stavka 3. članka 23. i stavka 1. članka 25. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/2008).

Pravobraniteljica daje p r e p o r u k u Veleučilištu u N., Studentski centar u N. da odmah preispita svoje razumijevanje ravnopravnosti spolova i postupa u konkretnom slučaju i u svim sličnim slučajevima prema ženama po postojećim propisima.

Temeljem st. 2. članka 23. Zakona o ravnopravnosti spolova Veleučilište u  N., Studentski centar u N. obvezan je u roku od 30 dana od primitka ove odluke izvijestiti Pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s obrazloženim upozorenjem.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova