Radionica „Poticanje medijske pismenosti na temu rodne ravnopravnosti i borbe protiv rodnih stereotipa u medijima“

09 Lipanj 2015

polazniceweb Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić izlagala je na radionici pod nazivom „Poticanje medijske pismenosti na temu rodne ravnopravnosti i borbe protiv rodnih stereotipa u medijima“ koju je Vijeće za elektroničke medije organiziralo za novinare/ke i urednike/ce radija i televizije, a koji se natječu za sufinanciranje sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Radionicu je otvorila ravnateljica Agencije za elektroničke medije i predsjednica Vijeća Mirjana Rakić, a uvodnu riječ o radu Fonda dala je Gordana Simonović, članica Vijeća.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić predstavila je ukratko nadležnosti i aktivnosti institucije Pravobraniteljice te objasnila zbog čega se pravobraniteljica za ravnopravnost spolova bavi medijima i medijskom pismenošću. Naglasila je da se instituciji Pravobraniteljice obraćaju i žene i muškarci, da se pritužuju na diskriminaciju u različitim područjima, da se provodi jednaki ispitni postupak. Objasnila je da ravnopravnost spolova nije isključivo zaštita ljudskih prava žena, već da se aktivnosti temelje na zaštiti prava onih osoba koje su više diskriminirane, a u većini područja to su žene (značajna podzastupljenost u političkom i gospodarskom odlučivanju, feminizacija zanimanja na nižim razinama, horizontalna i vertikalna segregacija temeljem spola, diskriminacija žena temeljem trudnoće i majčinstva, ogroman postotak (70-80%) žrtava obiteljskog nasilja, u 100% slučajeva na uznemiravanje i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu pritužuju se žene, jaz u plaćama (žene su plaćene 10% manje za rad iste vrijednosti), žene čine većinu onih koje rade na određeno vrijeme itd.). Pritužbe pravobraniteljici pokazuju da diskriminaciju temeljem spola trpe i muškarci i to najviše u području roditeljske skrbi (kada nakon rastave centri za socijalnu skrb donose odluku s kim će dijete živjeti, uglavnom se favoriziraju majke), u području zapošljavanja (kada se žele zaposliti u tzv. „ženskim zanimanjima“ kao što su odgojitelji u vrtiću, socijalni radnici, krojači u salonima, knjigovođe i sl.) te u području medija gdje smatraju da ih vrijeđaju pojedine reklame. Pravobraniteljica je spomenula i EU Progress projekt „Stakleni labirint“ koji provodi sa projektnim partnerima vezano za povećanje zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama te pokazala primjere medijskog načina izvještavanja o nasilju nad ženama, kao i uvredljivog, ponižavajućeg i omalovažavajućeg načina prikazivanja uglavnom žena u medijskim sadržajima. Na kraju je naglasila nekoliko općenitih smjernica za novinare/ke u cilju izbjegavanja rodnih stereotipa u medijima.

Melita Mulić, saborska zastupnica i članica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora govorila je o zakonodavnom okviru, institucionalnim mehanizmima i strateškom okviru, odnosno uključivanju rodne dimenzije u javne politike RH.

Amina Lemrini Elhouahabi, predsjednica Visokog vijeća za audiovizualnu komunikaciju Kraljevine Maroka govorila je o zakonodavnom okviru koji se odnosi na medijske regulatore, normativnom referencijalnom okviru koji obuhvaća CEDAW konvenciju, Bečku platformu iz 1993., Pekinški plan djelovanja iz 1995., Peking +20, Preporuku Vijeća ministara o jednakosti žena i muškaraca 2013., Strategiju Vijeća Europe o jednakosti muškaraca i žena 2014.-2017. i dr. Naglasila je kako je usprkos brojnih dokumenata koji uključuju načela i odredbe o ravnopravnosti spolova u 20 godina od Pekinškog plana djelovanja došlo do vrlo malo značajnih pomaka u odnosu na ravnopravnost spolova u medijima. Najveći problem leži u pomirenju dvije slobode: slobode izražavanja u medijima s jedne i poštivanja načela ravnopravnosti spolova i ne narušavanja ljudskog dostojanstva tj. ne prikazivanja osoba na uvredljiv, omalovažavajući i ponižavajući način. Neprekidno se govori o poboljšanju slike žena u medijima, ali zapravo bi se trebalo govoriti o osmišljavanju nove paradigme temeljene na ravnopravnosti spolova i jednakog poštivanja i muškaraca i žena. Stereotipi doprinose diskriminaciji, a diskriminacija je temelj nasilja, stoga je borba protiv stereotipa ujedno i borba protiv diskriminacije i nasilja.

Carmen Morillo, koordinatorica MNRA studije, članica Audiovizualnog vijeća Andaluzije govorila je o rezultatima istraživanja temeljenog na provedbi projekta platforme Mediteranske mreže regulatornih tijela te o primjerima iz prakse u Andaluziji. Naglasila je kako rad regulatornih tijela itekako može utjecati na medije koji mogu usporavati ili ubrzati promjene koje su neophodne za postizanje pune ravnopravnosti spolova. Istaknula je kako ravnopravnost spolova nije ekskluzivno načelo javnog života i odnosa muškaraca i žena u područjima javnog života, već da načela ravnopravnosti moraju prožimati i privatni život te da stereotipi i seksizam nemaju jedan jedini uzrok. Navela je primjer iz Španjolske gdje su žene u medijima gotovo nevidljive - svega 2% intervjuiranih su sportašice, što je u suprotnosti sa stvarnošću u kojoj ima 22% žena koje se bave sportom. Mnogi sportovi kojima se bave žene potpuno su izostavljeni iz medija dok muški nogomet ima monopol. Gđa Morillo govorila je i o analizi reklama te razvijanju metodologije praćenja. U Španjolskoj su određene reklame zabranjene (npr. reklamiranje ženskih cipela na odrezanim nogama). Analizirali su i stereotipe u reklamama (2014. čak 87% reklama za dječje igračke i 79% za proizvode za čišćenje temeljilo se na spolnim stereotipima). Naglasila je kako kao regulatorno tijelo koje pregovara s medijima nastoje nagovoriti medije da kroz samoregulaciju sami reguliraju probleme stereotipa i seksizma, no ukoliko oni to odbiju, traže izmjene zakona i sankcije koje nisu samo ekonomske. Na primjer, jedna od sankcija je i javna isprika koja pojedinim medijima teže pada od plaćanja globe.

Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e. i regionalna koordinatorica Global Media Monitoring Projekta (GMMP) dala je kratak prikaz projekta koji se od 1995. godine provodi u velikom broju zemalja u razmaku od 5 godina, a u kojem se jedan dan u godini monitoriraju svi mediji na način da se broji koliko puta se spominju, citiraju, intervjuiraju žene i muškarci, ali i na koji način - radi li se o izravnim ili suptilnim stereotipima te radi li se o člancima kojima nedostaje rodna perspektiva tzv. „missed opportunities“. 1995. u GMMP-u je sudjelovala 71 zemlja i u vijestima se pojavljivalo svega 17% žena (usprkos 43% novinarki), 2000. sudjelovalo je 70 zemalja - bilo je 18% žena, povećanje od 1%, što bi značilo da ako se nastavi sličan trend, žene bi jednaku vidljivost s muškarcima u medijima postigle za 160 godina. 2010. postotak je bio 28%. Prikazani su i primjeri iz medija iz kojih je jasno vidljiva razlika u prikazivanju žena i muškaraca.

Radionica je pokazala da gotovo da i ne postoje razlike između zemalja u načinu na koji mediji prikazuju žene. Pravobraniteljica je u svom izlaganju istaknula rezultat istraživanja naslovnica 9 portala koje je provela u 2012. koji pokazuju da se o ženskom sportu govori u svega 6% članaka, a ekipni ženski sport u 9 članaka od 1.510. Sličan rezultat, tj. „nevidljivost“ pa samim time i nezanimanje za ženski sport pokazalo je i istraživanje u Andaluziji. Sličnosti su i u maloj zastupljenosti žena u temama o međunarodnoj politici, gospodarstvu, financijama, obrani, sigurnosti i sl., te nadzastupljenost u temama o zdravlju, obrazovanju, socijalnim pitanjima.