Jednostrani medijski pristup tematici spolnog uznemiravanja

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je temeljem više pritužbi građana/ki koje je primila zbog načina obrade jedne od tema u emisiji „Kultura s nogu“ od 11.3.2020. i uvida u utemeljenost navoda iz istih, uputila HRT-u upozorenje i preporuku zbog više diskriminatornih izjava temeljem spola i jednostranog prikazivanja ozbiljnih društvenih problema i kaznenih djela kao što su seksualno uznemiravanje i silovanje. Iako je tema razgovora bila otkazivanje tiskanja memoarske knjige Woody Allena i najava prikazivanja novog filma Romana Polanskog, razgovor o seksualnom uznemiravanju i slučajevima silovanja u filmskoj industriji gotovo u cjelini se sveo na propitivanje opravdanosti optužbi protiv poznatih redatelja od strane žena za seksualno uznemiravanje i/ili silovanje i iskazivanje ozbiljnih sumnji u većinu svjedočanstava i motive žrtava za te optužbe.

Urednik i gost jesu kratko napomenuli da „treba razotkriti sve nemoralne radnje u industriji zabave“ i „da treba razgraničiti što je tu bilo silovanje“, međutim, voditelji i gost fokusirali su se primarno na teške posljedice po počinitelje kaznenih djela seksualnog uznemiravanja i silovanja, naglašavajući svoju sumnju u svjedočanstva žrtava iz pokreta #MeToo i sugerirajući da se radi o „lovu na vještice“, dakle o neutemeljenoj hajci. U emisiji je također rečeno da je „#MeToo pokret je još uvijek dovoljno snažan da gotovo svaka ženska osoba koja kaže ja sam bila silovana automatski dovodi na sud potencijalnog silovatelja“, iako se nigdje u praksi nikoga na sud ne dovodi „automatski“ pa tako niti one koje se prijavi za silovanje. Pravobraniteljica je upozorila da je u obradi ovakvih tema neophodno naglasiti da u mnogim slučajevima spolnog zlostavljanja, silovanja ili seksualnog uznemiravanja nema svjedoka te da su žrtve često u poziciji da je njihova optužba utemeljena samo na njihovom iskazu koji počinitelj negira pa oni koji nisu upućeni u dinamiku takvih oblika nasilja izražavaju sumnju u istinitost optužbe od strane žrtve, ali ne i počiniteljevo negiranje iste. Upravo zbog takvog stava i pristupa ovakvim društveno neprihvatljivim ponašanjima utemeljenim na spolu žrtve i počinitelja, mnoge žrtve se boje društvene osude i ne žele uopće podnositi prijavu. Stoga se ovakve teme ne smiju obrađivati površno, odnosno temeljiti na subjektivnim dojmovima koji često mogu proizlaziti iz nedovoljne upućenosti u sve aspekte ove problematike. U javnom prostoru javnog servisa i svih medija izrečena mišljenja imaju vrijednosnu poruku i stoga oni koji ih izražavaju snose veću odgovornost za izrečeno.

Pravobraniteljica je primila očitovanje HRT-a uz koje je dostavljeno i očitovanje urednika emisije na navode iz pritužbe jednog od pritužitelja, koji se posebno obratio e i HRT-u i pravobraniteljici, a iz čega je bilo očito da se upozorenje i preporuka nisu prihvatili pa je pravobraniteljica HRT-u ponovo dostavila dopis u kojem je, sukladno svojim ovlastima i nadležnostima, ali i s dodatnim obrazloženjima ukazala na propuste u navedenom prilogu koji nisu u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i s odredbama Ugovora između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022.

Iz medija:

Žene i mediji, 3.5.2020.

Kulturpunkt, 23.4.2020.